Kako duhovno ozdravljenje može promijeniti vaš život

Ovaj svijet je pun patnji i ako bilo što može donijeti olakšanje, ne bi trebali mariti kroz koji kanal ono dolazi. Moramo biti spremni staviti na stranu naše unaprijed zamišljene ideje i predrasude te pristupiti sa stavom otvorenosti.

Bolest je uvijek pokazatelj smetnji i poremećaja, a poremećaj neizbježno rezultira bolešću kada tjelesne želje steknu nadmoć nad našom duhovnom prirodom.

Nema sumnje da je fizička znanost učinila puno da pomogne čovječanstvu. Ona je donijela olakšanje, ali ono nije trajno.

Fizička znanost ne dopire u uzrok bijede, niti primjenjuje konačan lijek.

Pravo sjedište bolesti češće se nalazi u umu nego u tijelu.

Kada se ne osjećamo dobro, često posežemo za promjenom okoline ili klime. Ista vrsta unutarnje promjene, promjena naših misli i dopiranje u našu podsvijest je još nužnija.

Najbolja vrsta ozdravljenja je kada možemo iza sebe ostaviti sve misli o bolesti. Samim time smo zaboravili na tijelo i tako se izdigli iznad stanja tjelesnih poistovjećivanja.

Čovjek može ne vjerovati molitvi, ali molitva liječi. Vjera također ima veliku sposobnost liječenja jer nas dovodi na razinu u kojoj možemo primiti božansko iscjeljenje.

Mnogi ljudi koje su liječnici proglasili neizlječivima odu na duga putovanja samo da bi dodirnuli stopala svetog čovjeka ili se okupali u svetoj rijeci ili su se molili na određenom svetištu, vjerujući čvrsto u izliječenje koje potom i nekim čudom uslijedi.

Sva moć potječe od duha (duše, božanskog). Kroz bezrezervnu molitvu i nepokolebljivu vjeru, možemo učiniti sebe receptivnim toj moći. Ukoliko nismo otvoreni izravnom utjecaju te moći, ona ne može prodrijeti u naše biće i ozdraviti nas.

To se može vidjeti i u Kristovu životu. On nije bio u stanju izliječiti sve ljude koji su došli u kontakt s njim, već samo one koji su imali bezrezervnu vjeru u Njega.

Potrebno je razlikovati vjeru i slijepo vjerovanje. Vjera izvire iz čista srca.

Kad idemo protiv prirode, možemo stvoriti određene rezultate od kojih ne možemo pobjeći. Patnja je često u službi pročišćavanja.

Čak i bolest ponekad dolazi kao maskirani blagoslov. To sve ovisi o mentalnom stavu s kojim smo dočekali bolest. Najviši oblik liječenja je kad mi ne razmišljamo o tijelu uopće.

U hatha-yogi zdravlje je na prvom mjestu. Postoje određeni znanstveni načini i metode koje nas vode u tom pogledu.

Jedan od načina da to učinite je kroz kontrolu daha. Dah je medij života, razumijevanjem i primjenom pravilnog disanja možemo zadržati ovo tijelo u zdravom stanju.

Dokle god je disanje kontinuirano, ravnomjerno i stalno, savršen ritam i ravnoteža će se održavati u našem psihosomatskom sustavu, a mi ćemo uživati u dobrom zdravlju. Naš dah je ovisan o stanju uma.

Najmanji mentalni nemir će uništiti pravilnost daha i izazvati poremećaje u cijelom sustavu.

Ako nemamo pravilne misli i život s dobrim ponašanjem, ne možemo imati zdravlje, jer smo stvorili otrov u našem sustavu našim pogrešnim mislima i radnjama koje završavaju u bolesti.

Čak se i medicinska znanost slaže da jakim impulsima poput ljutnje i mržnje dovodimo tijelo do bolesti zbog pretjeranog reagiranja endokrinog sustava. Kad patimo, moramo pogledati unutar sebe i vidjeti da li se udaljavamo od našeg istinskog bića, duše. U svakom trenutku mi imamo u sebi mogućnost ozdravljenja ili oboljenja.

Postoje razne metode kojima možemo postići samoozdravljenje kao što su odlučne i kontinuirane auto sugestije neprihvaćanja bolesti, konstruktivne afirmacije, koncentracija uma na suzbijanje utjecaja (to može biti učinkovito, ali ove metoda nosi određenu opasnost od egoizma)…

Najviši i najsigurniji oblik samoizlječenja je meditacija – napustiti bilo kakvu misao o bolesti ili zdravlju, osloboditi um izvan svih svjetovnih stvari i ući u božansku prisutnost. Meditacija ima predivnu iscjeljiteljsku moć.

Spavanje daje nagovještaj o tome. Kada zaspemo, zaboravljamo sve naše patnje. U meditaciji mi smo svjesni samo beskonačnosti i kada je naša misao zaokupljena samo time, naš život je preplavljen blaženstvom i snagom.