(Ne)-volim grad koji torpedira

U životu si zadamo neki cilj, zatim radimo korake u tom pravcu. Nekad su koraci teži, nekad lakši, nekad zapnemo za stepenicu, nekad skočimo preko ograde.

Ponekad si stavimo za cilj ozdraviti, krenemo na dijetu, bacimo se na zdravu hranu, i tada…se zaposlimo u trgovini slatkiša da si olakšamo? Vjerojatno ne, uz cilj nam više ide da radimo na tržnici i prodajemo mrkve, te ih uzimamo i za sebe ili tako nešto…zar ne?
Eto, tek ponekad i zastanemo na jednu dvije slastice, nešto masno,… ipak kad zakazujemo nekakav godišnji planski meni izbjegavamo neke stvari ako želimo dijetu.
Grad Rijeka si je zadao cilj da se prezentira kao grad kulture, multietnički, prepun civilnog društva, tolerantan i štošta…
Nisu li potom naručili kolače i čvarke? Prelivene prskanim ustajalim kineskim GMO umakom, ponoseći se da su prvi koji su izmislili torpedo?
Zamislimo propagandnu kampanju grada u kojem je izmišljena bomba bačena na hirošimu? mi smo prvi…60 godina od….100.000 mrtvih.
Što bi reklo tamošnje CIVILNO društvo?
Riječko nebi ništa…stalo bi u red za novac koji će (možda) pristići nakon kampanje čiji je i torpedo dio.
Kulturni i ponosni. Kao da ovaj grad nije pun kreativaca i nema se čime pametnijim pohvalit.
Volim grad koji šuti:-)
Pillot

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)