Iako smo u ranijim postovima govorili o mnogobrojnim koristima koje dobivamo Wing Chun treningom, on je ipak u svojoj osnovi borilačka vještina. Kao takva dokazala se već 50-tih godina na ulicama i krovovima Hong Konga u brojnim dvobojima sa predstavnicima različitih škola. Wing Chun je direktan, jednostavan i logičan. No to ne znači i da je lagan

Cilj je na što jednostavniji, brži i bezbolniji način onesposobiti napadača koristeći principe jednostavnosti, direktnosti, ne suprostavljanja sili silom te pogađajući bolna mjesta protivnika svojim tvrdim dijelovima tijela kao što su laktovi, korijen i brid dlana, koljena. Svojom strukturom, tehnikom i strategijom Wing Chun je osobito prilagođen običnim ljudima koji zbog svojih poslovnih i obiteljskih obaveza nemaju vremena za profesionalno bavljenje borilačkom vještinom dva puta dnevno sa osobnim nutricionistom, trenerom snage i specijalnim sparing partnerima.

Osim svega navedenog borilački aspekt vještine je ono što nas u treningu drži čvrsto na zemlji, odnosno u domeni realnosti kako u treningu ne bi odlutali predaleko u filozofske sfere i maštarije. Primjena tehnike će vrlo konkretno pokazati jesmo li ili nismo savladali neku tehniku, jesmo li još u strahu od napada ili ne, jesmo li još napeti pri primjeni i izvođenju tehnika u situaciji kada nas netko napada, dali se „sledimo“ ili spremno reagiramo…

Inzistiranje isključivo na duhovnom isto je kao inzistiranje isključivo na fizičkom. Kao i u svemu ključ je u dobrom balansu između dviju krajnosti.