Zašto više ne slušam radio

Treba li mi da, kad ujutro onako još krmeljav tražim kupatilo, zvučna zavjesa sastavljena od serije “važnih” informacija… da je na drugoj strani svijeta pet osoba poginulo u saobraćajki?  Da je potres u Kini srušio neboder? Da je oluja u Argentini? Čak i da su u sudjednom gradu? Treba li mi to?
Kako je to važno za moj sadašnji trenutak?
Kako i zašto je važno za mene da je naš političar “taj i taj” svojim nervoznim istupom zakuhao sličnog takvog iz susjedne zemlje, pa će njih dvojica sad zakuhati nas svih? Mislim, hoće ako im dopustimo. Ali nećemo, jelte 😉 Općenito odakle ikakav pojam da ta dvojica nešto predstavljaju u mom životu da bi ih ujutro krmeljav spominjao? Što mogu učiniti nakon saznanja te informacije? Osim se nervirati? Otkaz mu ne mogu uručiti – Iako bi to bilo logično, jer je kao moj zaposlenik, ali ne mogu odmah. Zašto onda da se sekiram? Sve što mogu je svoj današnji posao obaviti najbolje što mogu i gledati nikog ne povrijediti svojim ispadima.
Treba li mi da slušam kako su se probudili duhovi prošlosti (da ih i ne spominjem koji), kako su neki neke silovali, a neki drugi druge okrali? Kako im ja mogu pomoći ovako krmeljav?
Treba li mi u vrijeme ručka servirati aperitiv i dižestiv od najnovijih tračeva naše najpoznatije pjevačice čijem se mužu noćas nije mogao …mislim, nije mogao biti aktivan u bračnom životu, ili da mi pričaju o njenoj novoj haljini iz koje su ispale grudi, kao da su one neka senzacija nešto što nikad nismo vidjeli? Zašto bi disfunkcija njenog muža i njene grudi činile dio mog menija pri ručku? Koju probavu to stimulira?
Trebaju li mi zaista (ponavljajuće) vijesti svakih pola sata ili sat, a da nisu o stanju na cesti kojom ću upravo proći? Imam li pravo na izbor informacija, danas kad na mobitelu dobijem točno ono što upitam, istog časa? Zašto više da slušam radio? Gledam TV? Čitam taj i taj portal? Ostavljam otvoreno da možda nije problem u njima, tim medijima, čim su ti portali najposjećeniji i takve vijesti čitane. Novine jedva dočekaju neku nesreću da opale veliku fotku na naslovnu, i onda to kao svi kupuju. Kao da svi mole Boga za senzaciju pa makar bila i pogibeljna. Koji su to, onda, ljudi kojima se ti mediji obraćaju ako ja griješim što se ovo sve pitam? O čemu oni misle?
Možda je ipak problem u meni. Možda zato što nisam htio biti na satovima nekad davno u školi, što sam bježao s nastave,  pa sam sad kažnjen cjeloživotnom glađu za znanjem i učenjem, pa tražim samo edukativne vijesti, od kojih mogu napredovati. Možda sam sebičan, pa tražim samo one koje mi direktno koriste? Jer tuđe pogibelji mi ne koriste. Tražim one vijesti koje mi čine život zaista boljim, ali ne samo prividno olakšanim, kao što su reklame za stvari za olakšanje teških muka kao na primjer prići dva metra do TVa, pa nam treba daljinski za daljinski, da mi doda daljinski da smanjim ton?
Treba li mi tisuće reklama za stvari koje mi uopće ne trebaju? Danas kad u ruci imam i previše ponude za ono što mi zaista treba u tom trenutku. Ili bar što mislim da mi treba. Ili bar što Gugl misli da mi treba 😉 Ali bar je koliko toliko selektivnije i imam filter za reklame. Na radiju i TV to nemam, ostavljen sam na milost i nemilost uredniku. Koji bira muziku po kojoj ću ja plesat. I reklame kojima će prehraniti svoju djecu, a po kojima bi ja trebao kupovati to nešto, kako bi njihova djeca jela, i cijela stvar radila, taj sistem funkcionirao. Već stara, pesma pjeva da je video ubio radio zvijezde (video killed the radio star), ali ostaje nam da se nadamo da je u pravu ipak bio Fredi koji je pjevao:
You had your time, you had the power
You’ve yet to have your finest hour
Radio what’s new?
Radio, someone still loves you
I neka te pjesme budu danas saundtrack za ovaj tekst 😉
Iskreno se nadam da moji urednici (ne)će čitati ovaj tekst 😉 A ako čitaju da će ga shvatit dobronamjerno i iskoristiti svoj položaj da nam olakšaju dane i promjene shemu svijeta oko sebe barem malko. Jer su na poziciji na kojoj to mogu.
Šalu na stranu ovo se moglo zvati i zašto više ne gledam TV, ne pratim (neznam zašto) najposjećenije portale ili slično.
U biti jako volim radio. Slušam ga pogotovo u autu, zato se i trudim nešto reći oko toga. Valjda sam previše staromodan 😉

Ostale tekstove ovog bloga pronađite na NEPRILAGOĐEN

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)