Ljudi su najveće čudo na svijetu, kojem se često ne možeš načuditi. Prošle sam godine čuo kako jedni žele posjeći murvu (dud) na parkingu jer im prlja aute i pod. Ovih dana načuh zanimljivu konverzaciju o tome kako jedna grana puna zanimljivih divnih plodova koje smo kao djeca zobali, smeta da se prođe (vidi sliku) i da ju treba odsjeći i uredno obrezati. Zanimljivo da auto ne smeta da se prođe 😉 U ulici u kojoj se od auta ne može proći skoro ni sredinom ceste, nego kad voziš moraš stat da se nekako mimoiđete.

Pala mi na pamet zanimljiva analogija. Kad bi nekom od nas svako malo netko odrezao ruku kad ju ispruži, ili nogu, tek da ne smeta i da bude izbalansiran malko, ili da ga se prepili jer prlja cestu (za što bi se dalo nać nebrojenih primjera), ili da se puškom pogodi onaj tip što hondu turira do razine polijetanja aviona i vozi 120 u ulici u kojoj je dozvoljeno 50. Možda bi nekom ta analogija i zasmetala, malo je drastičan primjer? Ali kad malo promisliš zašto je netko od nas vrjedniji od stabla?

Dok mi smetamo svemu, prljamo i rušimo sve oko sebe, stablo nesebično daje kisik, plodove i lijepo je oku, uhu (šumi lišće) i ima bar još deset prednosti nad većinom nas, vladara svijeta. Vladara koji svojom svojinom upitno vladamo, i onom oko sebe, i sobom samima.

I finalno, da ne odemo u destrukciju vulgaris, jeste li ikad nabrali šaku tih murvi koje sve prljaju i probali ih? Ako jeste, teško da će vam pasti na pamet da one nešto prljaju. Prljamo mi koji ih ne uberemo.

Pillot

Druge nastavke ovog bloga potražite na NEPRILAGOĐEN