Nekoliko dana nakon velikog zagrebačkog prosvjeda za Liku, priča o opasnom otpadu nije završila odlaskom ljudi s ulice. Upravo suprotno – možda tek sada počinju važnija pitanja.

Gošće emisije su Darjana i Maja, dvije organizatorice odlaska na prosvjed iz riječkog područja. Razgovaramo o tome zašto su se uključile, kakav je bio interes građana, što su ljudi zapravo tražili, jesu li institucije prije i nakon prosvjeda dovoljno jasno komunicirale te što bi za njih bio dokaz da se problem zaista rješava, a ne samo privremeno utišava.

Pritom od građana ne treba očekivati da budu stručnjaci za zbrinjavanje opasnog otpada. Nije posao prosvjednika da zna kamo premjestiti desetke tisuća tona otpada, koliko će sanacija trajati ili koju tehnologiju treba koristiti. Ali sasvim je legitimno pitati tko to zna, tko odlučuje i tko nadzire one koji odlučuju.

A pitanja ima još.

Treba li barem privremeno ograničiti uvoz opasnog otpada? Tko bi trebao neovisno nadzirati sanaciju? Koliko je realno potrebno da se desetci tisuća tona otpada uklone i gdje završava opravdana procedura, a počinje birokratsko „ne možemo“? I možda najneugodnije pitanje: je li Gospić iznimka ili smo samo prvi put ozbiljnije zavirili ispod tepiha? Zna li država uopće gdje joj je opasan otpad? I gdje joj je glava?

Priča, međutim, ne završava samo na „odgovornima“. U emisiji se otvara i pitanje naše svakodnevne odgovornosti. Koliko otpada, plastike, deterdženata i kemikalija svakodnevno sami šaljemo u vodu i okoliš? Jer ono što bacimo ne nestaje čarolijom – prije ili poslije dio tog kruga ponovno završava kod nas.