Zašto se DRUGI mijenjaju kad MI radimo na sebi

Mijenjaju li se oni uopće? Možda se nešto drugo događa? Što je to u nama da imamo iskustvo tog i tog problema? Sve kreće od nas. Situacije u životu, problemi, bolesti, odnosi s ljudima – svi oni su na neki način zrcalni preslik naše energetske slike.

U Ho’oponoponu temeljno je pitanje: “Što je to u meni da imam iskustvo tog i tog problema?”

Dakle, sve kreće od nas. Situacije u životu, problemi, bolesti, odnosi s ljudima – svi oni su na neki način zrcalni preslik naše energetske slike. Kao da smo snimili s nekim uređajem svoju energetsku mapu i život kojeg živimo je njegova 3D animacija ili hologram.

Sve je realistično, opipljivo i zaista se događa.

Dok čistimo, mi mijenjamo svoj unutarnji svemir, mijenjamo tu mapu, zvijezde se preslaguju i jače svijetle, galaksije mijenjaju mjesta, boju i veličinu, a o svemirskoj prašini da i ne govorim!

Jer, što su to programi? Što je to uopće? To su uzorci koji se ritmički ponavljaju, obrasci koji neprestano prate neku formu, to je plan ili nacrt urezan u sjećanje kao difoltno stanje.

Primjerice, meteorska kiša se uvijek ponavlja, svake godine u isto vrijeme!

Sva svemirska tijela se tako ponašaju jer im je to inicijalna namjera, a ništa ih ne sprječava na tom putu. Programi su poput nebeskih tijela: nekad davno pokrenuti uzorci ponašanja koji se neprestano ponavljaju.

Sve dok ih ne zaustavimo.

Ako imamo problem s partnerom: ovakav/a je, onakav/a je; a mi smo odlučili preuzeti odgovornost i krenuli smo s čišćenjem, što se tu zapravo događa?

Partneri ne čiste, oni ne rade na sebi, štoviše, uopće se ne trude, a ipak, primijetit ćemo neke promjene u njihovom ponašanju. Dakle, čiste se zajednički programi! Mi ne znamo što je dovelo do “ajme”, a krenulo je od “dušice divna, sunčice draga, srećo prekrasna”.

Nešto se pojavilo u međuvremenu, neka nevidljiva “svemirska prašina”. No, mi nećemo istraživati kako je taj meteorit što ide prema Zemlji nastao, jer nemamo vremena, nego ćemo gledati kako da ga maknemo s putanje, zar ne?

Kaos i nered dolaze iz te mape, iz energetske strukture unutar nas, a ova je nastala tko zna kako, nemamo pojma.

Dok čistimo, mi mijenjamo svoju strukturu, i ta promjena se odražava na partnera u tom jednom segmentu.

Dakle, mi ne možemo čistiti za njega/nju, oni moraju preuzeti odgovornost za svoja sjećanja, jer to su Himalaje materijala! Ali, kad čistimo svoja sjećanja, taj novonastali prazni prostor se manifestira i kod njih, jer oni sada više nemaju svoj zrcalni odraz u nama koji je bio uzrok da se baš tako specifično ponašaju!

Dakle, partneri su tu zbog nas, a mi smo tu zbog njih. “Dušice divna, sunčice draga, srećo prekrasna” je ljepilo na koje smo se navukli da bismo došli do te prilike bivanja s nekim u tom smislu, jer moramo riješiti unutarnje konflikte, to jest, da bi osvijestili unutarnju Ljubav i s njome voljeli svog partnera/icu, a ne sa sjećanjima.

Partneri, djeca, kolege na poslu, bolesti, štogod, latentno projiciraju naše programe, odnosno, nesvjesno ih izražavaju kako bi ih mi imali priliku očistiti u sebi, iako cijelo vrijeme vjerujemo da su oni taj problem.

Znam da ćete sada pitati “ali kako je Hew Len čistio za te ljude iz psihijatrijske bolnice?”

Nije čistio za njih, no svejedno, ne može nam Hew Len biti model, tu je riječ o manifestaciji moći poslane od Izvora, od Božanstva, a ona služi da uvjeri našu sumnju, razbije našu lijenost i strah.

Primjerice, ne žudite uskrsavati mrtve ili hodati pustinjom u bijedi i siromaštvu kao što je to Isus radio, ali zato želite postići mir i ljepotu o kojoj on govori.

Svatko mora biti odgovoran za svoj život, svoja sjećanja, za svoju Ljubav. Kada to napravimo, onda više neće biti problema.

Ako imam jako razvijen osjećaj odgovornosti i čistim, onda će se to nesvjesno, ili čak i namjerno projicirati iz mene u okolinu. Dogodit će se da ću preduhitriti poludjelog šefa svojim svjesnim djelovanjem i zadovoljiti njegovu taštinu, i više nego što se on nadao!

On će osjetiti lakoću s kojom se problemi rješavaju, ili barem finiju energiju s kojom se rješavaju pa će se manje baviti sa mnom.

A možda će pokupiti manji otpor od mene, jer nas dvojima rješavamo problem otpora!

To je ustvari ta promjena, mijenja se napetost zaglavljene energije i prostor oko nas postaje fluidniji.

No, šef ipak mora preuzeti odgovornost, jer je nasilnik doma, žena ga nervira, susjed ga tlači, poreznici ga deru i tako dalje i tako dalje…

Nenad Ljubić, nenadljubic.com

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.