FILM O TRUBAČU OTPUHAO HKD

Jučerašnja filmska priredba, na koju sam relativno slučajno naišao, natjerala me da Vam napišem ovaj osvrt, jer me je nenadano izula iz cipela. HKD percipiram više kao dvoranu za predstave pa češće pohodim Art kino ili druga filmu namijenjena mjesta, ako zbog nečega onda što je projektor bolji. Ovaj je bio doista loš. Šteta zbog filmova. Pogledam dva-tri filma tjedno jer sam filmoljubac, ipak, moram reći da me u zadnjih godinu dana ništa nije ovako dojmilo i to na više načina. Prvo što mislim da je važno istaknuti je specifična atmosfera koja je vladala. Rijetko se vidi da stotinjak ljudi zdušno bodri i prati, uživa u prikazanom, te nakon predstave ostaje grleći se i komentirajući međusobno i s akterima film, kao velika obitelj. Otišao sam dvadesetak minuta poslije filma, ali većina ljudi nije pokazivala nikakvu želju da ode, već su se družili s glumcima i autorima filma, iako nije bilo uobičajenog besplatnog pića i glamura zbog kojeg se obično ostaje na premijerama, nemojmo se lagati:)
Kažimo nekoliko riječi o samom filmu, točnije filmovima. Prikazane su tri epizode o neobičnim tajnim agentima i špijunima koje mogu funkcionirati kao zasebni filmovi, prva dva od dvadesetak minuta i treći od skoro sat vremena, ali zaista odlično funkcioniraju zajedno, slijedeći solidnu pripovjedačku nit. Glavni glumci su mlade osobe sa invaliditetom, što je zasigurno dodatno podiglo emocije, ali film(ovi) su vrijedni i mimo toga. Prva pobjeda je kad sam u sebi premostio, shvatio prepreku da postoji usađena predrasuda kako glumci i film trebaju izgledati. Kad je moj um pobijedio činjenicu da netko glavni muca, slabije se kreće, počeo sam uživati u predstavi. Nema 90- 60 -90 žena i nabildanih momaka, te prenaglašenih eksplozija. Očekivanja koja su nam usađena su prepreka pravom životu. a on se upravo nudi u ovom filmu, za koji je teško reći kojem žanru pripada jer ima elemente koječega.
U ovim filmovima nema steroidnih holivudskih efekata, rudimentarni i naizgled treš efekti i zahvati jednako su nesavršeni, ali i jednako na pravom mjestu, kao i naizgled nesavršeni glumci. Sve je kako treba biti da radnja vozi. A zaista vozi.
Štoviše na mnogim je mjestima u filmu upravo ta karikaturalnost iznenađujuće dobro naglasila poruku radnje. Postavke svijeta kakvog znamo dovedene su do apsurda. Starter “prave” američke nuklearne bombe od kartonskih kutija proizvedene su u Kini, presmješna scena nuklearne ekplozije, karikirana, uz otvaranje šampanjca i namjerno glazbeno masakriranog “zaratustru”, totalno je za respekt. Koketiranje sa religijskim pojmovima, citati prikriveni u čakavski dijalekt, presmješni gegovi odličnih “povijesnih” uloga koji prekidaju ozbiljne scene. I štošta drugo ostalo mi je u sjećanju i dan nakon gledanja.
 Iskoristili su filmađije amateri sve svoje “mane” i pretvorili u prednosti. Od mladih glumaca i njihovog šarma, mogućnosti da se igraju “treš elementima”, do simpatično izabranih gostiju Mišaka, Kovača i Ugljena u ulogama koje im pašu, a kojima svaka čast da su pristali na ovakav eksperiment. U jednom dijelu vidjeli smo i Mile Kekina i Šajetu, stoga je očito da autori imaju veliko povjerenje i kredite kod poznatih osoba. S razlogom!
Da budem iskren, ne vjerujem da sam pohvatao sve poruke iz filmova, i ekološke i filozofske i razne. Valjda bi trebalo deset gledanja. One koje sam pohvatao zaista su vrijedne. Primjetio sam mnoge omaže drugim filmovima, čak i stripovima i glazbi. Autori očito jako dobro poznaju gradivo.
Tražiti greške i nesavršenosti u ovim filmovima, iako ih ima, je bogohulno iz više razloga. Kao prvo ovo su amaterski filmovi skrpani sa opremom i budgetom od tek nekoliko tisuća eura, što je odmah po kvaliteti slike vidljivo, iako je snimka dovoljno korektna. Doduše ovdje treba uzeti u obzir da projektor očito nije bio na nivou pa je teško reći.
Odgovorno tvrdim da filmovi o Agentu 010 jedu za doručak mnoge razvikane domaće “milijunske” produkcije koje se utapaju u dosadi i pretencioznosti. Najčešće se posjetitelji na takvim domaćim filmovima smiju na psovke i slične populističke zahvate. Za razliku od tog standarda, u Agentu 010 od srca smo se nasmijali mnogim vrlo dobro složenim gegovima i šalama, često s vrlo dubokim porukama, pažljivo protkanim između, nazovi akcionih scena ili onih “filozofskih”. Odabir glazbe je briljantan, obojao je atmosferu i sve teče prirodno.
Vidjeti mlade osobe sa poteškoćama kako se ravnopravno u sceni nose na profićima kao Asim Ugljen ili Krešimir Mišak je, u biti, fascinantno i veliki poen za autore. Da se izrazim sportskim rječnikom, uzmite ekipu osoba u kolicima i slijepih, stavite ih da odigraju sa Barcelonom ili Liverpulom i oni odigraju 2:2, a ne izgube sa očekivanih 99 razlike. Nevjerojatno kako je ovo izvedeno i koju veliku poruku je poslalo.
Najveća prednost ovih filmova, po mom mišljenju, ujedno je na neki način i njihova najveća mana. Bilo je vidljivo da publika nije očekivala ovako “ozbiljan” rad, iako su svi na kraju bili oduševljeni, i da će učešće osoba sa invaliditetom u filmu neupućenima na neki način pogrešno “označiti” ovaj film, upravo zbog nekih “očekivanja” na koje smo navikli. Možda i pogrešne percepcije u javnosti osoba sa invaliditetom i njihovih (ne)mogućnosti što je u biti najjača poruka ovog djela ako se pravilno shvati.
Velika količina poruka koje ovi filmovi šalju je mnogo i previše, bez nekih stručnih recenzija koji će djelo približiti javnosti. Puno toga je rečeno za nerazvikani film koji će, nažalost, teško doprijeti do šire javnosti (iskreno se nadam da se varam). Na veliku štetu te javnosti, ali i autora. Jer ovo zaslužuje pažnju.
Mnogo je scena odrađeno na čakavskom i s lokalnim izrazima, što će možda biti jedna od prepreka publici izvan Rijeke, iako je hrabro i vrijedno što se tako odlučilo. Sve u svemu ne znam hoće li ovaj Agent spasiti svijet kao što čini u filmu, ali to će biti samo na štetu svijeta.
Svima preporučam da Agenta 010 pogledaju ako imaju gdje, jer nisam čuo da je najavljeno dalje prikazivanje, a evo, ovo razmišljanje šaljem organizatorima, uz moju zahvalu na prekrasnoj večeri, pa ako želite negdje objaviti da Vam to pomogne u promociji, slobodno to učinite. Ukoliko postoji mogućnost da me obavijestite o daljnjim projekcijama, ili da dobijem neki link, rado bih pogledao još jednom.
Sretno u daljnjem radu.
Predrag C.

ODGOVOR:
Poštovani Predrag,

zahvaljujemo se na ovim zaista lijepim riječima, naravno da ćemo javiti čim osmislimo još koje prikazivanje. Više ljudi je pitalo za to, jer im ovaj termin nije odgovarao. Link za sada ne ide javno na Net, jer smatramo da je filmu mjesto na velikom platnu zbog boljeg doživljaja, a time dajemo mogućnost da upoznate i naše mlade glumce.
Vaš Spirit (www.spirit-ri.hr )
foto: arhiva Spirita (snimio D. Matić)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.