U srijedu, 12. kolovoza, Mjesec će se vrlo nepristojno ugurati između nas i Sunca.
Ako želite provjeriti radi li to stvarno, a ne samo na internetu, u Zagrebu pomrčina počinje oko 19:26, a maksimum je oko 20:06. U Rijeci kreće oko 19:27, maksimum je oko 20:11. U Puli također počinje oko 19:28, s maksimumom oko 20:12, dok će je Split uhvatiti od otprilike 19:29, s maksimumom oko 19:56. U sva četiri grada Sunce će tada već biti vrlo nisko nad zapadnim horizontom.
Hrvatska neće vidjeti potpunu nego djelomičnu pomrčinu. Koliko će Mjesec pojesti Sunca dosta ovisi o tome gdje stojite: u Rijeci će biti zaklonjeno gotovo 80 posto Sunčeva diska, u Zagrebu oko 71 posto, a u Splitu oko 42 posto.
Rijeka je zgodan primjer jer maksimum dolazi praktički tri minute prije zalaska. Uz čist pogled prema zapadu Sunce će izgledati kao da ga je netko ozbiljno zagrizao neposredno prije nego što nestane iza horizonta.
Vrlo uvjerljiv trailer za kraj svijeta.
Potpuna pomrčina za to će vrijeme prolaziti preko Grenlanda, Islanda, sjevera Španjolske i još dijela sjeverne hemisfere. Tamo će se moći doživjeti pravi sumrak boga Sunca, dok ćemo mi dobiti nešto skromniji regionalni paket.
No mene je zapravo zanimalo nešto drugo.
Utječe li pomrčina na nas?
Postajemo li nervozniji? Tužniji? Agresivniji? Zaljubljujemo li se u pogrešne ljude? Treba li tog dana izbjegavati potpisivanje ugovora, šišanje, kupnju rabljenog automobila i razgovor sa susjedima?
Ovo posljednje možda treba izbjegavati svaki dan, ali nema veze s pomrčinom.
Što se zapravo događa?
Astronomski gledano, stvar je prilično jednostavna. Mjesec prolazi između Zemlje i Sunca i zakloni njegovu svjetlost. Nisu se otvorila vrata druge dimenzije. Sunce nije izgubilo snagu. Mjesec nije uključio negativnu energiju na daljinski.
Ali na Zemlji se neke stvari stvarno promijene.
Naglo se smanji količina svjetla, a kod izraženijih pomrčina zabilježeni su pad temperature i promjene lokalnih atmosferskih uvjeta. Drugim riječima, okoliš na kratko dobije signal koji kaže: večer je, iako raspored tvrdi drukčije.
Kod nas će efekt biti nešto manje dramatičan jer se sve ionako događa pred zalazak Sunca.
Životinje: dobro ljudi, je li večer ili nije?
Tu stvari postaju zanimljivije.
Istraživanje objavljeno 2026. pratilo je glasanje 181 vrste ptica na 873 lokacije tijekom prstenaste pomrčine 2023. i potpune pomrčine 2024. u Sjevernoj Americi. Tijekom potpune pomrčine većina vrsta utihnula je, dok su neke noćne vrste postale glasnije. Zanimljivo, reakcije su ovisile i o tome koliko je Sunce stvarno bilo zaklonjeno.
Dakle, ptice nisu dobile astrološku prognozu. Samo je netko neočekivano prigušio svjetlo.
I druge životinje mogu reagirati na promjenu svjetla ponašanjem koje više odgovara večeri ili noći. Svjetlo im je jedan od važnih signala za dnevni ritam.
Kod naše pomrčine ipak imamo metodološki problem.
Ako se ptica u 20:11 počne spremati za spavanje, teško ćemo dokazati da ju je Mjesec zbunio.
Možda je samo pogledala na sat.
A ljudi? Hoćemo li svi biti malo ludi?
Tu stvari postaju posebno zanimljive jer smo mi vrsta koja ne može samo pogledati Sunce kako nestaje.
Mi moramo još i objasniti što to znači.
Za popularne tvrdnje da će nas pomrčina automatski napraviti depresivnima, agresivnima ili psihički nestabilnima nema nekog uvjerljivog oslonca. Jedno istraživanje koje je, između ostalog, gledalo ponašanje psihijatrijskih pacijenata tijekom pomrčine 2017. nije pronašlo značajnu povezanost pomrčine i problematičnog ponašanja.
Ali to ne znači da pomrčina na ljude uopće ne djeluje.
Samo izgleda da djeluje na puno zanimljiviji način.
Istraživači su analizirali objave čak 2.891.611 korisnika Twittera tijekom velike američke pomrčine 2017. Ljudi koji su bili u području potpune pomrčine izražavali su više strahopoštovanja, manje su se jezično bavili samima sobom, a više su koristili riječi povezane sa zajedništvom, poniznošću, povezivanjem i drugim ljudima.
Dakle, umjesto:
„Pomrčina nas čini nervoznima.“
možda imamo nešto bliže ovome:
„Kad vidiš nešto ogromno i neobično na nebu, na trenutak shvatiš da nisi centar svemira.“
Zanimljiva terapija, a nema ni participacije.
Naravno, istraživanje nije mjerilo krvni tlak, hormone ni ljubavni život gotovo tri milijuna ljudi. Analiziralo je njihov jezik i ponašanje na društvenoj mreži. Ali pokazuje jednu sasvim logičnu stvar: prizor koji izaziva strahopoštovanje može utjecati na to kako doživljavamo sebe i druge.
Nije isto tvrditi da nam pomrčina nekom tajanstvenom silom mijenja psihu i reći da nas doživljaj pomrčine može emocionalno pogoditi.
Ovo drugo uopće nije čudno.
A sad horoskop ulazi u prostoriju
Naravno da neće baš astrologija propustiti pomrčinu.
To bi bilo kao da turistička zajednica propusti produženi vikend.
Pomrčine u astrološkim tumačenjima redovito postaju razdoblja velikih promjena, zatvaranja poglavlja, novih početaka, odnosa, identiteta, sudbine i još koječega što je dovoljno široko da se barem nešto dogodi dok čekamo.
Problem je što za astrološku tvrdnju da položaj nebeskih tijela na taj način određuje naše osobine i događaje nema potvrde kakvu bi očekivali od nečega što toliko samouvjereno predviđa naš život. U poznatom dvostruko slijepom eksperimentu objavljenom u časopisu Nature astrolozi nisu pokazali sposobnost povezivanja natalnih karata s osobinama ljudi na način koji bi potvrdio astrološke tvrdnje.
Ali horoskop ipak može utjecati na naš dan.
Samo možda ne preko zvijezda.
Ako vam netko ujutro kaže:
„Danas zbog pomrčine očekuj emocionalne sukobe.“
pa vas u podne netko presiječe autom, u tri vam se pokvari printer, a navečer partner pita zašto opet niste kupili kruh, lako ćete zaključiti:
Eto! Pomrčina!
Da vam nitko nije rekao za pomrčinu, zaključili biste da je srijeda.
Ljudi su vrlo dobri u pronalaženju smisla i uzoraka, osobito kad ih unaprijed očekuju.
Ponekad toliko dobri da ih pronađu i tamo gdje ih nema.
Naši preci nisu imali Google
Njima se ipak može oprostiti.
Zamislite da obrađujete polje prije dvije tisuće godina. Nema televizije, aplikacije, NASA-e ni obavijesti:
„Pomrčina počinje u 19:27.“
I onda usred dana Sunce jednostavno počne nestajati.
U staroj Kini postojao je motiv zmaja koji proždire Sunce, pa se bukom pokušavalo otjerati zvijer. Inke su pomrčinu povezivale s nezadovoljstvom boga Sunca. U brojnim kulturama pomrčina je bila znak da nešto s kozmičkom upravom nije u redu.
Kad ne znaš da će se Sunce vratiti, pomrčina nije simpatičan astronomski događaj.
To je gašenje glavne rasvjete bez objašnjenja uprave svemira.
Nije čudno da je čovjek izmislio zmaja.
Zapravo je možda zanimljivije što smo danas zamijenili zmaja algoritmom koji nam objašnjava da ćemo zbog položaja Mjeseca imati probleme u vezi.
Napredak postoji.
Samo nije uvijek pravocrtan.
I jedna stvar koja stvarno može loše utjecati na čovjeka
Netko pomrčinu neće ni primijetiti.
Netko će izići van i gledati je.
Netko će napraviti 170 gotovo jednakih fotografija.
Samo neka pritom sačuva i oči i fotoaparat.
Kod nas je pomrčina cijelo vrijeme djelomična, što znači da nema sigurnog trenutka za gledanje direktno u Sunce bez odgovarajuće zaštite. Obične sunčane naočale nisu dovoljne. Za direktno gledanje trebaju odgovarajuće naočale ili solarni filtar, a kameru, dalekozor ili teleskop ne treba usmjeravati prema Suncu bez solarnog filtra postavljenog ispred optike. Ako nemate ništa od toga, Sunce se može sigurno promatrati posredno, primjerice projekcijom kroz malu rupicu na papir.
Kraj svijeta je mnogo zabavniji ako ga poslije još možete vidjeti.
Pa što onda očekivati u srijedu?
Najvjerojatnije ništa strašno.
Netko neće primijetiti ništa.
Netko će zaključiti da osjeća posebnu energiju.
Netko će fotografirati onu 171. fotografiju jer ova prethodna ipak nije bila baš ista.
Ptica će možda pomisliti da je večera.
A nekoga će prizor ogromnog nagriženog Sunca na horizontu stvarno na trenutak zaustaviti.
I možda je upravo to najzanimljiviji utjecaj pomrčine na čovjeka.
Ne zato što nam Mjesec mijenja sudbinu, krvni tlak ili ljubavni život.
Nego zato što nas nešto na nebu, potpuno ravnodušno prema našim rokovima, računima, svađama i horoskopskim znakovima, na nekoliko minuta podsjeti koliko smo mali.
Možda zato ljudi tijekom pomrčine na trenutak govore malo manje „ja“, a malo više „mi“.
A onda se Sunce vrati.
I opet moramo kupiti kruh.