Sjećam se koliko mi je teško bilo da se oslobodim energetskog iscjeljivanja rukama.
Sve je trebalo da se svede na traženje uzroka nastanka bolesti i molitvu. Pri čemu cilj molitve nije da prosimo Boga da nam da ozdravljenje, već da promijenimo sebe i oslobodimo se uzroka koji su nas doveli do bolesti.
Promjena podrazumijeva promjenu životne filozofije, karaktera i ponašanja. Ali u ono vrijeme smatralo se da je karakter nemoguće promijeniti. Takav zadatak se činio nerealnim.
Zbog toga sam smatrao da su moji pokušaji iscjeljivanja ovom metodom bili osuđeni na neuspjeh. Bio sam i dalje siguran kako se do najznačajnijih promjena, dolazi upravo zahvaljujući snažnom energetskom djelovanju.
Onda sam rekao: “Što bude, bit će. Neka bude volja božja. Ako me i napuste svi pacijenti, posvetit ću se nekom drugom poslu i na kraju zaboraviti na sve.”
Dogodilo se sasvim suprotno. Pokazalo se da je ljubav mnogo više u stanju učiniti od bilo kakve sile. Da bi mogli dosegneti suptilne duhovne nivoe koji određuju našu sudbinu i zdravlje, moramo napustiti bilo kakvu silu.
Jedan korak koji napravimo na tom suptilnom planu, jednak je tisućama koraka koji bi na silu učinili na vanjskom planu. Ranije sam mislio da, što smo bliži Bogu – bliži smo i raju. U stvari, za svaku grešku koju napravimo dok se krećemo putem ka Bogu, sve jače nas udaraju.
Kako bismo izbjegli greške, ne smijemo misliti na to kako ćemo se zaštititi i treba se odreći upotrebe sile.
S.N.Lazarev – Ka Bozanskom, 6 knjiga DK