Odlike duhovnog učitelja

Po uređenju prirode, čitav sistem materijalnih aktivnosti predstavlja izvor problema za svakoga. Na svakom koraku postoje problemi i zato trebamo prići vjerodostojnom duhovnom učitelju koji nas može pravilno poučiti kako ćemo ostvariti cilj života. Svi vedski spisi nam savjetuju da priđemo vjerodostojnom duhovnom učitelju da bismo se oslobodili životnih problema, koji se pojavljuju bez naše želje. Oni se uspoređuju sa šumskim požarom koji izbija, iako ga nitko nije podmetnuo.

Bhagavad-gita 2.7

kārpanya-dosopahata-svabhāvah
prcchāmi tvāḿ dharma-sammūdha-cetāh
yac chreyah syān niścitaḿ brūhi tan me
śisyas te ‘haḿ śādhi māḿ tvāḿ prapannam

„Ne znam više što je moja dužnost. Zbog bijedne sam slabosti srca izgubio svu pribranost. U tom stanju molim Te da mi kažeš što je najbolje za mene. Sada sam Tvoj učenik i duša predana Tebi. Molim Te, pouči me.“

Situacija u svijetu je takva da se životne nedaće same pojavljuju, iako ih ne želimo. Nitko ne želi požar, ali on ipak izbija, a mi postajemo uznemireni. Vedska mudrost nam stoga savjetuje da zbog rješavanja životnih problema i razumijevanja nauke o rješenju, priđemo duhovnom učitelju koji pripada učeničkom nasljeđu. Smatra se da osoba koja ima vjerodostojnog duhovnog učitelja zna sve. Zato ne bismo trebali ostati uznemireni materijalnim nedaćama, već trebamo prići duhovnom učitelju.

U Bhagavad-giti 4.34 Krišna savjetuje Arjuni da priđe duhovnom učitelju ako bi primio savršeno znanje riječima „Pokušaj saznati istinu prilazeći duhovnom učitelju. Samospoznate duše ti mogu prenijeti znanje, jer su vidjele istinu.“ Put duhovne spoznaje je bez sumnje težak. Gospodin nam zato savjetuje da priđemo vjerodostojnom duhovnom učitelju u učeničkom naslijeđu koje potječe od samog Gospodina. Nitko ne može biti vjerodostojan duhovni učitelj, ako ne slijedi ovaj princip učeničkog naslijeđa. Gospodin je izvorni duhovni učitelj, a osoba u učeničkom naslijeđu može prenijeti svom učeniku Gospodinovu poruku takva kakva jest. Nitko ne može postati duhovno spoznat izmišljanjem vlastitog procesa, kao što to obično čine budalasti varalice. Srimad Bhagavatam (6.3.19) kaže – dharmam tu saksad bhagavat-pranitam: put religije neposredno objavljuje Gospodin. Stoga, umna špekulacija ili suhoparne rasprave ne mogu odvesti osobu do pravog puta. Nezavisnim proučavanjem knjiga znanja se ne može napredovati u duhovnom životu. Moramo prići vjerodostojnom duhovnom učitelju da bismo primili znanje.

Srimad Bhagavatam 11.3.21

tasmad gurum prapadyeta
jijwasuh sreya uttamam
sabde pare ca nisnatam
brahmany upasamasrayam

“Zato svatko tko ozbiljno želi pravu sreću mora potražiti vjerodostojnog duhovnog učitelja i inicijacijom uzeti njegovo utočište. Kvalifikacija vjerodostojnog gurua je da je spoznao zaključke spisa i da je sposoban uvjeriti druge u te zaključke. Takve velike osobe, koje su uzele utočište u Svevišnjoj Božanskoj Osobi, koje žive izvan materijalne svjesnosti, treba prihvatiti kao vjerodostojne, duhovne učitelje.”

Odlike duhovnog učitelja

Bhagavad-gita preporučuje proces predanog služenja, bhakti-yogu kao najuzvišeniji proces samospoznaje. Na tom putu, prvi korak je uzimanje zaštite duhovnog učitelja i zatim raspitivanje o svemu što se tiče u napredovanju na tom predanog služenja. Ovo ispitivanje je osnovno kako bi se zaštitili. od svih vrsti uvreda. Čak i kada je netko utemeljen u procesu predanog služenja kao Maharaja Pariksit, mora se i dalje o svemu raspitivati kod spoznatog duhovnog učitelja. Drugim riječima, duhovni učitelj također mora biti vrlo vješt i učen tako da može odgovoriti na sva pitanja znatiželjnog učenika. Stoga onaj tko nije veoma vješt u autoriziranim spisima i koji ne može odgovoriti na sva takva pitanja, ne bi se trebao predstavljati kao duhovni učitelj zbog materijalne dobiti. Bespravno je postati duhovni učitelj ukoliko ne možemo osloboditi svoje učenike.

Karakter

“Duhovni učitelj se nikada ne predstavlja kao Svevišnji Gospodin; on se smatra njegovim predstavnikom. Razotkriveni spisi nam zabranjuju da se pretvaramo da smo Bog, ali vjerodostojni duhovni učitelj je najvjerniji i najpovjerljiviji sluga Gospodina i zato zaslužuje jednako poštovanje kao i sam Bog.” – Śrī Caitanya Caritāmrta Ādi 1.44

“Nitko ne bi trebao postati duhovni učitelj ukoliko nije dostigao razinu uttama-adhikariUttama-adhikari ili najviši yogi, je osoba vrlo napredna u predanom služenju. Uttama-adhikari nikada ne kritizira druge, njegovo srce je potpuno čisto, on je dostigao stanje spoznaje neokaljane svjesnosti Boga. Prema Srila Rupa Goswamiju, druženje s takvim i služenje takvog maha-bhagavata ili savršenog vaišnave, najpoželjnije je.” – Upadesamrita 5

“Razborita osoba koja može podnositi nagon govora, zahtjeve uma, izljeve srdžbe te nagone jezika, želuca i spolnih organa kvalificirana je za prihvaćanje učenika diljem svijeta.” – Upadesamrita 1

“Uvjetovana duša je sputana s četiri nedostatka: sigurno griješi, sigurno je u iluziji, teži varanju drugih i njena su osjetila nesavršena. Zato trebamo primati naloge od oslobođenih osoba.” – Srimad Bhagavatam 4.18.5, smisao

Učeničko naslijeđe

Upanisade nas obavještavaju da je Guru osoba koja je primila znanje slušanjem Veda. Srotrtyam brahma-nistham. Vede se zovu sruti, a vjerodostojni guru je iz linije slušanja od učeničkog nasljeđa. Kao što je izjavljeno u Bhagavad-giti (4.2), evam parampara-praptam. Vjerodostojni guru ne daje neko oblikovano, prerađeno znanje; njegovo znanje je standard i primljeno je od sistema parampara (lanca duhovnih učitelja). On je također čvrsto utemeljen u služenju Vrhovne Božanske Osobe (brahma nistham). To su njegove dvije kvalifikacije: on je morao čuti vedsko znanje kroz učeničko nasljeđe i mora biti utemeljen u služenju Svevišnjeg Gospodina. Ne mora biti vrlo učeni znanstvenik, ali je morao čuti od pravog autoriteta. – Učenja Gospodina Kapile

Oslobađanje drugih

Prema šastrama (vjerodostojnim vedskim spisima), dužnost učitelja je da učenika odvede kući, Bogu. Ako nije u mogućnosti to učiniti i umjesto toga ometa učenika u povratku Bogu, on ne bi trebao biti guru. Gurur na sa syat (Srimad Bhagavatam. 5.5.18). Osoba ne bi trebala postati guru ako ne može omogućiti svom učeniku da napreduje u svjesnosti Boga. Cilj života je postati čisti sluga Boga tako da se osoba može osloboditi vezanosti materijalnog postojanja (tyaktva deham punar janma naiti mam eti so ‘rjuna). Duhovni učitelj pomaže učeniku da dostigne tu razinu razvijajući svjesnost Boga. – Srimad Bhagavatam 8.20.1

Djelovanje

“Neki se ponašaju lijepo, ali ne propovijedaju, dok drugi propovijedaju, ali se ne ponašaju pravilno. Ti istovremeno izvršavaš obje dužnosti prema Svetom Imenu svojim osobnim ponašanjem i svojim propovijedanjem. Stoga si duhovni učitelj čitavog svijeta, jer si najnapredniji bhakta na svijetu.” – Śrī Caitanya Caritāmrta Antya 4.102-3

Sanatana Goswami u ovom stihu daje jasnu definiciju vjerodostojnog duhovnog učitelja svijeta. Neophodne kvalifikacije su da mora djelovati u skladu s naredbama spisa i istovremeno propovijedati. Onaj tko tako postupa je vjerodostojni duhovni učitelj. Haridasa Thakura je bio idealni duhovni učitelj, jer je redovno na svojoj brojanici mantrao propisani broj krugova. On je izgovarao Gospodinovo Sveto Ime 30 000 puta na dan. Ujedno je i poučavao druge u mantranju.

Guru, Sadhu, Šastra

“Guru-sadhu-sastra treba testirati sve duhovne stvari prema uputama svetih osoba, svetih spisa duhovnog učitelja. Duhovni učitelj je onaj tko slijedi upute svojih prethodnika, konkretno sadhuaili svetih osoba. Vjerodostojni duhovni učitelj ne govori ništa što nije spomenuto u autoriziranim svetim spisima, šastrama. Obični ljudi trebaju slijediti upute sadhuašastra i gurua. Izjave dane u šastrama i one koje daje vjerodostojni guru se međusobno ne mogu razlikovati.” – Srimad Bhagavatam 4.16.1

Učenjaci i duhovni vođe diljem svijeta cijene ga kao jednog od najistaknutijih učitelja indijske kulture i filozofije suvremenog doba. 1965-te godine, u svojoj 70-toj godini života, putuje na zapad kako bi proširio poruku Bhagavad Gite i Srimad Bhagavatama. Za samo 12 godina, usprkos svojoj poodmakloj dobi, proputovao je svijet četrnaest puta, održavajući predavanja na šest kontinenata. Usprkos tako intenzivnom programu, nastavlja s plodonosnim spisateljskim radom. Njegova djela sačinjavaju pravu biblioteku vedske filozofije, mudrosti, književnosti i kulture.