Bio sam na stotinama raznih koncerata, odličnih po svim kriterijima (dobro, neki su bili truba, al nije poanta u takvima), Ali samo, (samo!) na DJ.B., vidio sam da se zrak može REZATI.

Vidio sam da svi, uključujući muhe, komarce i redare, policajce i nosače binske opreme, dišu kao jedan, da je dvorana u “jednom paketu” 4 sata, i više. U svojevrsnoj radionici čišćenja emocija.

Možda to može još samo Mišo (nisam bio, al mogu pretpostavit), al taj ni ne pjeva, samo ruke digne …

Fascinantno, zar ne?

Što je to u tom čovjeku da to može generiratI takvu energiju naoko banalnim rimama (za čiju banalnost shvatit, ipak, treba znati pojmove kao što su Bilbo Baggins, Sančo Pansa, Haklberija, ruske pisce, P. Greena…možda su najviše oštećeni, ne oni koji ga ne znaju, nego oni koji ga pamte samo po Mirki, Vasi i Al’ se nekad dobro jelo) … ne znam što je to u takvom čovjeku,

ali, baš me zanima…jako.

Osim hrpe lijepih i pohvaljivih oproštajki, pojavile su se i neke druge verzije: o licemjerju, gafovima, njegovim “kvarnim izjavama” (o Albancima, Slovencima…).

Razmislivši i o tome, nekako sam pokušao biti realan.

Tko je bez grijeha neka baci kamen, uostalom.

Kad se sve zbroji, naspram 40 godina širenja ljubavi i ideje zajedništva, (koje krasi, u biti, sve njegove fanove, mozda više neg njega samoga sudeći po nekim mišljenjima), sklon sam mu oprostiti  “očito impulsivnih ispad il dva”, ma nek bude i tri. To i nije tako puno gafova, uostalom, za 40 godina rada. Vidio sam i gorih tipova. Tko od nas svo to vrijeme nije NIKAD pomislio ništa loše, ni rekao? Al eto nije (ne)srećom uspio reći javno, da se zabilježi, da mu pamte kao junak ove priče. Koji je javno govorio ono što su drugi mislili.

Manje sam sklon oprostiti to da se nije ispričao, ako nije, zbog tih ispada, al to kad sve zbrojim mogu stavit pod „ljudski je griješiti” i ukupno gledajući više mi vrijedi plus koji je dao.

Pogotovo jer je imao puno drugačijih, pozitivnijih drugih reakcija, antiratnih, dobrih. Hrabrih.

Kažu, proračunato? S kojim proračunom usred općeg kaosa izazivaš „svog velikog vojskovođu”? Pa puno je lakše bilo pjevat o lalama i livadama.

Ili svirat u porušenom Sarajevu i „ispričat se, makar osobno nemam zašto”. Mogao je doma sjedit, kao što su oduvijek sjedili svi oni koji komentiraju to nazovi „licemjerje”, jer su se pare mogle i lakše zaradit o stavljanja glave na panjeve. Ma, ne, iako sad to više zaista nije važno, mislim da je on samo branio svoju „Jugu” i svoje mišljenje, kakvogod bilo, u svim tim slučajevima, i da bi ga se (ne KAO OBOŽAVATELJ!) zaista razumjelo, trebalo bi razumjeti što je ta Juga bila u stvari. Bez predrasuda, sa njenim plusevima i minusevima. Što je to u stvari branio, i kakve to emocije i stavovi su “udica” za obožavatelje, za koje ON ne treba niti lijepiti plakate, a da bi ispunili ono mjesto svirke koje drugi ne mogu ni sa nekoliko mjeseci jake kampanje. O tome u nekom drugom članku, možda u poredbi sa T. koji isto igra na emocije malo drugačijeg tipa.

Anyway jednostavno odbijam pristat na ocjenu da netko može 40 god prodavat licemjerje. Ne drži mi vodu. Riječ je o drugačijem fenomenu.

Ne što ga volem, Neg što to smatram nemogućim, pogotovo sa činjenicom da se iza toga desi takav pokret fanova, takvog tipa razmišljanja… To je samo moje mišljenje, a da i nije tako, što meni, u biti, znači što je on mislio? Mnoge pjesme su mi se doista svidjele, čak i one koje nisu toliko smatram izuzetno dobro napisanima, i to je to. No big deal.

Posthumni domet Dj.B. je da je smrću nenamjerno izazvao da su na dan smrti napisali Na Ilici u Zagrebu natpis na ćirilici… Po stihu iz jedne pjesme (da mi je proći Ilicom pa da bećarac našvrljam ćirilicom), a po poanti iz druge (živjeti slobodno, pjesmom pokoriti,…Tvoj stjeg na svakom gradu je gde ti se neko raduje). Ćirilica na Ilici ima višu simboliku, na neki način točka je na I njegove misije, svojevrsno rušenje granica i povratak zajedništva. Najradije bi zagrlio od suosjećanja, žalosno, one koji to ne razumiju. Mislim da neću griješit dušu ako kažem da od 1980. ovakve zajedničke tuge na ovim prostorima nije bilo. Njegova se Juga njegovim odlaskom na čas rodila, kao nekakav feniks, ili zlobnici će reć – zombi, Zovite kako hoćete, i to mi je OK kao nečije mišljenje. Sve u redu, samo lamentiram. Jer nije tu bitna Juga kao politička tvorevina (koje se mnogi groze) nego kao simbol otpora podjelama i nerazumijevanju. Što se lakše shvaća ako poznaješ Haklberija, Petra Pana i Malog princa, doduše. Ipak, zanimljivo je da je opus koji je zagovarao ne-podjele, završnim činom doveo do svojevrsne podjele na “nas koji to razumijemo” i “nekih njih” kojima to smeta. Pri čemu oni koji razumiju nesvjesno podržavaju “podjeli pa vladaj”, a ovi koji se čine “pametnijima” i načitanijima, nehotice nerazumijevanjem nerazumjevanja donose nerazumijevanje:-)

Prijatelju, čitatelju,… Ne znam dal razumješ kontekst…. ali neke stvari su fenomen, volio ti to ili ne, rekao bih onima kojima će sad ćirilica upast u neki drugi kontekst., koji sporim jednako kao i slijepo trčanje za nekim, pa bio to i Dj:B.

Ipak, popni se na klimavu binu i probaj ostati tamo 40 minuta, ako već ne možeš 40 godina, pa ONDA TEK pljuni, jer pljuvačka teško dolazi od podruma (ili iz naslonjača) do vrha pozornice.

Voljeli mi njega ili ne, otišao je veliki pjesnik, a kakav je bio čovjek o tome će se „gore” suditi.

Osobno često ne mogu ni o sebi suditi, a što bi o njemu…

Onaj tko se usudi ovo otpjevati “svojima”, može i o meni i mojima reći šta god želi.

Tko god to bili moji i njegovi.

Hvala ti na pjesmama Dj.B.

Počivao u miru

Kakavgod bio…

Baciće se, tako, neki lik kamenom i na tvoj spomenik
Jer sve se menja, i sve teče…

Čovječe.