U zadnjih sedam godina svjedoci smo velikih promjena koje su često turbulentne i velikih su razmjera  pa se mogu nazvati i transformacijama.
Pitanje je što se to uopće transformira?
Počnimo najprije od osnovnih postavki po kojima funkcionira, ne samo svijet oko nas, nego i naše tijelo i um.
Iako možda nismo uvijek svjesni toga, ili se teško razaznaje, ali sve baš sve što se odvija u nama i oko
nas je ogledalo naše trenutne energije, tj. vibracije po kojoj u tom trenutku vibriramo. To ogledalo
služi kako bi istražili svoj beskonačni potencijal i zato ono može pokazivati kako se trenutno
ponašamo pa na trenutke ispada da nam, kao bumerang, vraća posljedice naših misli, emocija, riječi i
djela. Osim tog prikaza pokazuje nam i ono što osuđujemo i kritiziramo na način da smo stalno
uronjeni ili u emocije, stanje tijela ili pak u situacije i odnose koji se ponašaju upravo na način koji
nam smeta. Još nešto što nam ogledalo prikazuje je i način na koji rasipamo svoju energiju=pažnju, u
kojoj mjeri kompromitiramo sebe, trgujemo svojom energijom, vremenom, zdravljem ne bi li dobili
zauzvrat ono što mislima da nam nedostaje.
Ukratko rečeno: Um, tijelo i Svijet uvijek odražavaju trenutno uvjerenje ili sliku koju imamo o sebi.
Pa tako, ovisno o uvjerenju, postoje tri modaliteta bivanja ili načina percepcije i doživljavanja sebe, a
posljedično tome i Svijeta oko sebe.

1. Ja sam TIJELO – zovem se xy, imam xy godina, muškog/ženskog sam spola, moja priča je
(prošlost, sadašnje stanje, buduću planovi i snovi)…
Ako živimo kroz identifikaciju sa tijelom naš unutarnji svijet će biti konstantan osjećaj da
nismo dovoljno vrijedni, da nam nedostaje ljubavi, pažnje, radosti i mira. Tu prazninu koju
osjećamo pokušavamo bezuspješno, ili sa samo kratkotrajnim uspjehom, popuniti sa
prikupljanjem materijalnih predmeta, novca ili pak pribjegavajući raznim aktivnostima,
manipulacijama i kontroli unutarnjih (misli, emocije, senzacije) i vanjskih situacija i ljudi. Ako
vjerujemo da smo ograničeni tijelom onda smo i samim tim jedinka odvojena od cjeline,
drugih ljudi i svijeta i kao takvi se konstantno borimo za preživljavanje ne prezajući pred
ničim. Tu su nezadovoljstvo, bol i patnja stalno prisutni jer nam pokazuju koliko smo se
udaljili od sebe.

2. Ja sam Um – je uvjerenje koje rezultira puno manje ograničenim i mukotrpnim bivanjem, sa
manje boli i patnje, ali još uvijek uključuje dualnost, kontrolu i manipulaciju jer tu i dalje, zbog
osjećaja nezadovoljstva i necjelovitosti, imamo potrebu mijenjati okolnosti samo što to sad
radimo pomoću afirmacija, mantri, vizualizacija i sl.

3. Ja Jesam – je ime, tj. najbliži opis kojeg um može dati istinskoj prirodi Bića, prirodi onog što
svi mi, a i sva ostala stvorenja (životinje, biljke…), predmeti, svijet i svemir u cijelosti, Jesmo.
Poznavati sebe kao Ono što zna da je Svjesno i uvijek Prisutno znači poznavati Apsolutnu
Istinu i srž svega što naizgled postoji počevši od misli, emocija, „fizičkih“ senzacija, odnosa i
situacija.

Bivanje kroz Istinski identitet, ako se uopće i može tu govoriti o identitetu, je prožeto stalnim
osjećajem potpunog mira (riječi ne mogu opisati to stanje), radosti postojanja, ljubavi i
mudrosti. Nema više potrebe za manipulacijom i kontrolom jer sad cijeli tvoj Svijet, tvoja
kreacija, odražavaju tu Istinu, a to je: Ja Jesam i um (misli, emocije) i tijelo (senzacije) i Svijet
(percepcija).

Budući da Biće (Svjesnost) uvijek Jest i ne može ne biti, nema potrebe više za borbom,
preživljavanjem, strahom, brigama, otporom i kontrolom.
Život u tom „stanju“ je život u Raju.

E sad kad smo objasnili tri načina na koje Svijest (Ja) poznaje Sebe, sad možemo reći i nešto o
trenutnoj transformaciji.

Ono što na razini uma, tijela i Svijeta izgleda kao transformacija u suštini je Buđenje Bića u
svom vlastitom snu. Zašto u snu? Zato jer Svijest, a to je ono što mi jesmo, vibrirajući
uobličava sebe u misli, slike, emocije, senzacije koje sa pozicije promatrača izgledaju kao
forma (fizičko tijelo) i Svijet te kroz tu iluziju koju stvara promatra izražavanje svog
beskonačnog potencijala i uživa u toj kreativnosti.
Poanta je da Nevidljivo „želi“ postati Vidljivim.

Što to znači?
Svi mi imamo u sebi intuiciju koja nam govori da potpuna sloboda, radost, mir i ljubav postoje
i da su mogući. Svijest (mi) cijelo vrijeme stvara upravo iz tog stanja, ali zato što se
poistovjetila sa svojom Kreacijom i iz vida „izgubila“ sebe, sve što joj je ostalo je ta intuicija
iznutra i mukotrpna potraga za sobom usmjerena na van (Istočni grijeh=greška lijevog mozga,
logike).
Onog trena kad zbog iscrpljenosti toj vanjskoj potrazi dođe kraj i kad u jednom trenutku
odlučiš stati sa svime i primijetiti ono što je uvijek prisutno i nepromjenjivo u tvom životu i
kad odlučiš istražiti prirodu, tj. kvalitete toga, tek tada počinje prava transformacija na svim
razinama.

Suprotno nekim uvjerenjima da najprije treba pročistiti tijelo i um kako bi se spoznalo sebe,
istina je da spoznati Sebe i svoju pravu prirodu uvijek možeš jer je ona uvijek tu jer si Ti uvijek
tu, prisutan. I zato za razliku od PROGRESIVNOG, postepenog, puta (koji je isto vrijedan)
ovdje sad govorimo o DIREKTNOM putu do mira i radosti, do sebe.
Jednom kad se spozna i doživi sebe i svoje prirodno stanje najprije dolazi do trenutnog
„prosvjetljenja“ uma u kojem se um stapa sa svojim Izvorom te se, osvježen tom spoznajom,
vrata potpuno obnovljen. Nakon „prosvjetljenja“ uma slijedi usklađivanje svih aspekata života
i djelovanja sa novom spoznajom. Mijenja se postepeno i prehrana, stil života, odnosi, stanje
tijela. Neke aktivnosti i odnosi otpadnu dok se drugi, koji su u skladu sa novim stanjem,
pojave. Energija tijela se promijeni, a unutarnji mir Bića i radost postepeno počinju
prevladavati te postaju „novo normalno“.

Sve ono što pripada starim obrascima ponašanja temeljenima na identifikaciji sa egom(priča)
i tijelom odmah se primjećuje kao neistinito, a u tijelu se osjeća kao nelagoda ili umor te tako
primijećeno vrlo brzo otpadne.
Um koje je informiran o svom Izvoru i njegovoj prirodi djeluje u službi Bića te stvara
harmoniju koja se izražava kao smirenost, radost, kreativnost, vitalnost, zdravlje,
dugovječnost forme (fizičko tijelo) i velika količina energije.
Već u samom početku većina strahova, briga, sumnji, stresa, patnje i bola potpuno nestane i
više se ne pojavi.

Na koncu, nakon što se otpuštanjem starih navika i samo tijelo pročisti, dolazi i do
„prosvjetljenja“ tijela, tj. do nesmetanog izražavanja Bića ( Svijesti ) kroz formu. U cijelom
tom procesu transformacije otpuštaju se samo ograničavajuća uvjerenja, za njih vezane
emocije i obrasci ponašanja dok talenti specifični za pojedini um/tijelo kompleks ostaju te
individualni izraz božanskog ima priliku potpuno procvjetati i izraziti svoj puni potencijal o
kojem smo toliko puta slušali.

Budući energije, u ovo naše doba, podupiru taj proces sama transformacija se može odviti
vrlo brzo, unutar jedne do pet godina ovisno o našoj posvećenosti sebi.

Hermina Grbac