Služenje je neizbježna djelatnost tokom naših života i zapravo je esencija postojanja svakog živog bića. Čak i ako kažemo da nećemo nikoga služiti onda moramo nastaviti sa služenjem svojih usta, trbuha i ostalih osjetila ispunjavajući sve njihove želje i zamisli.

Budući je služenje esencija naše duše dok god postojimo ne možemo odbaciti tu aktivnost.

Ako pogledamo malo ljude oko nas možemo vidjeti da svi služe. Otac i majka služe svoju obitelj radeći na poslu i kuhajući za svoju djecu. Skoro svatko od nas služi svog nadređenog na poslu, a isto tako i državu plaćajući razne poreze. Ako malo pogledamo oko sebe vidjet ćemo da svi nekoga služe. Čak i neki ljudi koji su bez obitelji prihvaćaju kućne ljubimce kao bi ih služili i brinuli se o njihovim raznim potrebama. Možemo vidjeti da svi služe na ovaj ili onaj način.

To je zato jer želimo biti sretni, a duboko u sebi svatko od nas zna da ćemo biti sretni ako služimo. Što je služba nesebičnija to je zadovoljstvo veće. Ako služimo samo sebe kroz svoja osjetila, zadovoljstvo će biti jako kratko i ubrzo će se pretvoriti u frustraciju. Međutim, ako otac ili majka služe svoju djecu, zadovoljstvo će biti puno veće, ili čak osoba koja služi psa zna da će mu taj pas uzvratiti ljubav i da će mu se uvijek veseliti kada ga vidi pa čak i onda kada će ga svi drugi mrziti.

Manje ili više sva navedena služenja se nalaze u okvirima ovog materijalnog svijeta i odvijaju se pod utjecajem materijalne iluzorne energije (maya) koja se sastoji od tri odlike materijalne prirode (vrlina, strast,neznanje). Što je služba na višem nivou (nesebičnija) poput pomaganja drugima što je u odlici vrline zadovoljstvo je veće. Ali postoji zadovoljstvo i sreća koja su neusporediva s ovim „materijalnim“ zadovoljstvima.

Kada osoba postepeno sa sve većom nesebičnošću nadiđe utjecaj odlika materijalne prirode i usmjeri svoju službu na Svevišnju Božansku Osobu tada dolazi u svoj pravi prirodni položaj vječnosti, znanja i zadovoljstva. U tom stanju svjesnosti sve su aktivnosti povezane s Bogom koji je vrhovni vlasnik, kontrolor i najbolji prijatelj svih živih bića.

To znači da transcendentalno služi Svevišnju Božansku Osobu s ljubavlju, a zanos i sreća koju prilikom toga osjeća je toliko jaka da se ne može usporediti ni s kakvim zadovoljstvima koja se mogu osjetiti na materijalnoj razini. To je zato jer mi nismo po prirodi materijalna bića već duhovna i potpuno smo transcendentalni naspram ove materijalne prirode. Kao što riba izvan vode nikada neće biti sretna bez obzira na koliko načina pokuša poboljšati svoju situaciju, tako i mi nikada nećemo naći sreću u ovom materijalnom okruženju.

Sva živa bića su sastavni djelići Svevišnje Božanske Osobe i stvorena su da bi služila Cjelinu i u tom stanju duša je potpuno zadovoljna i sretna. Budući da imamo slobodnu volju uvijek možemo odbiti služenje Boga, ali pošto je služenje naša osnovna priroda postojanja tada ćemo morati služiti materijalnu prirodu tj. svoju pohlepu i požudu. Osjećaj koji proizlazi iz takve „službe“ nam je već poznat dugi niz života i to su naši stari poznanici poput frustracije, tjeskobe, depresije itd.

Stoga sada kada napokon imao ovaj rijedak i neprocjenjiv dar ljudskog života, možemo izabrati želimo li služiti Boga i razviti božanske osjećaje zadovoljstva i sreće, ili ćemo nastaviti sa starim obrascima zadovoljavanja osjetila i tako se nastaviti družiti sa nezadovoljstvom u nedogled…