Rad na sebi – podrazumijeva rad, na sebi

Jeste li zaista vrijedni sami sebi? Ok je ako se trenutno ne osjećate tako, no, vi to možete naučiti. U očima Boga, Stvoritelja, Izvora, zovite ga kako želite, vi jeste vrijedni samim postojanjem svojim. Dakle, VI JESTE VRIJEDNI! Samo su vas možda uvjerili u drugačije.


Raditi, glagol => biti u stanju aktivnog djelovanja, činjenja. To je to. Dakle, potrebno je djelovanje, vaše djelovanje. Ok je imati pomoć, dapače, ponekad čovjek ne zna kako sam. Ipak, ono što je od iznimne važnosti je djelovanje vas samih, da se i vi pokrenete. Trud, disciplina, ulaganje. U samog sebe.

Jeste li zaista vrijedni sami sebi? Ok je ako se trenutno ne osjećate tako, no, vi to možete naučiti. U očima Boga, Stvoritelja, Izvora, zovite ga kako želite, vi jeste vrijedni samim postojanjem svojim. Dakle, VI JESTE VRIJEDNI! Samo su vas možda uvjerili u drugačije.

Idemo od početka. I tako se rodi čovjek. Sve je lijepo, divno, krasno. Maleno biće prepuno ljubavi i radosti. Sada kreće igra života. Zamislite jedan veliki šleper koji dođe i iskrca sav svoj izmet na vas. U njemu se nalaze uvjerenja vaših roditelja, obitelji, učitelja u školi, zapravo sve ono što vas okružuje, vas formira kao ličnost.

Vi ste maleno dijete koje uči, upija poput spužve. Upoznaje ovaj svijet. Kroz feedback drugih osoba čovjek dobije mišljenje o sebi. Nažalost je većinom to totalno iskrivljena slika samog sebe. Tako krenemo misliti da zaslužujemo kaznu ako govorimo svoje ja, ako nismo poslušni, ako ne slijedimo ono što nam netko nameće kao svoju istinu. Ako su nas napustili, u kome tražimo grešku? Isto tako u sebi. Dosta nas živi u uvjerenju da uopće ne zaslužuje ljubav. Vidite li kako su nam isprani mozgovi?

Uuuups, evo nas 20, 30, 50, 70 godina kasnije (ovisno kako kod koga) i dalje zatrpani izmetom. Neki ne znaju da žive tako, neki znaju, a ipak ostaju zatrpani. Neki se pokrenu.

Recite, tko bi trebao obaviti naš rad ako ne mi sami? Znate što, mi ljudi volimo prečice. Zar nije tako? Divno bi bilo da netko uzme lopatu i izvuče nas van. Ipak, gdje smo tu mi? Odgovornost naša? Lijeni smo. Najlakše bi nam bilo da popijemo “čarobnu tabletu” i sve je divno. Kako bismo tako naučili?

Zašto žurimo? Rad na sebi podrazumijeva rad. Nas samih. Mi se trebamo pokrenuti. Uzmi svoju lopatu i kopaj. Prihvati pomoć, ali ne prebacuj odgovornost na drugoga.  Idi korak po korak. Dan po dan. Ti samo kreni, najbolje kako znaš. Svaki korak te dovodi sve bliže.

Budi mi dobro i budi u miru. Volim te.

Marina Knüsel

Facebook grupa – Za empate, duhovnjake i sve vrste svjetlosnih ratnika

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *