Romobil nije igračka. Promet još manje.

Priznajem, možda sam postao stari gunđalo. Možda sam ušao u onu fazu života kad me živciraju skupi paradajzi, glupi trendovi i ljudi koji gledaju TikTok dok prelaze cestu.

Ali objasnite mi jednu stvar.

Kako smo došli do toga da me na cesti, dok vozim oko 50 na sat, pretekne dječak od možda dvanaest godina na električnom romobilu?

Ne, ovo nije tekst protiv romobila. Romobil može biti odlična stvar. Manje gužve, manje parkiranja, manje živciranja.

Ovo je tekst protiv bezumlja.

Jer ono što danas gledamo po cestama i nogostupima više nema puno veze s praktičnim prijevozom.

Imamo djecu bez kaciga. Djecu koja voze u zabranjenom smjeru. Djecu koja izlijeću iza parkiranih automobila. Djecu koja po nogostupu jure kao da igraju videoigru, a ne sudjeluju u prometu.

I onda čujemo onu čuvenu rečenicu:

“Ma neće se ništa dogoditi.”

To je možda najopasnija rečenica danas.

Jer za nesreću ne treba puno. Dovoljna je grančica. Dovoljan je kamenčić. Dovoljna je rupa. Dovoljan je dodir retrovizora. Dovoljan je trenutak nepažnje.

I onda – puf. Ne onaj simpatični “puf” iz crtića. Nego sirena hitne pomoći.

A događa se. I to sve češće. U Zagrebu je samo u prvih pet mjeseci ove godine zabilježeno gotovo 60 nesreća s električnim romobilima i više od 50 ozlijeđenih osoba. U drugim dijelovima Hrvatske broj nesreća također raste, a već smo imali i smrtne slučajeve.

Dakle, ne govorimo o teoriji.

Govorimo o problemu koji već vozi našim ulicama.

Električni romobil možda je jedino motorno vozilo koje smo kao društvo odlučili tretirati kao igračku. Da dvanaestogodišnjak vozi moped šezdeset na sat, svi bismo zvali policiju. Kad to radi na romobilu, često samo slegnemo ramenima.

A fizika ne mari je li ispod vas moped, bicikl ili romobil.

Pad pri velikoj brzini uvijek boli.

Pogledajte malo oko sebe.

Koliko romobila vidite s kacigom? Koliko s reflektirajućim prslukom?

Koliko vozača zna tko ima prednost?

Koliko ih zna da jednosmjerna ulica nije prijedlog nego pravilo?

Ako sudjeluješ u prometu, moraš znati prometna pravila. Točka.

Isto vrijedi za odrasle i za klince.

A ako je dijete premaleno da razumije posljedice, zar nije premaleno i za vozilo koje može razviti brzinu ozbiljnog mopeda.

Možda je vrijeme za nekoliko nepopularnih pitanja.

Treba li mali prometni ispit za romobile i bicikle?

Treba li ozbiljnije kažnjavati roditelje kad dijete vozi bez kacige ili prije dopuštene dobi?

Treba li policija češće kontrolirati romobile?

Treba li “otključani” romobil koji juri dvostruko brže od dopuštenog tretirati kao nelegalno vozilo?

I konačno, jesmo li opet u onoj fazi da ćemo problem shvatiti tek nakon nove tragedije?

Jer nitko ne želi živjeti s time da mu je dijete stradalo.

Ali budimo iskreni: nitko ne želi ni živjeti s time da mu je dijete izjurilo pod automobil i obilježilo mu život zbog nečijeg nemara.

Promet nije videoigra.

Romobil nije igračka.

A odgovornost ne dolazi u kutiji zajedno s punjačem.

Što vi mislite?

Pretjerujemo li ili su električni romobili postali ozbiljan sigurnosni problem?

Treba li pooštriti pravila i kazne ili je dovoljno početi provoditi ona koja već postoje?

Pišite u komentarima. Možda još stignemo zakočiti prije nego što ponovno bude kasno.