Jedna od „najzanimljivijih” uloga koje smo naslijedili od predaka je uloga ŽRTVE. Odgovorno tvrdim- ne samo ja, već je iz medija vidljivo da to ima cijela država, kolektivno, a, unutar toga varira od pojedinca do pojedinca, (neki sretnici su se spasili, možda 😉
Nama ne daju, mi smo napadnuti, mi smo pokradeni, … da stavim u osobno, ja sam oštećen, nisu mi dali, i slično. Uloga s kojom sam se svojevremeno toliko saživio da više i ne raspoznajem sve njene prikrivene elemente u koje se maskira, jer često puta imamo benefit i navikneš se živiti na račun toga, “ja sam jadan” pa dobiješ bombonu, što je lijepo, no, čini se, račun za to stiže kasnije. Jadan i oštećen privlači nadalje oštećenja, privlači čekanja u redu, probleme, napade, a sve da bi se ispunio drugi dio vlaka, onaj u kom se od toga eventualno nešto ušićari, ak se ušićari, jer vremenom benefiti postaju manji, a ozljede sve češće i veće, jer se nakupljaju i tijelo i psiha to sve teže izdržava.
Promatranjem moje mame, nažalost oca sam rano izgubio pa njega ne mogu gledat, i u razgovorima s njom (kroz koje djelomično sagledam i očevu stranu priče) uviđam sve više o tome što sam i kako naslijedio (tko zna od koga, ne samo od nje, jer i ona je očito naslijedila). Sretan sam što za razliku od drugih imam dobar odnos s mamom i što većim dijelom razumije o čemu pričam jer dosta čita i prati.
Uloge koje se rođenjem ili bliskošću s osobama s kojima živite nauče i pokupe, tko to sve zna (i nebitno je) na koje načine, oslobađam stalnim meditacijama raznog tipa, što je proces koji je efikasan na duže staze, jer eto, čini se stvari kreću nabolje, ali ne zavaravam se da su korijeni isčupani, jer kao kod korova svako malo se pojavi nešto što ne očekuješ, usuđujem se reći i ponovo naraste u susretima s nekim ljudima koji imaju korova kojih si se riješio, ali nemaš još dovoljan „antivirus” da preventiraš da tvoj vrt ne bude okupiran neželjenim došljacima. Kao ni u pravom vrtu ovdje ne pomažu umjetna sredstva (što su u ovom slučaju tablete i koješta) ili pomognu privremeno i izazovu razne posljedice koje se tek kasnije vide.
Ekologija misli o kojoj ću pisati u slijedećem nastavku zasigurno je najefikasniji ( i najteži za implementaciju) antivirus koji možemo primjeniti. A možda i jedini.
I za kraj ovog nastavka htio bih se zahvaliti svima na podršci blogu i komentarima koje sam dobio, veseli me da netko uopće čita ovo što je trebao biti na neki način samo moj „ventil” da ne držim u sebi to što se događa. Još više me veseli što ste rekli da ste i očekivali od mene da se držim zabavnog pisanja, a ne „rezanja vena” jer to od mene i očekujete, vi koji me znate. Pa eto, što sam prerezao – prerezao sam, kad nije uspjelo okrenuo sam se humoru. Srećom žileti su bili tupi ;-). Čini mi se zabavnije. Tragedija imate i na „velikim” portalima pa čemu da još i ja skucam. Kad trčiš nekad se spotakneš i padneš, dočekaš se kako možeš, pustiš i koju suzu (čak i mi dvometraši to znamo), pa ak se ikako možeš se digneš pa nastaviš igrat igru. Koliko god golova bilo u tvojoj mreži, u tvom golu, nekad zna biti zabavno 😉
Ostale nastavke ovog bloga pratite na linku: