Postoji nešto što sam locirao kao vjerojatno najgoreg neprijatelja kod stanja u kojem se nalazi osoba sa autoimunom dijagnozom. Usudio bih se to stanje proglasiti neprijateljem broj 1, a mislim si da je i uzrok cijelom problemu nedaleko tog momenta.
Riječ je o onom groznom procesu od kojeg se tek sad kad sam ga osvijestio učim kloniti i to je možda najteži zadatak s koji sam se do sada suočio (a, bilo ih je dosta teških;-).
Pričam o onom stanju uma kad se nakon nekog događaja koji može biti i banalan i ozbiljan, mozak upregne smišljati rasplete istog. Satima idanima odvrtiš tisuće filmova raspleta u svojoj glavi, većinu njih pretendiraju crnjacima, a izazvani su nezadovoljstvom koji je dotični događaj pobudio u tebi. Nezadovoljstvo varira od osjećaja da si oštećen, do gorčine, bijesa, ljutnje odlazi u agresiju, poriv za svađanjem i istjerivanjem pravde, do nemoći koja je u biti sve to zajedno a rezultira općom nemoći u fizičkom obliku kakva se pojavljuje osobama koje imaju autoimune dijagnoze. Problemi s očima (ne želim vidjeti to), meni osobno problemi sa želucem i probavom (ne mogu to više probaviti, i grlom – progutati, izreći) do aritmija i sličnih stvari u preosjetljivom grudnom košu.
Često puta osobe koje su izazvale na neki način tu krizu i problem ugodno uživaju u svom danu, mirne savjesti dok ti (uloga žrtve, o tome ću drugi puta), povrijeđen melješ stoti puta priču, misleći o toj osobi sve najgore i/ili misleći o verzijama događaja iz goreg u gore u što može eskalirati ovaj slučaj. Naravno, tu je i dio priče koji govori o tome štovsi sve mogao „uspjeti napraviti” da nije tog zida koji ti je stao na put. Na koji način privlačimo sve te osobe i događaje opisano je u nebrojenim knjigama, pa nema potrebe da sad ulazim u to, vjerojatno ću vremenom dopisati neke praktične primjere do kojih dođem i neka rješenja do kojih dođem u praksi. Iako je u tim knjigama naravno i to opisano, te su date brojne tehnike, nekad jednostavno nije samo tako sve staviti u praksu, nije dovoljno ni samo osvijestiti problem, koliko god ga primijetiš i koliko god se trudiš.
Vjerojatno osoba treba proći neko iskustvo koje je duša izabrala i kraći put od toga možda i ne postoji uz sve pomoći sa strane. Ipak, dobro je da postoje tekstovi, knjige i filmovi, da bar znamo o čem se radi, pa se nekako koprcamo i snađemo po putu. Za sada jedino promatranjem i distanciranjem od događaja i emocije sagledavam situaciju. Ipak, kao što sam rekao u početku skoro siguran sam da je ovaj brainstorming glavni neprijatelj, a, možda i izvor svih problema. Tablete, vitamini, tehnike i sve ostalo, vjerojatno vrijedi tek djelomično ili nikako, dok sa sobom ne riješimo ovaj problem.
Ostale nastavke ovog bloga pratite na linku: