Ni kapljica dobrote, ni zrnce zloće ne ostaje neuzvraćeno!

Put do istine putuje se srcem, a ne glavom. Gdje pronaći Boga? Njega možemo pronaći samo na jednom mjestu: u srcu onoga tko ga istinski voli. Upoznati možete samo ono što ste sposobni voljeti. Univerzum je jedno biće, sve i svatko je u međupovezanosti nevidljivom mrežom priča. Svi smo mi u tihim razgovorima. Budite suosjećajni. Bol jednog čovjeka ozlijedit će nas sve. Radost jednog čovjeka donijet će smiješak na sva lica.


Dželaludin Muhamed Rumi poznat i kao Mevlana je bio perzijski mistik koji je živio u 13. stoljeću, učenjak, pjesnik, teolog i sufijski učitelj. Sufizam je jedan od duhovnih puteva koji naglašava mističnu stranu islamskog učenja. Rumijeva pjesnička djela označavaju vrhunac perzijskoga mističkog pjesništva. Neiscrpnom snagom svoje poetske misli, Rumi poziva čovjeka na otkrivanje bitnog iza krinke materijalnog.

Posebno ističe Ljubav prema Bogu. Ljubav potiče na davanje, žrtvovanje i usavršavanje ljudskog bića. Božanska ljubav postoji unutar čovjekove bîti, ali zbog zaokupljenosti mnogim stvarima ne možemo tu Ljubav ni čuti ni osjetiti. Jednom kad je čuje ili osjeti poput bljeska, čovjek nastoji tu Ljubav ponovno čuti i pojačati.

Rumi je inspirirao stvaranje nezavisnog sufijskog bratstva mevlevija, nazvanih prema počasnoj tituli koju su učenici dodjeljivali svom učitelju (mevlana − naš učitelj). Ovaj red je postao poznat u Europi kao »vrteći derviši« prema važnoj ulozi ritualnog plesa u duhovnim obredima. Put kojim se približavamo Bogu, prema Rumiju uključuje glazbu, poeziju i ples.

Glazba pomaže posvećenicima da se čitavim svojim bićem usredotoče na božansko, a obredni ples sema, koji je osmislio Rumi, vodi nutarnjoj sabranosti. Neprekidnom vrtnjom oko svoje osi, s rukama uzdignutim prema nebu, posvećenik se oslobađa vezanosti za ovozemaljsko, simbolički kreće prema istini, raste kroz ljubav, stišava svoj ego, nalazi istinu i dolazi do Savršenog. S tog duhovnog putovanja vraća se zreliji za pružanje ljubavi i služenje svima, bez obzira na uvjerenje, rasu, klasu ili narod kojem pripada.

U nastavku otkrijte 40 bezvremenskih pravila duhovnosti i ljubavi, inspiriranih sufizmom, odnosno Rumijevom mudrošću. Ova pravila je sastavila poznata književnica Elif Shafak u svojoj knjizi Četrdeset pravila ljubavi.

Prvo pravilo: To kako doživljavamo Boga izravan je odraz toga kako doživljavamo sebe. Ukoliko pomisao na Boga u nama izaziva strah i krivnju, to znači da iz nas izvire puno straha i krivnje. Ako Boga doživljavamo kao punog ljubavi i suosjećanja, mi smo isti takvi.

Drugo pravilo: Put do istine putuje se srcem, a ne glavom. Srce nam treba biti glavni vodič! Ne um. Srcem se suočavamo sa svojim egom, izazivamo ga i u završnici nadvladavamo. Upoznavanje vlastitoga ega dovodi nas do upoznavanja Boga.

Treće pravilo: Baš svaki čitatelj svete spise shvaća na različitoj razini i to onoj koja odgovara dubini njegovog razumijevanja. Postoji četiri razine uvida. Prva razina je vanjsko značenje i to je ono s čim se većina ljudi zadovolji. Sljedeća razina je unutarnja razina. Treća je unutarnja razina unutarnje razine. A četvrta je razina toliko duboka da se ne može riječima iskazati i zbog toga mora ostati neopisana.

Četvrto pravilo: Boga možemo izučavati kroz sve i svakoga u univerzumu, jer Bog nije zatočen u džamijama, hramovima, sinagogama ili crkvama. Ako baš želimo saznati gdje on točno boravi, možemo ga pronaći samo na jednom mjestu: u srcu onoga tko ga istinski voli.

Peto pravilo: Um i ljubav sačinjeni su od različitih materijala. Um ljude veže u čvorove i ništa ne riskira, a ljubav rastvara sve čvorove i riskira sve. Um je uvijek oprezan i savjetuje “Pazi se previše blaženstva”, dok ljubav govori “U redu je! Skoči! “. Um nije lako slomiti, dok se ljubav lako razbija u najsitnije komadiće. Ipak, u tim je krhotinama skriveno blago. Slomljeno srce krije blago

Šesto pravilo: Većina problema na ovome svijetu nastaje zbog jezičnih pogrešaka i jednostavnih nesporazuma. Nikada riječi ne shvaćajte doslovno. Kada uđete u područje ljubavi, jezik kakvog poznajemo postaje suvišan. Ono što se riječima ne može iskazati može se naslutiti jedino u tišini.

Sedmo pravilo: Usamljenost i samoća su dva različita stanja. Kada ste usamljeni, lako je zavarati se da povjerujete kako ste na pravom putu. Samoća je nešto bolja za nas, jer to znači biti sam, ali ne i usamljen. Ipak, u konačnici, je najbolje pronaći osobu koja će vam biti ogledalo. U srcu druge osobe možete istinski vidjeti sebe i božju prisutnost unutar sebe.

Osmo pravilo: Što god vam se u životu dogodi, bez obzira koliko se teškim činilo, ne prepuštajte se očajavanju. Čak i kada su sva vrata zatvorena, Bog će stvoriti novi put samo za vas. Budite zahvalni! Lako je biti zahvalan kada je sve dobro. Mudar čovjek je zahvalan ne samo za ono što mu je dato već i za sve ono što mu je uskraćeno.

Deveto pravilo: Strpljivost nije pasivna patnja. Strpljivost znači biti u stanju vidjeti dovoljno daleko i imati povjerenja u krajnji ishod procesa. Što je strpljivost? To je gledati trn, a vidjeti ružu, gledati noć, a vidjeti zoru. Nestrpljivost znači vidjeti samo ono što nam je pod nosom i zbog toga ne biti u stanju vidjeti ishod. Oni koji ljube Boga nikada ne ostaju bez strpljivosti, jer znaju da je potrebno vrijeme kako bi mladi mjesec postao puni.

Deseto pravilo: Istok, zapad, jug ili sjever jako se malo razlikuju. Bez obzira koje vam je odredište, neka vam svako putovanje bude unutarnje putovanje. Ako putujete iznutra proputovat ćete cijeli svijet i izvan njega.

Jedanaesto pravilo: Svaka babica zna da ako nema bola, put za novorođenče ne može biti otvoren i majka ne može roditi. Na sličan način, da bi se u nama rodilo novo Jastvo potrebne su poteškoće. Baš kao što glina izložena vrelini vatre postaje čvrsta, Ljubav se usavršava u boli.

Dvanaesto pravilo: Potraga za Ljubavlju nas mijenja. Niti kod jednog od tragatelja za Ljubavlju sazrijevanje na tom putu nije izostalo. Od prvoga trenutka kada počnemo tražiti Ljubav počinjemo se mijenjati iznutra i izvana.

Trinaesto pravilo: Na ovome svijetu ima više lažnih gurua i učitelja nego što je zvijezda u vidljivom svemiru. Ne brkaj one koji samoživo teže moći i stvarne mentore. Pravi duhovni majstor neće vašu pažnju usmjeravati na sebe i neće od vas očekivati apsolutnu poslušnost ili potpuno obožavanje, već će vam pomoći da cijenite i divite se svojem unutarnjem sebstvu. Istinski mentori prozirni su poput stakla. Oni kroz sebe propuštaju božju svjetlost.

Četrnaesto pravilo: Nastojte ne opirati se promjenama koje vam dolaze. Umjesto toga dopustite da život živi kroz vas. I ne brinite ako se vaš život preokreće iz temelja. Kako možete znati da je to gdje ste sada bolje od onoga što dolazi?

Petnaesto pravilo: Bog ima pune ruke posla s dovršavanjem vašeg posla, kako vanjskog, tako i unutarnjeg. On je u potpunosti zaokupljen vama. Svako ljudsko biće je proces koji se polako, ali neizbježno kreće prema savršenstvu. Mi smo svi nedovršena umjetnička djela koja čekaju svoj završetak, ali i nastoje biti dovršena. Bog se bavi svakime od nas ponaosob zato što je čovječanstvo umjetnost nalik na vrhunsku kaligrafiju u kojoj je svaka točka jednako važna za cjeloviti dojam.

Šesnaesto pravilo: Lako je voljeti savršenog Boga, neokaljanog i bezgrešnog kakav već jest. Puno je teže voljeti druga ljudska bića sa svim njihovim nesavršenostima i oštećenjima. Zapamtite, upoznati možete samo ono što ste sposobni voljeti. Bez ljubavi nema mudrosti. Ukoliko ne naučimo voljeti sve što je Bog stvorio, nećemo biti u stanju niti istinski voljeti, niti spoznati Boga.

Sedamnaesto pravilo: Istinska prljavština je unutarnja. Vanjska se lako opere. Postoji samo jedna vrsta prljavštine koju čista voda ne može oprati, a to je mrlja mržnje i isključivosti koja zagadi dušu. Svoje tijelo možete pročistiti uzdržavanjem i postom, ali samo će ljubav pročistiti vaše srce.

Osamnaesto pravilo: Cijeli univerzum sadržan je unutar jednog ljudskog bića – vas. Sve što vidite oko sebe, uključujući i ono što vam se možda ne sviđa, pa čak i ljudi koje prezirete i koji su vam odbojni, u određenoj mjeri postoji i u vama. Stoga ni vraga ne tražite izvan sebe. Vrag nije neka nadnaravna sila koja vas napada izvana. To je običan glas iznutra. Ukoliko se u potpunosti upoznate, ako se iskreno i čvrsto suočite sa svojom tamom i svojim svjetlom, ostvarit ćete vrhunski oblik svjesnosti. Kada osoba istinski upozna pravog sebe, upoznala je i Boga.

Devetnaesto pravilo: Ukoliko želite promijeniti način na koji se drugi odnose prema vama najprije trebate promijeniti način na koji se vi odnosite sami prema sebi. Ukoliko ne naučite voljeti sami sebe, potpuno i iskreno, nema načina da budete voljeni. A kada postignete to stanje, budite zahvalni za svaki trn kojeg drugi usmjere prema vama. To je znak da ćete uskoro biti zasipani ružama.

Dvadeseto pravilo: Ne brinite gdje će vas put odvesti. Umjesto toga usmjerite se na prvi korak. To je najteži dio i taj je dio vaša odgovornost. Nakon što napravite prvi korak dopustite da se stvari prirodno odvijaju i sve ostalo će uslijediti. Nemojte slijediti tok. Budite tok.

Dvadeset i prvo pravilo: Mi smo svi stvoreni na Njegovu sliku i priliku, ali ipak smo svi stvoreni različitima i jedinstvenima. Ne postoje dvije iste osobe. Ne postoje dva srca koja udaraju istim ritmom. Da je Bog želio da smo svi isti, takvima bi nas stvorio. Stoga je nepoštivanje različitosti i nametanje vlastitih misli drugima isto što i nepoštivanje svetosti božjeg plana.

Dvadeset i drugo pravilo: Kada osoba koja istinski voli Boga uđe u krčmu, ta krčma postaje njegovim hramom, a kada pijanac uđe u hram, on postaje njegovom krčmom. Sve što činimo određeno je našim srcima, a ne vanjskom pojavnošću. Mudri ljudi ne procjenjuju druge ljude po tome kako izgledaju ili tko su oni. Kada mudrac nekoga pogleda, on zatvori oba oka i umjesto njih otvori treće oko – ono koje vidi unutrašnje predjele.

Dvadeset i treće pravilo: Život nam je pozajmljen, a ovaj svijet je samo gruba imitacija Stvarnosti. Samo djeca misle da su igračke prave stvari. Ali ljudska se bića ili zanesu igračkom ili je nemarno polome i odbace. Klonite se bilo kakvih ekstrema u životu, jer će to uništiti vašu unutarnju ravnotežu. Mudraci nisu skloni ekstremima. Oni su uvijek blagi i umjereni.

Dvadeset i četvrto pravilo: Ljudsko biće ima jedinstveno mjesto među božjim stvorenjima, ono jedino ima inteligenciju za propitkivanje o smislu i uzroku svega, za samospoznaju. “Udahnuo sam svoj Duh u tebe,” kaže Bog. Baš svatko od nas, bez iznimke, stvoren je kako bi bio božji izaslanik na Zemlji. Zapitajte se koliko se često ponašate kao izaslanik i ponašate li se uopće ikada tako? Zapamtite, na svakome od nas je da u sebi otkrije božanski duh i živi u skladu s njim.

Dvadeset i peto pravilo: Pakao je ovdje i sada. I raj također. Prestanite brinuti o paklu ili sanjariti o raju, jer i jedno i drugo postoji upravo u ovom trenutku. Svaki put kada se ljubimo, uzdignemo se u raj. Svaki puta kada mrzimo, zavidimo ili se svađamo, obrušimo se ravno u vatre pakla.

Dvadeset i šesto pravilo: Univerzum je jedno biće. Sve i svatko je u međupovezanosti nevidljivom mrežom priča. Bili mi toga svjesni ili ne, svi smo mi u tihim razgovorima. Ne činite štetu. Budite suosjećajni. I ne ogovarajte nekoga – čak niti naizgled nevinim primjedbama! Riječi koje izlaze iz naših usta ne nestaju već se stalno pohranjuju u beskonačnosti i vratit će nam se kada za to dođe vrijeme. Bol jednog čovjeka ozlijedit će nas sve. Radost jednog čovjeka donijet će smiješak na sva lica.

Dvadeset i sedmo pravilo: Ovaj svijet je poput snježne planine kojom odjekuje vaš glas. Što god izgovorite, bilo to dobro ili loše, na neki će vam se način vratiti. Stoga će, ako postoji netko tko loše misli o vama, vaše loše pričanje o toj osobi samo pogoršati stvari. Ući ćete u začarani krug zlobne energije. Umjesto toga, četrdeset dana i noći govorite i mislite lijepo o toj osobi. Sve će biti drukčije nakon što prođe četrdeset dana jer ćete vi u sebi biti drugačiji.

Dvadeset i osmo pravilo: Prošlost je interpretacija. Budućnost je iluzija. Svijet se ne kreće kroz vrijeme pravom linijom, iz prošlosti u budućnost. Zapravo se vrijeme kreće kroz i unutar nas u beskonačnim spiralama. Vječnost nije beskonačno vrijeme, već jednostavna bezvremenost. Ukoliko želite iskusiti vječnu prosvijetljenost, odbacite prošlost i budućnost u svom umu i ostanite u sadašnjem trenutku.

Dvadeset i deveto pravilo: Sudbina ne znači da vam je život točno unaprijed određen. Stoga je prepuštanje sudbini i izbjegavanje aktivnog doprinosa glazbi svemira znak potpunog neznanja. Glazba svemira čuje se svuda, a stvarana je na četrdeset različitih razina. Vaša je sudbina razina na kojoj sudjelujete u sviranju. Možda ne možete promijeniti svoj instrument, ali vještina kojom svirate sasvim je u vašim rukama.

Trideseto pravilo: Mudrac, čak i kada je nepravedno optužen, napadnut ili osuđen od svih – to strpljivo podnosi i ne izgovara niti jednu lošu riječ o svojim kritičarima. Nikada ne okrivljava. Kako uopće može biti protivnika? Kako je moguće ikoga okriviti kada smo svi Jedno?

Trideset i prvo pravilo: Ako želite ojačati svoju vjeru, trebate omekšati iznutra. Da bi vam vjera bila čvrsta kao stijena, vaše srce treba biti mekano poput perca. Kroz bolesti, nezgode, gubitke i užase, na ovaj ili onaj način, svi se mi suočavamo s prilikama koje nas uče kako biti manje sebičan i kako manje osuđivati, a kako više suosjećati i biti velikodušan. Ipak, samo neki od nas savladaju tu lekciju i uspiju postati blagi, dok drugi pak postaju još i grublji nego prije. Jedini način za približavanje Istini je širenje srca tako da obuhvati cjelokupno čovječanstvo i da još ostane mjesta za više Ljubavi

Trideset i drugo pravilo: Ništa ne smije stajati između vas i Boga. Nikakvi tzv skrbnici moralnog ili religijskog vodstva pa čak ni vaša vjera. Vjerujte u vaše vrijednosti i vaša pravila, no nikada ih ne namećite drugima. Ako slamate ljudima srca, bilo kakva vjerska dužnost koju izvršite ne vrijedi ništa. Neka Bog i samo Bog bude vaš vodič. Spoznajte Istinu, prijatelji, no budite pažljivi da od svojih istina ne napravite površne rituale i ceremonije.

Trideset i treće pravilo: Iako svatko na ovome svijetu teži postići nešto i postati netko, samo da sve to ostavi iza sebe nakon smrti, vi se usmjerite na vrhunsko stanje samospoznaje i nevezanosti. Svoj život živite lako. Puni smo, ali ne zbog dekoracije koja je izvana. Jednako tako, kroz život idemo ne zbog onoga što nastojimo postići već zbog svjesnosti o Bogu.

Trideset i četvrto pravilo: Prepustiti se ne znači biti slab ili pasivan. Prepuštanje ne dovodi do fatalizma ili odustajanja. Upravo je suprotno. Istinska se moć stječe prepuštanjem onoj moći koja dolazi iznutra. Oni koji se prepuste božanskoj esenciji života živjet će u nepomućenoj smirenosti i miru čak i kada se cijeli svijet trese.

Trideset i peto pravilo: Na ovome svijetu ne vodi nas korak dalje ono što je slično i uredno, već očite suprotnosti. A sve suprotnosti univerzuma nalaze se u svakome od nas. Stoga se vjernik treba susresti s nevjernikom u sebi. A nevjernik treba upoznati tihog vjernika koji je u njemu. Sve do dana kada netko ne dosegne razinu savršenog ljudskog bića, vjera je postupni proces i to takav proces koji treba svoju prividnu suprotnost – sumnju.

Trideset i šesto pravilo: Ovaj svijet stvoren je prema načelu reciprociteta. Ni kapljica dobrote, ni zrnce zloće ne ostaje neuzvraćeno. Neka vas ne plaše zavjere, prevare ni manipulacije drugih ljudi. Ako vam je netko postavio zamku, sjetite se da iza svega stoji Bog. On je najveći majstor zavjere. Ni list ne padne s grane bez božjeg znanja. Jednostavno i potpuno vjeruj u to.

Trideset i sedmo pravilo: Bog je pažljiv urar. Njegov je red toliko precizan da se sve na svijetu događa u pravo vrijeme. Ni minutu kasnije, ni minutu prerano. I za svakoga, bez iznimke, taj sat je sasvim točan.

Trideset i osmo pravilo: Nikada nije prekasno zapitati se “Jesam li spreman promijeniti život koji živim? Jesam li spreman iznutra se promijeniti?” Ni jedan dan vašeg života nije jednak danu koji mu je prethodio. Svakoga trenutka, sa svakim novim dahom, trebamo se stalno iznova obnavljati. Postoji samo jedan način da se rodimo za novi život: umrijeti prije smrti.

Trideset i deveto pravilo: Život bez ljubavi nije proživljen život. Ne pitajte se kakvu vrstu ljubavi da tražite: duhovnu ili materijalnu, božansku ili svjetovnu… Podjele samo dovode do novih podjela. Ljubav nema etiketa, nema definicija. To je što jest, čista i jednostavna. Ljubav je voda života. A osoba koja ljubi je vatrena duša. Univerzum se drukčije okreće kada vatra voli vodu.

Četrdeseto pravilo: Iako se dijelovi mijenjaju, cjelina uvijek ostaje istom. Na mjesto svakog lopova koji napusti ovaj svijet, rađa se novi. A svaku dobru osobu koja ode, zamijeni nova. Ništa ne ostaje isto, a istovremeno ništa se zapravo ne mijenja. Za svakog probuđenog koji napusti ovo smrtno tijelo – novi se negdje rodi.

Iz knjige: Četrdeset pravila ljubavi od Elif Shafak, inspirirano mudrošću Rumija

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *