Mudrim čovjekom se ne može upravljati niti ga se može porobiti!

Nekome je izgleda u cilju da čovjek ne spozna sebe i da ne dotakne mudrost koja u njemu živi, jer mudrim čovjekom se ne može upravljati niti ga se može porobiti, on će radije umrijeti nego postati dio bezumlja. I zato je potrebno stvoriti mnoge podjele, mnoge probleme, ratove i bolesti, kako bi se čovjek konstantno morao boriti s nečime što zapravo nema nikakve veze sa životom, a sve u svrhu toga da se čovjeka onemogući u tome da se bavi samim sobom.

 

Kada se dogodi situacija u kojoj nekolicina ljudi upravlja sveukupnom svjetskom ekonomijom, događa se to da ljudsko društvo postaje vlasništvo te nekolicine ljudi i tako čovjek gubi svoju istinsku slobodu te postaje rob koji živi u prividnoj slobodi.

Danas je sasvim jasno da živimo u svijetu gdje 1% ljudi ima kontrolu nad preostalih 99% i to je ono što je nedopustivo. Ako uzmemo u obzir one najveće i za svjetsku ekonomiju najvitalnije gospodarske grane i korporacije, jasno možemo zaključiti kako sve što se događa okolo nas vodi prema jedno te istom vrhu piramide odakle dolaze sve odluke.

Određena imena, to jest određeni ljudi i njihove fondacije i korporacije su utkali svoj utjecaj u svaki aspekt ekonomskog, znanstvenog i društveno socijalnoga života.

Na prvu se to ne čini tako jer nespretnom promatraču se doima kako u svemu sudjeluje bezbroj ljudi, fondacija i korporacija, koji su potpuno neovisni u svome djelovanju. To ostavlja dojam kako je nemoguće da svega nekoliko ljudi može imati tako jak utjecaj na svakodnevni život svjetske populacije.

Nekada davno to i nije bilo moguće, no s dolaskom suvremene tehnologije svijet je postao poput jednog velikog sela u kojemu je veoma lako moguće da jedan ‘seoski šerif’ uspostavi svoju diktaturu nad svima koji žive u tome selu. Mi koji malo bolje poznajemo ljudsku psihologiju i načine na koji ona djeluje, veoma dobro znamo kako i na koji način se to može sprovesti.

Dakle govorimo o standardnim metodama poput; subliminalnih poruka, podjeli pa vladaj, stvori problem pa prodaj rješenje, Milgramov eksperiment i tako dalje i tako dalje.

U svemu tome presudnu ulogu igraju javni mediji koji se od samoga početka njihovog postojanja koriste za dobro osmišljenu transformaciju javnog mnijenja o nekome ili nečemu. Danas je to očigledno svakome tko još uvijek ima sposobnost da trezveno promatra svijet koji ga okružuje, no nažalost čini se da je takvih ljudi još uvijek suviše malo.

Kada naučite ljude da bezuvjetno vjeruju određenim autoritetima događa se to da imate poslušnu masu s kojom je veoma lako upravljati, naročito je tomu tako kada imate društvo koje je sve svoje vrijednosti izgradilo na poluistinama koje su im na jedan perfidan način nametnute putem autoriteta i institucija.

Tako dolazimo do toga da imamo veliki broj liječnika, policajaca, vojnika i državnih službenika koji će bez previše opiranja djelovati protiv čovjeka i čovječnosti, a s čvrstim uvjerenjem da rade nešto ispravno i da samo obavljaju svoju dužnost.

To je proces koji dovodi do onoga što smo imali u Njemačkoj za vrijeme drugoga svjetskoga rata, gdje je jedan isfrustrirani čovječuljak naveo veliko mnoštvo inteligentnih ljudi da ga slijede u njegovim monstruoznim i neljudskim naumima.

Međutim, ništa od ovoga što sam sada nabrojao nije niti približno toliko problem kao što su to oni ljudi koji ne vide ovo o čemu sam vam sada pisao. Dakle to su oni ljudi koji misle da sve znaju a zapravo kao papagaji ponavljaju ono što dolazi iz izvora službenog i opće prihvaćenog javnog mnijenja.

Naš ‘Um’ je vrlo moćan alat koji nas može odvesti do najviših visina postojanja, ali nas može i uništiti na najgori mogući način, ovisno o tome kako i na koji način ga koristimo. Unatoč toj činjenici mi nikada u našim školama ne učimo ništa konkretno o svome umu, što je vrlo čudno, zar ne!?

Nekome je izgleda u cilju da čovjek ne spozna sebe i da ne dotakne mudrost koja u njemu živi, jer mudrim čovjekom se ne može upravljati niti ga se može porobiti, on će radije umrijeti nego postati dio bezumlja.

I zato je potrebno stvoriti mnoge podjele, mnoge probleme, ratove i bolesti, kako bi se čovjek konstantno morao boriti s nečime što zapravo nema nikakve veze sa životom, a sve u svrhu toga da se čovjeka onemogući u tome da se bavi samim sobom. Veliku ulogu u tome ima konformizam!

Koliko je utjecaj konformizma jak možete jasno vidjeti u činjenici da čak iako znate sve ovo o čemu govorimo, vi ćete i dalje nastaviti živjeti ono za što znate da nije dobro za vas.

Kao što ću ja, recimo, poslati svoga sina iduću godinu u školu, iako znam da je škola osmišljena tako da vježba sposobnost ponavljanja i izvršavanja zadataka, dok u isto vrijeme potiskuje mudrost i svjesno prisustvovanje djeteta u svome životu kako bih mogao otkrivati i brusiti svoje talente.

Naravno, um će pronaći bezbroj informacija koji će vam reći da dijete mora ići u školu, inače će biti divljak, glup, neinteligentan, asocijalan i tako dalje… No, je li to uistinu tako!?

Anđelko Katinić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *