Prirodni ego svakog stvorenja u ovom svijetu ne želi umrijeti. Smrt se svakome od nas čini vrlo stranom i užasavajućom. Ali ako prođemo kroz iskustvo na rubu smrti, čini se kao da ulazimo u sasvim drugačiju stvarnost. To iskustvo nalik je iskustvu bolesne osobe koja se vraća u zdravo stanje. No, to ne znači da umrla osoba doživljava višu razinu stvarnosti, budući da nije osoba ta koja je umrla, već tijelo. Prema vedskom znanju, tijelo je uvijek mrtvo.

Nema struje

Na primjer, mikrofon je napravljen od metala. Kad kroz njega prolazi električna struja, reagira tako što zvuk pretvara u električne impulse koji se pojačavaju i emitiraju preko zvučnika. Ali, kad u električnom sustavu nema struje, ništa se ne događa. Bilo da je mikrofon uključen ili ne, nije ništa više od sklopa metala, plastike itd. Slično tome, ljudsko tijelo se pokreće zato što se u njemu nalazi životna sila. Kad ta životna sila napusti tijelo, kaže se da je tijelo mrtvo. Ali ono je uvijek mrtvo. Životna sila je taj važni element; samo njezino prisustvo čini da tijelo izgleda živo. Bilo “živo” ili “mrtvo”, fizičko tijelo nije ništa više od skupa mrtve materije.

Prva poruka Bhagavad-gite otkriva da stanje materijalnog tijela, na kraju krajeva, i nije toliko važno. “Dok govoriš učene riječi, oplakuješ ono za čim nije vrijedno žaliti. Oni koji su mudri ne jadikuju ni za živim ni za mrtvim.” (Bg. 2.11.)

Mrtvo tijelo nije pravi predmet filozofskog raspitivanja. Naprotiv, trebali bismo se baviti aktivnim načelom – onim koje pokreće mrtvo tijelo – dušom. No, kako podučiti ljude da postanu svjesni te sile koja nije materija, već uzrokuje da se materija čini živom? Možemo procijeniti da Vede govore filozofiju koja sadrži istinu. Ali kako postići da osoba to i osjeća?

Kako vidjeti dušu?

Zapravo, to je vrlo jednostavno. Postoji aktivno načelo koje uzrokuje pokretanje tijela; kada je odsutno, tijelo se više ne kreće. Dakle, pravo pitanje jest: što je to aktivno načelo? Ovo pitanje leži u samom srcu filozofije Vedante. U stvari, Vedanta-sutra i počinje aforizmom athato brahma-jijnasa –”Kakva je priroda osobenog bića unutar tijela?”

Student vedske filozofije najprije uči razlikovati živo i mrtvo tijelo. Ako nije u stanju shvatiti ovo načelo, onda se od njega traži da razmotri taj problem s gledišta logike. Svatko može vidjeti da se tijelo mijenja i kreće zbog prisustva aktivnog načela, duše. U odsustvu aktivnog načela, nema ni mijenjanja ni kretanja tijela. Znači unutar tijela mora postojati nešto što ga pokreće. To je lako shvatiti. Tijelo je uvijek mrtvo. Ono nalikuje stroju. Kompjuter je napravljen od mrtve materije, ali čim živo biće pritisne dugme, on radi. Slično tome, tijelo je mrtva materija, ali se u njemu nalazi životna sila. Sve dok je ovo aktivno načelo prisutno u tijelu, ono reagira i čini se živim.

Aktivno načelo

Na primjer, svi imamo moć govora. Ako nekoga od svojih rođaka ili prijatelja zamolimo da dođe do nas, on će doći. No, ako aktivno načelo napusti njegovo tijelo, možemo ga zvati tisućama godina, ali on neće doći. Što je to aktivno načelo? To je posebno pitanje, a odgovor na njega je stvarni početak duhovnog znanja. Naravno, možemo shvatiti vedsko gledište o mrtvom tijelu – u njemu mora biti nešto što ga čini živim. Jedini pravi zaključak je da govorimo o dvije stvari: o tijelu i o aktivnom načelu. No, stvarno pitanje je kako postajemo svjesni tog aktivnog načela u sebi kao izravnog iskustva, a ne jednostavno kao umnog zaključka? Također se možemo upitati: “Zar nije važno stvarno iskusiti tu dublju realnost?”