Ili bolje – jebem, dakle dominiram

Boli me kurac. Pička ti materina. Jebem ti sve po spisku.

Kad bi netko učio naš jezik slušajući promet, nogometne tribine, građevinu i komentare na internetu, mogao bi zaključiti da ovdašnji ljudi neprestano razgovaraju o seksu.

A zapravo gotovo nitko ne razgovara o seksu.

Ali mi zapravo ne pričamo o seksu

Kad netko kaže:

„Boli me kurac“ – ne izvještava o urološkom stanju.

„Jebem ti…“ – najčešće ne najavljuje spolni odnos.

„Pička ti materina“ – uglavnom ne iznosi anatomsko zapažanje o majci sugovornika.

Izvorno značenje s vremenom ishlapi i izraz postane emocionalni gumb: ravnodušnost, bijes, iznenađenje, naglasak ili obična govorna interpunkcija. U lingvistici se to opisuje kao desemantizacija ili „pražnjenje“ izvornog značenja; vulgarizmi često postanu obični uzvici i poštapalice.

Kad čovjek kaže da ga „boli kurac“, najčešće mu je dotični organ sasvim dobro. Kad opsuje majku računalu, ne izražava seksualni interes za članove njegove Pentium obitelji. A kada kaže „jebem ti sunce“, nitko razuman neće upozoriti NASA-u zbog svemirske opasnosti.

Psovka je postala verbalni eksploziv: kratka, glasna i spremna za uporabu kad normalna rečenica više nema dovoljno „pritiska”.

Mali europski psovački turistički vodič

Engleski ima fuck kao verbalni švicarski nožić:

Fuck you – jebi se.

Fuck off – odjebi.

I don’t give a fuck – boli me kurac ili nije me briga.

Fucking brilliant – jebeno dobro.

Motherfucker – doslovno onaj koji jebe majku, a u stvarnom govoru mnogo širi spektar uvreda ili čak drastičnih pohvala.

Dakle, seks je itekako prisutan, samo nam je fuck toliko poznat da ga više ni ne doživljavamo kao seksualnu riječ. Tu su još shit, asshole, bastard i cijeli kanalizacijski odjel.

Njemački doista mnogo maše izmetom, stražnjicom i životinjama:

Scheiße – sranje.

Arschloch – šupak.

Leck mich am Arsch – poliži me po guzici.

Schwein – svinja.

Ali imaju i Fick dich, doslovnog rođaka engleskog fuck you. Seksualne psovke, dakle, postoje, ali su Scheiße i ekipa vrlo vidljivi u svakodnevnom govoru.

Talijani nisu samo elegantno poslali čovjeka u stražnjicu. Vaffanculo dolazi upravo iz izraza „idi da ti ga stave u guzicu“. Imaju i:

Cazzo – doslovno penis, ali često znači naše „koji kurac“ ili „koji vrag“.

Stronzo – govno ili šupak.

Figlio di puttana – kurvin sin.

Me ne fotto – boli me briga.

A u nekim dijelovima Italije, posebno Toskani i Venetu, jake religijske psovke mogu služiti gotovo kao obične poštapalice.

Španjolski je nama prilično blizak po psovačkoj arhitekturi:

Joder – jebati, ali i uzvik poput našeg „jebote“.

Coño – pička, ali također uzvik ljutnje ili iznenađenja.

Hijo de puta – kurvin sin.

La madre que te parió – majka koja te rodila.

Me importa un carajo – boli me kurac ili nije me briga.

U usporednim istraživanjima govora tinejdžera psovanje preko majke bilo je znatno češće u španjolskom uzorku nego u engleskom i norveškom.

A onda dolaze specijalizirani nacionalni obrti.

Nizozemci psuju bolestima – rakom, tifusom, tuberkulozom i sličnim. To je dovoljno osebujno da postoje posebna lingvistička istraživanja zašto je upravo nizozemski razvio takav repertoar.

Francuski Kanada, odnosno Québec, pretvara crkveni inventar u psovke: kalež, hostiju, tabernakul, Krista. Ondje čovjek, slikovito rečeno, u bijesu izbaci pola sakristije.

Što psovke zapravo otkrivaju?

Psovka uzima riječ iz područja koje zajednica smatra svetim, prljavim, opasnim ili sramotnim i pretvara je u emocionalni eksploziv.

Zato seksualno konzervativnije kulture često imaju snažne seksualne psovke. Kulture s jakim obiteljskim autoritetom udaraju preko majke, sestre i porijekla. Religiozne sredine razvijaju blasfemije, a neke kulture biraju izmet, bolest ili smrt.

Kad tabu oslabi, oslabi i psovka. Talijanski lingvist Pietro Trifone zato povezuje opadanje religijskih psovki sa sekularizacijom: ako ljudima nešto više nije sveto, vrijeđanje toga postaje pucanje ćorcima.

Psovke su, dakle, mala negativna antropologija nekog društva. Kažu nam što je ljudima bilo sveto, čega su se bojali i gdje ih je najlakše bocnuti.

Englez ima jednu riječ fuck za sedamnaest poslova, Nijemac otvara kanalizaciju, Nizozemac medicinski karton, Kanađanin crkveni ormarić – a mi uzmemo spolni čin, majku, Boga, kruh, krv, sunce i slučajnog vozača ispred sebe pa sastavimo psovku s uvodom, zapletom i obiteljskim stablom.

A onda u psovku uđu mater i sestra

Tu stvar postaje ozbiljnija.

„Jebem ti mater“ nije samo grublji oblik rečenice „jako sam ljut“. Majka, sestra, kći i druge žene iz obitelji u takvim izrazima nisu slučajne prolaznice. One su često ubačene kao teritorij preko kojeg se vrijeđa muškarca.

Neću poniziti samo tebe. Pokazat ću da mogu seksualno raspolagati ženama koje smatraš „svojima“, a ti ih ne možeš zaštititi.

To više nema mnogo veze sa seksom kao bliskošću, užitkom ili odnosom dvoje ljudi. Seks postaje slika osvajanja. Jedan je aktivan, prodire i pobjeđuje. Drugi je, izravno ili preko žene iz svoje obitelji, podređen.

Žena pritom često nije ni prava sugovornica ni prava meta. Ona je sredstvo u obračunu dvojice muškaraca.

Muški dvoboj u kojem račun plaćaju ženska tijela.

Zato psovanje majke i sestre prilično jasno vuče na patrijarhalnu ideju obiteljske časti. U takvom poretku ženska seksualnost nije samo njezina stvar, nego navodno spremnik ugleda oca, brata, muža i cijele kuće.

Seks je tu samo oružje, a obiteljsko stablo bojno polje.

Naravno, čovjek koji opsuje majku televizoru jer ne pronalazi daljinski vjerojatno ne provodi svjesnu patrijarhalnu strategiju. Ljudi psuju iz navike, automatizma i frustracije.

Ali automatizam ne znači da je izraz pao s Marsa.

Stari društveni poredak može nastaviti živjeti u jeziku i nakon što smo zaboravili tko ga je instalirao. Kao program koji se više ne vidi na radnoj površini, ali uredno radi u pozadini i povremeno pojede pola memorije.

A što je skrivio otac?

U nekim regionalnim psovkama strada i otac.

Postoji poznati crnogorski vic:

– Bem ti oca!

– A mater?

– I njega!

Nećemo na temelju jednog vica raditi popis stanovništva crnogorskih psovki, ali šala dobro pogađa dvije stvari.

Prvo, ako je otac simbol kuće, loze, autoriteta i muškog položaja, onda „jebem ti oca“ napada sam vrh patrijarhalne piramide. Otac više nije onaj koji raspolaže drugima, nego onaj kojim netko drugi raspolaže.

To je mali psovački državni udar.

Drugo, u vicu je patrijarhat toliko učinkovit da je na kraju ukinuo čak i gramatički ženski rod.

Ali i ovdje ostaje ista hijerarhija: biti onaj koji „jebe“ znači biti iznad, dok biti „jeben“ znači biti poražen, ponižen i simbolički spušten u podređeni položaj.

Kod nas je seks u psovci manje užitak, a više vojna operacija.

Hebem, dakle nisam prost

Internet je u međuvremenu pronašao rješenje za prostotu.

Ne treba prestati psovati. Dovoljno je napisati:

J***m ti mater.

Ili još kulturnije:

Hebem ti mater.

Zvjezdice su digitalni čipkasti stolnjak. Sve ispod njega ostaje isto, ali izgleda kao da smo se potrudili.

Nitko nije uklonio psovku. Čitatelju smo samo prepustili da sam dopiše slova. Autor je ostao pristojan, a publika je obavila prljavi posao.

„Hebem“ je još elegantniji smokvin list.

Nisam rekao jebem. Rekao sam hebem.

Sasvim druga civilizacija.

Naravno, „hebati“ može biti dijalektalni ili stariji oblik i nije svaki njegov korisnik internetski čistunac. Ali današnja pošast „hebanja“ često izgleda kao pokušaj da se zadrži puna snaga psovke, a istodobno ostavi dojam da govornik ipak dolazi iz bolje kuće.

Psovka je dobila košulju, ali je ostala bez hlača.

Dio tih preinaka nastaje i zbog algoritama, moderiranja i straha od smanjivanja dosega. Tako dobivamo zvjezdice, zamjene slova, kratice i cijeli novi jezik koji mora ostati dovoljno razumljiv ljudima, ali manje očit automatiziranim sustavima.

Cenzura nije uklonila psovku.

Samo ju je pretvorila u rebus koji svi rješavamo bez razmišljanja.

Što izađe iz nas kad izgubimo kontrolu?

Ne treba od svake psovke raditi kazneno djelo protiv ravnopravnosti spolova. Jezik je pun ostataka prošlih vremena, a ljudi psuju iz navike, humora, bliskosti, frustracije i potrebe da rečenici dodaju malo baruta.

Ista riječ među prijateljima može biti znak prisnosti, a izgovorena prema nepoznatom čovjeku uvod u razmjenu mišljenja pomoću inventara iz obližnje konobe.

Kontekst čini čuda.

Ali vrijedi zastati i poslušati što zapravo govorimo. Ne zato da bismo postali sterilni ljudi koji nakon udarca čekićem po prstu uzvikuju „joj, neugodnosti“, nego zato što jezik čuva stare odnose moći bolje nego muzejski podrum.

U njemu žena još može biti vlasništvo preko kojeg se vrijeđa muškarca. Otac je vrh loze sve dok ga netko simbolički ne pokori. Seks nije susret dviju osoba, nego glagol kojim pobjednik demonstrira dominaciju.

Možda zato naše seksualne psovke uopće nisu toliko seksualne.

One ne govore o tome što bismo s nekim željeli raditi u krevetu. Govore o tome koga bismo željeli staviti ispod sebe – društveno, simbolički i jezično.

Jer kad čovjek izgubi strpljenje, iz njega često ne izađe istina o seksu.

Izađe stari raspored moći.

Jebem, dakle dominiram.

Pri čemu “Hebem” nije LGBT verzija, nego algoritamski kastrat. Seksualna orijentacija ne određuje tko dominira, a tko je pasivan; to je druga ladica.

Dakle:

jebem = dominiram
hebem = htio bih dominirati, ali da me Facebook ne prijavi
hominiram = ne znam više ni što radim, ali zvuči filozofski 😄