U Rijeci su primjećeni vanzemaljci, potom su zauzeli Kvarner i otoke, a nakon toga su primjećeni u Zagrebu. Oni su zabunom teleportirani na našu, njima negostoljubivu planetu, i traže kako da pobjegnu kući, pritom se suočavaju sa zemaljskim problemima.
Ne, ovo nije izmišljena vijest, ovo je scenario kratkog filma koji su osmislili učenici ekonomske škole u Rijeci na radionici s Udrugom Spirit, a čija je premijera bila u sklopu međunarodnog filmskog Festivala UHVATI FILM, 6 i 7. Studenog u solidno ispunjenom riječkom ART kinu.
FIlm duhovito obrađuje teme koje muče simpatične mlade glumce koji su prvi puta pred kamerama, zeza birokraciju podmećući im za najnoviji predmet koji rješavaju tek Bašćansku ploču, dok se birokratkinje guše u poslu pišući na mašini bez papira. Jedini broj koji možete pozvati za pomoć je naravno 666 🙂 Naravno, kao i svaki pravi film ima i scenu borbe i to svjetlosnim mačevima 🙂 Birokracija napada, ali sila je s nama! Naravno sve je prvenstveno dobro zezanje i velika radost za učesnike, što se iz svakog kadra vidi.
Ovdje imate prilike vidjeti kako to izgleda, a ukoliko vam se uradak svidi, možete podržati stvaranje nastavka i daljnji razvoj radionica svojom donacijom. Ne zaboravite šerati dalje!
Festival UHVATI FILM nije nov, postoji već 15 godina na relaciji Novi Sad -Rijeka, a predstavljen je ukupno u 40tak gradova kroz 3 države, ipak ako još niste čuli za njega ne brinite, to su male projekcije “za sladokusce” kojih je, eto, sve više. Festival nudi kvalitetne, zanimljive i jake priče za svakoga ponešto.
Možda najveću vrijednost festivala čine filmovi u kojima osobe s invaliditetom koje su glavni protagonisti (glumci, režiseri, itd) progovaraju o temama o kojim se javno ne usude govoriti ni, uvjetno rečeno, obične osobe, pritom ne mislimo samo na današnju temu, već općenito o raznim promišljanjima sebe. Pri takvom javnom istupu sam pojam invaliditeta postaje diskutabilan, i postaje pitanje tko je tu taj koji invaliditet ima, uz zaključak da je invaliditet samo u našem promišljanju, percepciji stvarnosti, a ne u početnom nedostatku koji se svodi na poredbi sa nekim od standarda izgledanja, mogućnosti, načina da budemo “korisni” dio društva. Pri čemu su mnoga općenita stanovišta očito zastarjela, pogrešna i ograničavajuća, a i nadasve je upitno što znači biti “koristan društvu”, dalo bi se nabrojiti mnogo manje ljudi korisnih društvu, nego što je to bilo koja osoba sa službenim invaliditetom.
Za kraj je potrebno napomenuti da vrijednost filmova nikako nije samo u angažiranom pristupu. Naprotiv, riječ je o izboru koji može u potpunosti zadovoljiti svakog filmoljupca, jer ova serija kratkih filmova pomno je probrana i poštuje filmski jezik. Riječ je o jako dobrim ostvarenjima i kvalitetnim, iako manje poznatim autorima, bez obzira iz koje zemlje dolaze.
Slijede prezentacije u Zagrebu, na Rabu i Lošinju, i još jednom u Rijeci.
