Čovjek stalno mašta o slobodi, a najčešće se pri tome misli na lišavanje obaveza. Istinska je sloboda oslobađanje uma od prijemčivosti za materijalni svijet. Ako nije u službi duhovnog razvoja, a najčešće to i nije, tehnološki napredak sve više vezuje čovjeka uz materijalnu prirodu i udaljuje ga od duhovnog puta.

Cijeli tehnološki napredak usmjerava se k ugodama i osjetilnom uživanju, zadovoljavanju nižeg življenja, što sprječava ulazak čovjeka u više sfere postojanja, shvaćanja svrhe života. Sve to rezultira krajnjom izgubljenošću, besperspektivnošću društva.

Obitelji se raspadaju, seosko stanovništvo, kod kojeg je održavan minimum pobožnosti, seli se u gradove gdje postaju suvremeno roblje. Male i nerazvijene države s viskom stopom korupcije i kriminala koji je potican izvana od „krupnih igrača“, multinacionalnih kompanija, postaju poligoni za ratove, potom za prljavu industriju i takoreći besplatnu radnu snagu. Vodi se gola borba za preživljavanje, za čovjekov opstanak, radi sitnih interesa njihovih potkupljenih vođa koji radi kratkoročne koristi daju u bescjenje prirodna bogatstava, a dobiveni novac koriste za luksuz i oružje.

Narod ostaje i bez hrane i bez nužnog obrazovanja. Premještanje industrije u ekonomski isplativa područja pogađa i razvijene zemlje, nezaposlenost je sve veća, standard pada, potrošački mentalitet dignut je do maksimuma.

Vodeće religije ostaju bez članova, gubi se interes za službenu vjeru. Društvo je pred kataklizmom, duhovnom i materijalnom propašću. David Icke kaže: „Mi smo postali stoka koja samu sebe čuva i ne dozvoljavamo nikome da bude drugačiji, a kamoli da napusti stado. Kad god izrazi drugačije mišljenje ili se drugačije ponaša, vrlo brzo bude izložen napadanju drugih koji ga počinju ismijavati na bezbroj mogućih načina.“

Obrazovni sustav, sustav privređivanja, sustav zdravstvene zaštite i službene religije, koje su sebi osigurali status, direktno rade na programiranju čovjeka od rođenja. Čovjek se u ime napretka potpuno degradira, postao je statistički broj, negdje niti to, čak je to za najniže socijalne skupine slučaj i u SAD-u, koja se toliko diči demokracijom. Metode su različite, ali do danas potpuno uspješne da čovjeka dezorijentiraju, što je i cilj globalnim centrima moći.

Protekle dvije tisuće godina informacije su se uspješno skrivale, a „istine“ su se fabricirale kroz vjerske knjige, proroke, poslije kroz „znanstvena dostignuća“. Oni koji su došli do saznanja, grubo su eliminirani ili ušutkani pojedinci (Galileo Galileji, Erazmo Roterdamski, Giordano Bruno itd.), skupine (katari), narodi i države. To se i danas čini pod maskom širenja demokracije i borbe protiv terorizma.

Danas se informacije ne mogu zadržati; došlo je do poplave, nahrupila je bujica, koja je toliko dugo zadržavana. Kao i svaka bujica i ova je današnja informacijska mutna, čak i ekološki zagađena. Očito je, nastupilo je novo doba, novi ciklus. Sva nakupljena materijalna znanja beskorisna su. Izlaz je u korištenju duhovnosti, shvaćanju prave prirode čovjeka, da je on sam duhovno biće. Čovjekova je duša izvorno božanska, a želje (osim želja za Gospodinom) su suvišne, najčešće su nametnute jer tada čovjek gubi razum i postaje sredstvo i plijen prikrivenih demona.

Čovjek je postao mala tvornica frustracija, što je podloga za sve vrste strahova, koji su osnovna hrana demonima. Paradoks je da nam je nametnuto da se i samoga Boga bojimo. Božansko je u čovjeku ljubav, put ka Njemu jest put od straha (koji je u nama, kojeg se moramo osloboditi) ka ljubavi. Duša je u tijelu kao sredstvu. Priroda je duše znanje. Istinsko je znanje predaja Bogu.

Znanje možemo steći na razne načine, a može nam biti i dano od samoga Boga. To možemo postići samo poniznošću i predajom. Najvažniji je alat za to nesebična ljubav, u prvom redu prema svim živim bićima kao dijelovima vanjske materijalne energije Svevišnjeg. To je prvi korak k Njemu koji je sazdan od blaženstva i ljubavi.

U drevnom vedskom spisu Bhagavad-giti (18.61) je rečeno – isvarah sarva-bhutanam hrd-dese rjuna tisthati: „Svevišnji Gospodin nalazi se u svačijem srcu, o, Arjuna.“ U komentaru Šrila Prabhupada na ovaj stih (Bhagavatam 5.18.27) kaže: „Gospodin se nalazi u svačijem srcu, kao i izvana. U srcu prebiva kao Nad-duša, inkarnacija koja djeluje kao savjetodavac i svjedok. Usprkos tome, iako Bog prebiva u srcima, budalasti ljudi kažu: Ne mogu vidjeti Boga. Molim vas, pokažite mi Ga.’“ Znanje je u nama i oko nas, a upute o korištenju tog znanja (Vede) davno su napisane. Umjesto da prihvatimo to znanje, mi ponavljamo greške iz života u život, zaplićemo se u karmičku spiralu (samsaru).

Karmičko je kolo kao vrtlog, jedno zlo vuče drugo, izlaza niotkud. Oni koji su danas gore ne shvaćaju da će sutra, neki čak i u ovom životu, biti dolje. Vjera je u potpunosti pod kontrolom svjetskih centara moći. Slabašno se čuje glas o duhovnosti, on je više pomodarstvo nego istinska potreba čovjeka koji je sveo sve svoje duhovne potrebe na materijalne, drugim riječima, animalne.

Crkve u razvijenim zemljama osigurale su si prihode kroz zakonske akte, a gdje to nije slučaj, pribjegava se dizanju nacionalističkih strasti i desnih ideja (pakt crkve i konzervativaca), što ima uspjeha kod neobrazovane populacije koja je u većini, tako da takva politika dobiva legitimitet, ali na kraju opet postaje kazna za one koji su je podržali.

Sve je podređeno novcu. Novac ima miris krvi. Jedan je od simbola današnjeg novca američki dolar. Svi su simboli na njemu masonski. Sam je novac simbol moći. Sva današnja religija sastoji se u klanjanju tom simbolu i služenju tog simbola. Ljudi u pravom smislu kao ovce hrle u provaliju. Pastiri su postali demoni. Čovjek je postao potrošna roba u službi demona. Božansko je u čovjeku raznim manipulacijama zacementirano, ne može isplivati.

U potpunosti je zaboravljen zakon karme i njene posljedice. Sve vjerske zajednice trebale bi preispitati svoja temeljna učenja, odreći se kratkoročnih materijalnih interesa i pronaći zajednički dugoročni interes, stupiti na put istinske vjere koja u sebi sadrži toleranciju. Nužno je priznavanje različitosti odabira puta.

Cilj je makar deklarativno isti: Bog, Svevišnji Gospodin, koji je Jedan Jedini, i svi se kunu u Njega, čak i najveće zločine rade u „obranu“ Njega. On(a) se ne treba braniti i skupljati se materijalna sredstava za Njega. Njemu nije potrebno ništa, samo naša LJUBAV i vjera. Put je duhovnosti put ka Bogu.

Potrebno je prihvatiti duhovnu inteligenciju da bismo izašli iz začaranoga kruga rađanja i umiranja, kojem je uzrok materijalna inteligencija. Skinimo okove, obrišimo blato s očiju, odbacimo materijalistički san, radujmo se malim stvarima, istinski volimo bližnjega. Naučimo se davati bez interesa, voljeti bez zadrške i uvjetovanosti. To su uvjeti da od života stvorimo radost. Boga ne moramo tražiti; stvorimo uvjete i moći ćemo osjetiti Njegovu nazočnost.

Bez svjesnosti o božanskoj prirodi čovjeka, tijelo i niže emocije sredstvo su i hrana demonima. Put ka takvoj svjesnosti posut je cvjetovima ljubavi; tada je tijelo kočija koja nas vozi Izvoru.