Neko duže vrijeme nisam plesao. Bar ne javno. Životno pročišćavanje, zdravstvena perestrojka ili kakogod to nazvali, o kojoj sam pisao u blogu AutoPillot makla me je sa scene. Odnosno, učinila je to upravo da bi mi još jednom pokazala važnost plesa. Bilo je trenutaka kad nisam mogao ni do WC-a, ali sam mogao plesuckati u mjestu, micati se pomalo i tako održavati tijelo aktivnim i živim, doslovno. Samo to i malko chi-gonga, preslab za išta drugo. Potvrdilo se ono o čem’ sam čitao, o čemu sam i pisao u nekim nastavcima bloga, ali što sam očigledno trebao proć na teži način nebi li dubinski to osjetio i danas sutra mogao sa sigurnošću reći nekome da je ples Bog.
Prije nekoliko dana sam konačno zaplesao i javno. Ovaj EcoActive fest, koji sam se jedva usudio organizirati, jer sam prije dva mjeseca doslovno jedva stajao, zamišljao sam kao reviju mojih suradnika, dok kolegica nije rekla da postavim i svoj ples. Tada mi je to izgledalo kao teška znanstvena fantastika, nasmijao sam se i rekao da ne mogu. Ne, kaže, postavi ples, i ja ću se nastavit s Gongom na to. OK…velim, čemu služe strahovi. I uspjelo je. Ne samo da sam „preživio” malo doduše kraćenu verziju, ali ipak sat vremena plesa, ja koji na tome ne mogu stajat, naravno me ima po cijeloj dvorani, nego su ljudi rekli da im je super bilo. Inače bi bilo grozno, pa ne postavljam program da bi ja preživio (ili ne);-) radim to za ljude. Plesuckat mogu i sam.
Nakon nekoliko mjeseci slabosti i nemoći ovo mi izgleda kao da sam se popeo na himalaju. Ipak, osim samog programa, velika vrijednost je u shvaćanju da te svijet podržava, da imaš prijatelje koji vjeruju u tebe kad ni sam ne vjeruješ u sebe, jer nećemo se lagat, svatko od nas ima takvih trenutaka kad padne, i tad osjetiš vrijednost saznanja da nije dosta da ta osoba vjeruje u tebe, jer ti si taj koji mora odradit svoj posao, popet se na scenu i zapjevat svoju pjesmu najbolje što možeš, otplesat da te čuje i vidi cijeli svijet 🙂
Hvala Jana i hvala plesnoj radionici. Zaista se snovi mogu ispuniti čak i kad ti vjera curi kroz prste, samo ako poslušaš znakove koji stoje pored puta, i otplešeš dalje, makar i na koljenima 😉
Otplešem bol, otplešem strah, bez suda i dokazivanja. Samo otplešem.
Ostale nastavke zdravstvenog bloga pratite na linku:
a plesnog PokretomKrozŽivot