Umorni smo da neprestano ponavljamo iste pogreške a ništa od njih ne učinimo.
Nismo mi umorni od života, umorni smo od razočarenja, povreda i izdaja drugih, umorni smo od neljudskog ponašanja na koje su ljudi navikli rješavati stvari. Umorni smo od samosažaljenja u kojem sebe gledamo samo kao žrtve okolnosti i drugih ljudi bez ikakve mogućnosti da sami nešto promijenimo.
Umorni smo od neprestanih strahova da ćemo pasti, izgubiti, biti izmanipulirani, ostavljeni, a na koncu vidimo da smo samo zaglibili u nekoj slijepoj ulici bez mogućnosti da vidimo bolje sutra. Nismo mi umorni od života, umorni smo od okretanja natrag, neprestanog gledanja u prošlost, traženja u njoj zlatnih vremena i sjećanja na bolje dane koji se više neće ponoviti.
Umorni smo od osjećaja da nam uvijek nešto nedostaje da bismo bili potpuni, sretni i snažni. Umorni smo od riječi koje smo izgovorili a shvatili da nam ništa dobro nisu donijele, umorni smo od očekivanja da će sutra život biti bolji a sve je nastavilo istim tijekom.
Nismo mi umorni od života, umorni smo od dokazivanja drugima da smo u pravu, dokazivanja svojih ideja, snova, vjerskih uvjerenja. Umorni smo od osjećaja manje vrijednosti, manjka vjernosti sebi, neautentičnosti u kojima se pojavila tjeskoba, briga i ostali osjećaji koji su učinili da potonemo i pitamo se ćemo život i isplati li se živjeti.
Ali previše smo živjeli u sjeni, u onoj tamnoj strani da smo pomislili da je samo to život i da nema druge mogućnosti. Željni smo nasloniti se na nečije rame, slušati nečiji glas i čuti otkucaje nečijeg srca, to je ono jedino vrijedno za što vrijedi živjeti. Želimo to, nismo umorni od toga!
Mario Žuvela / valuesterapija.com
Želite da čitate još sadržaja poput ovoga, preporučujemo da posjetite i magazin – www.pult24.info
preuzeto sa INFOPULT