Ovo nije vodič za autoimune dijagnoze. Tekstove na ovoj stranici odlučio sam pisati kao zabilješku za iskustvo kroz koje prolazim. Često meni tuđe iskustvo da ideju gdje se nalazim i što mogu dalje, nekad je upotrebljivo više nekad manje, ali uz prilagodbu svojoj situaciji zna biti korisno. Evo, nadam se da će i ovo nekom biti korisno. Ne pokušavajte ovo kod kuće 😉

Nakon dugog niza osjećanja raznih problema i simptoma koje nisam (i nisu) mogli locirati i rješiti, prošle godine su mi odlučili prišiti dijagnozu autoimune situacije zvane Miastenia gravis. Bez puno objašnjenja, uz hrpu zastrašujućih navoda od kojih bi se i kameni zid uplašio, bez pravog nalaza (on se kao čekao i dočekao tek ove godine! Jer su ga izgubili), poslali su me kući sa preporukom da uzimam hrpu tableta kojima je bolje ne čitati ono što „obavezno moraš pročitati prije upotrebe”. Nakon početnog šoka ušao sam u fazu „negiranja bolesti” tim prije što taj famozni nalaz nije došao i živio sam sasvim dobro, dapače, vrlo funkcionalno od tog prošlog proljeća sve do nove godine. Pred novu godinu sam imao malo veći napor, ali i kako sad shvaćam, desio mi se lagani emotivni šok, koji me je porušio kao kulu od karata, vratio probleme sa želucem (užasno podrigivanje i reakcije) , ali i otvorio žarište gore ka prsima.

To je jedna od onih dijagnoza koja uključuje opći umor, dvoslike u očima, padanja kapaka, slabost mišića i koješta.

Tamo, nakon dužih testiranja, rekli su da je timus taj koji je kod ove dijagnoze „u problemu”.

Uz neizbježno dugo putovanje bolničkim hodnicima i čekanje na termine, nađen je i onaj famozni nalaz (bez kojeg sam se dobro osjećao;-) koji je pozitivan. OK, uzeo sam recepte i otišao po lijekove, u tom trenu nisam vidio bolje rješenje, a rekoše da bez toga može biti gadno.

Kroz nekoliko dana stvarno mi je bilo bolje, usput sam tražio i druge solucije, jer sam smatrao da su se fokusirali samo na jednu stvar ne tražeći uzrok, a i ignorirali su probleme sa želucem.

Od alternativnih krugova saznao sam da su mi bakterije u porastu i da vjerojatno imam cijeli „studenstki dom” veselih brucoša koji mi feštaju po crijevima i želucu i rade rupe u zidovima.

OK, nabavismo i vitamine, suplemente i koješta. Naručeno, pripremljeno. Prilagodio prehranu. Uzeo sam i knjige da čitam o svemu, naravno, kad smo već gdje jesmo da se educiramo, pa neka korist od svega.

Nakon početnog skoka na bolje, uskoro je počeo novi pad sa povremenim vraćanjem simptoma, ali i drastičan pad težine. Ispali mi i hemeroidi (koje inače nemam) i reakcije u mišićima su se užestile (trzaji, grčevi). U prosjeku (uz normalnu prehranu) gubio sam pola kile dnevno, pa sam od 190/90 (visina-kile) u mjesec i pol došao do 190/70. Dakle dvadeset i više kila, uz totalni kolaps mišića. Pravi model za one reklame: smršavite u 30 dana- PRIJE i POSLIJE. Uz maksimalnu slabost, mišića i svega, koja je i znak ove dijagnoze. Naravno, sve to slijedi posvemašnja zabrinutost i moment kad ti pogled ujutro u ogledalo ispijenog lica ne daje način da se izvadiš iz te čarobne petlje bedare. I što sad? Kako od doktora nisam dobio odgovor (na upit mejlom odgovorili su: sve je to pod kontrolom, a vremena za pregled će bit kad dođem na red za mjesec i pol), kako bi ovim tempom mršavljenja za mjesec i pol na pregled došla samo majica i ništa u njoj, odlučio sam se okaniti tableta od kojih sam se i osuo po cijelom tijelu (nakon dva mjeseca uzimanja), i situacija se počela poboljšavati. Težina je stala. Koža, doduše tek dolazi sebi. Simptoma koje su tablete suzprezale tu i tamo ima, ali ne pretjerano. Naravno ovo je skraćeni prikaz, koristio sam razne stvari koje ću kasnije opisati.

Iako ne mogu previše biti aktivan, radijus kretanja mi je mali (jedno vrijeme doslovno samo do WCa), ne radim ništa, ostavio sam aktivne radio emisije (koje snimim doma) i povremeno pisanje po web stranicama, čisto da se ne osjećam kilavije neg što jesam (ak je to moguće).

Oni koji me znaju pitaju: kako možeš biti tako pozitivan u emisijama. Iskreno, neke sam jedva izgovorio, srećom uskakale su kolegice da više one pričaju. A, i pozitivan, hahaha…Jesam i nisam. Priznajem, često sam samo tih pola sata bio “pozitivan” – u emisiji, zato sam ju i radio, inače, Poriluk je dobrovoljni medij – i stranica i emisija, stoga mogao sam odustat da sam htio…Ipak to me je i držalo na neki način.

Ali evo, sad ću pisat kako ide, a vi se zabavljajte, ak je ovo uopće zabavno 😉

Meni je jeć 6 mjeseci jaaako zabavno 😉

p.s. težina mi je stala padat i na 72 je trenutno.

AutoPillot