Nisam mogao ni slutiti da će ples ikada poslati sastavni dio mog života i jedna od strasti. 🙂 Uvijek sam mislio da imam “dvije lijeve noge” dok mi se 2011. godine nije “dogodila” salsa. Priznajem, na početku nije bilo lako, htio sam već odustati i ostaviti plesne cipele, ali sam ustrajao i nije mi žao.

Za nekoliko dana imat ću prvi put zanimljivo predavanje ŠTO ME NAUČIO PLES O ŽIVOTU I USPJEHU. Na tom predavanju ću uz određene plesne pokrete i svoje iskustvo na plesnom podiju dodati i puno zanimljivih i uporabnih savjeta za posao, slobodno vrijeme, za odnose i za obitelj … jednostavno – za život. Nekoliko bombončića s ovog predavanja donosim vam u ovome članku.

Najprije jedno pitanje za tebe, draga čitateljice, dragi čitatelj: “Jesi li ikada plesao? Ako nisi – zašto ne? Što te sputava odnosno ograničava?” Svatko neka razmišlja o sebi i pronađe svoje izgovore da se ne bavi plesom. Nije važno koji ples plešeš – može to biti ples bez forme, biodanza, folklor, standardni ples ili neki afrički ples.

Počnimo s lekcijama plesa… Naš bi život bio puno lakši ako bi se ponašali kao na tečaju plesa i tada kada se susrećemo s različitim životnim iskustvima. Kad si na tečaju plesa, na početku ti naravno ne ide onako kako si zamislio. Ponekad imaš osjećaj da ti noge ne žele naučiti plesne pokrete, ali s ponavljanjem, ustrajnošću, voljom, hrabrošću … korak po korak počinješ usvajati pokrete plesa.

Ako nekog plesnog pokreta nakon tri pokušaja još uvijek ne znaš, nemoj se osuđivati, nemoj se vrijeđati, pokušaj dalje – shvati to kao igru. Možda ne ide ni četvrti put, pa ni peti, pa ni šesti … i tek nakon desetog pokušaja toliko savladaš korake da nekako izvedeš figuru. Nakon toga odlaziš na vježbanja i plesne zabave, učiš, treniraš i korak po korak postaješ sve bolji plesač ili plesačica.

A kako u životu? Ako nešto ne uspiješ iz prve … kako se “kritiziraš”? Što drugi misle o tebi? Na primjer: ako novom suradniku odmah iz prvog pokušaja ne uspije izvedba određenog projekta već ga označimo za nesposobnog, da i nije previše pametan, da bi bilo bolje ako bi zaposlili drugog kandidata. I ne daj, Bože, da taj suradnik ne bi uspio tri ili četiri puta – bacamo ga na cestu.

Slično djeluje i školski sistem. Kad netko već treći put padne na ispitu, on je jednostavno “glup”, “lijen”, “nesposoban”, “nešto nije u redu s njegovim mozgom” i tako dalje. Mnogo male djece prebrzo pošalju u posebnu školu jer ne mogu i ne znaju slijediti ritmu i brzini pamćenja ostalih. Ali to uopće ne znači da je dijete “zaostalo” ili “sporog pamćenja”, možda treba samo pravu potporu, objašnjenje i malo više pozornosti.

Jesi li već plesao-la salsu? Znaš li kako ide salsa? Osnovni korak kod linijske salse se naziva mambo. Ide ovako: 1, 2, 3, 5, 6, 7, muškarac ide lijevom nogom naprijed, to je 1, onda prestupi desno, to je 2, onda lijevom unazad pored desne, to je 3. 4 je pauza i onda je 5 desna unazad i nakon toga 6, prijestup s lijevom i nakon toga 7 desna i lijeva zajedno i 8 je pauza. Kod žena je posve isto, samo da ide s desnom nogom nazad na 1 – znači obratno kao muškarac.

Ples ide naprijed i nazad i krećemo se u prostoru. Postoji još puno drugih plesnih koraka, ali ću ovoga puta govoriti samo o mambu. Kao što vidiš, ples nije nešto statično, moraš se micati naprijed i nazad. A kako je u životu? No, svi bi voljeli da bi sve bilo kao nekada, a to jednostavno ne može biti. Jedina konstanta života jesu promjena, kretanje, razvoj i rast. Tako je i kod mamba, naprijed, nazad, jednom brže, drugi put sporije.

Iako se čini da plešeš u mjestu, u stvari se krećeš u prostoru. U životu ponekad zaglavimo, ne znamo kako naprijed, kojim putem ići, ili lijevo, ili desno, ili naprijed ili nazad. Plesa i glazbe bez pauzi nema kao što nema života bez odmora. Kod mamba imamo pauzu na 4 i 8. i u životu potrebno je naći si vrijeme. Vrijeme za sebe, za razmišljanje, za odmor, za relaksaciju. Ne samo žuriti i željeti sve više i više, nego je potrebno znati stati i prepustit se trenutku i samo biti.

Svaka plesna glazba ima svoj ritam, svoju brzinu. Neke su skladbe sporije, neke su brže i potrebno je znati se prilagoditi njihovoj brzini i ritmu. Isto važi i za život, ponekad se događaju odvijaju sporije, što je sasvim OK. Drugi put razvijaju se vrtoglavom brzinom da ih jedva sustižemo i to je sasvim OK.Naime, život je neprestano kretanje, penjanje, padanje, skakanje, skupljanjem samoga sebe, a i plivanja kada se prepustimo toku života, ako je to potrebno.

To su dvije plesne lekcije za život, a još više ćeš ih saznati na predavanju. Za zaključak današnjeg članka imaš domaću zadaću koja je iznimno jednostavna, a istovremeno zahtjevna. Kao što znaš, dok plešemo, gledamo se u oči i pažljivi smo do našeg plesnog partnera odnosno partnerica. Za bi se osoba u našim rukama trebala osjećati sigurno i voljeno. Pokušaj biti takav-a i tada kada s nekim razgovaraš. Daj toj osobi punu pozornost, pusti pametni telefon i sve društvene mreže, budi s tom osobom prisutan-a, mio-a, pažljiv-a. Vjeruj mi da će ti druga osoba biti iznimno zahvalna.

Želim ti radosne dane, pune ljubavi, plesa i smijeha!

Robert Goreta /link na izvor članka/

POZITIVNA MISAO

“Najiskreniji izraz ljudi je u njihovom plesu i glazbi. Tijela nikada ne lažu.” – Agnes de Mille