Blagoslovljeni od prirode

Postoje neki trenuci kad se osjećate nagrađeni, blagoslovljeni od prirode, viših sila, od svemira. Jučer prije nego sam krenuo s autom iz Rijeke prema Krku, na prednjem staklu zasjeo mi je veliki šareni, lijepi skakavac. Pokucao sam mu iznutra. Ni makac. Pokucam još jednom i pitam ga – ‘alo kuda ćeš, ti čudni autostoperu? On me gleda i krene se micat po staklu-Tad sam lagano pokrenuo auto s ciljem da možda odskoči. Ipak, ne, gospodin prošeće na retrovizor s moje strane pa tamo stane i gleda me. Stanem pored ceste, otvorim prozor i upitam ga još jednom gdje bi on. Mahnem rukom, on ništa. A, dobro,… izađem i prstom oštro mahnem ispred njega, opet ništa. Tada mu pružim prst, a on se spremno popne na njega i prošeće mi po dlanu gledajući me. Lijepo, predivno biće, taj mali autostoper. Možda je htio na Krk kod nekog rođaka? A ja bedak, ne razumijem ništa.

Nisam htio da bude na autu da ne padne na cestu, pa prošećem do obližnjeg parka i stavim ga u travu. Tko zna možda sam mu pokvario planove, … ah, te jezične barijere…

Potom, u predvečerje, stignem na Krk, gdje rođaci mog autostopera pjevaju svoje arije pored mora, pa stanem da ih poslušan, pozdravim ih od njega, nadišem se zraka. I tako, dok sam uživao u miru i pjesmi cvrčaka, jedan ogromni zeko dogega iz šumice i stane dva tri metra ispred mog parkiranog auta pored kojeg sam stajao na proširenju par metara od mora. Stane tako zeko, pa sjedne, gleda me malo, okrene se i ode natrag laaaagano u šumu. I kako se onda ne osjetiti blagoslovljeno, počašćeno s tim dodirom pažnje kojim su me počastila ta divna bića. Struja neke drhtave zahvalnosti mi prođe kroz grudi i fini morski zrak mi još dublje prodre čisteći svu zaostalu tugu koju sam ikada skupio, iz presretnog srca .

 

Ostale nastavke ovog bloga pratite na linku:
AutoPillot

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)