Igram Mahjong.
Znači – pločice, logika, mir, zen, malo razgibavanja mozga.
Iskoči reklama.
Ne neka simpatična, nego scena:
Tvoj lik na balkonu, susjedi plešu na terasi preko puta, glasna muzika u noći, on vadi bazooku i roka po njima.
Druga scena – voziš autoputem, netko ti pokaže srednji prst, ti izvadiš bazooku i razneseš kamion.
Treća: šef ti daje otkaz, naravno pojaviš se s bazookom i rokaš po njegovim poslovnim objektima, radnici bježe, sve se ruši, ti si sretan i osveti.
Bodovi, efekti, veselje.
Kliknem prijavi app koji propagira nasilje. Ovo je dalje od uobičajenog igranja rata, gađaju se civilni ciljevi.
Odgovor: “nije kršenje pravila.”
OK. Nije da nikad nismo opsovali susjeda zbog toga što je glasan. Priznajem.
Ali,….od toga do bazooke je kilometar ljudske savjesti (za onog tko ju posjeduje).
Poanta mi je ipak drugačija:
Znači ja igram igru koja bi trebala biti mentalna gimnastika, a algoritam zaključuje:
“ovaj bi mogao poželjeti uništiti balkon susjedu.”
Ne znam što me više vrijeđa – reklama ili procjena.
Pokušavam shvatiti logiku.
Za radionicu samopouzdanja i komunikacije mi treba:
– opis projekta (u obliku doktorata)
– budžet
– evaluacija
– čekanje 3 mjeseca
– još malo čekanja
Za igru u kojoj rješavaš konflikt raketnim bacačem:
– evo oglasa, izvoli, klikni.
I onda se čudimo kad komunikacija ne ide.
Najbolji dio?
Prijava je odbijena jer je “sve u skladu s pravilima”.
To je onaj trenutak kad shvatiš da pravila možda postoje, ali ne rade ono što misliš da rade.
Možda je problem u meni.
Možda Mahjong nije za pametne, nego za strpljive.
A ja sam očito dovoljno strpljiv da slažem pločice, ali ne i da gledam kako me algoritam svrstava u kategoriju “potencijalni raketaš”.
I sad dolazimo do zanimljivog dijela:
Algoritam ne zna tko sam.
On zna što ljudi klikaju.
Ako meni servira bazooku, znači da je dovoljno ljudi prije mene kliknulo bazooku.
Tu već malo prestaje biti smiješno.
Neću sad dramiti o društvu i propasti civilizacije.
Ali možda sljedeći put kad se pitamo zašto je sve glasnije, agresivnije i kraće živca…
…možda je dio odgovora u tome što se konflikt rješava u tri sekunde i uz zvučni efekt.
Do tada, ja ću igrati Mahjong.
I čekati novu reklamu.
Ako ništa drugo, možda skupim dovoljno bodova da otključam razinu
na kojoj se problemi rješavaju razgovorom.
Ili to ide tek iza nuklearne opcije. Čisto da vidim hoće li me algoritam sljedeći put promovirati u nuklearnu silu.
Možda je ovo zapravo edukativni sadržaj.
Prvo te nauče da je svijet jednostavan: netko te živcira → eksplozija.
A onda te puste u stvarnost
gdje nema bodova, ali ima posljedica.
#algoritam, oglasi, Google Play, mobilne igre, nasilne igre, reklame, digitalno društvo, kritika društva, internet kultura, algoritmi, marketing, aplikacije, Android, oglašavanje, medijska pismenost, društvene mreže, online sadržaj, humor, sarkazam, Poriluk