Ili se nastaniti u pećini ili pred praznim oltarom,
Ili u podnožju drveća,
Uma nesputanog vezanošću,
Koji se nikad ne osvrće na prošlost?

Kad ću živjeti na mjestu koje nitko ne zove „svojim“ –
Na prirodno otvorenom prostoru
Gdje se mogu slobodno ponašati kako želim,
Bez i najmanje vezanosti za tijelo ili stvari?

I tako, otriježnjeni od svjetovnih želja,
Trebamo razviti želju za boravkom u osami.
Sretnici šetaju tihim i mirnim mjestima,
Daleko od sukoba i objekata zabluda!

Osvježeni mjesečinom cvjetnog mirisa
I rashlađeni spokojnim, tihim povjetarcima,
Oni radosno borave, bez distrakcija,
Umova usmjerenih na donošenje dobrobiti drugima.

Borave koliko god dugo žele
U praznim kućama, pod stablima ili u zabačenim pećinama.
Odbacili su bol žudnje i čuvanja stvari
Te žive samostalno, slobodni od svih briga.

Žive slobodno, bez vezanosti
I nesputani odnosima.
Čak ni najmoćniji ljudi i bogovi