U tišini duše, ispod neprestanog brbljanja uma, možemo se ponovno povezati sa živim silama Svemira, naučiti njihov jezik, čuti njihove priče i pjesme, otvoriti se njihovoj mudrosti i prenijeti poruku ljudskim bićima da je Zemlja živa i da krvari iz rana koje smo joj prouzročili.
Da bismo to učinili, moramo sami postati Glasovi izvora – i Glasovi rijeka, zagađenih mora; Glasovi stabala i umiruće, desetkovane šume; Glasovi ptica i životinja, čiji glasovi svake godine postaju sve tiši zbog toga što industrijski razvoj sve više i više vrsta odvodi u vječnost izumiranja.
To je zadatak u kojem svi ljudi moraju sudjelovati, bez obzira na spol, ali žene, koje su pretrpjele isto ranjavanje kao i planet, imaju jedinstvenu poziciju da suosjećaju s našom Majkom Zemljom i da govore u ime svih njezinih stvorenja.
Moramo govoriti u ime Zemlje kao majke, kćeri, učitelji, poslovne žene, znanstvenici, službenici, odvjetnici, radnici ili koju god ulogu imamo u svijetu.
Moramo dopustiti da se njezin glas čuje u svakom mediju u kojem se najljepše izražavamo: u riječima, glazbi, umjetnosti, rukotvorinama i u okruženjima u kojima se nalazimo svaki dan, bilo da se radi o domu, uredu, školi, sudu, sveučilištu, tvornici ili polju.
Postati glasnogovornik Zemlje ne znači nužno biti aktivist ili uključiti se u politički proces, iako se mnogi osjećaju pozvanima da govore za Zemlju na ovaj način.
To je stvar prepoznavanja, jer smo intrinzični dio Zemlje, njezina potreba za iscjeljenjem nije različita od naše vlastite.
Živeći svoje živote u svijesti o svetosti Zemlje i prepoznajući svoju međuovisnost s njom u svemu što radimo, prirodno donosimo različite odluke o načinu na koji živimo: što jedemo, gdje kupujemo hranu, što nosimo, kakvu vrstu prijevoza koristimo; kako zagrijavamo ili hladimo naše domove; kakav posao radimo, kako odgajamo našu djecu.
U svakom području života, svjesnost da smo neodvojivi od Zemlje, neizbježno će nas natjerati da izaberemo put koji najbolje služi i nama i planeti.
Taj pomak u percepciji prirodno nas vraća našem istinskom sebstvu, jer je naše “tlo bića” ukorijenjeno u živom Svemiru jednako sigurno kao što je drvo ukorijenjeno u tlu i teče iz istog izvora života kao i sve rijeke u svijet.
Na kraju, oni čije živote dodirujemo također će početi percipirati Mrežu života na ovaj novi, ali istovremeno i stari i poznati način, osjećat će to kao svoj istinski dom, izvorni majčinski izvor svih dobara – i obnova izgubljene zemlje može početi.
Mara Freeman/Prophetic Voices of Sisters of Honua/mysticmamma
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
Preuzeto sa ATMA.hr
Foto: pixabay.com