Ostavština nekadašnje plemenske furke, potrebe da pripadamo nekoj zajednici kako bi preživjeli ili bili lakše priznati, ostvareni (što god to značilo) danas se ispoljava na vrlo zanimljive načine.
PLEMENSKA FURKA (države,klubovi…franšize)
Identificiramo se sa sve “raznijim” plemenima, pošto u biti našem matičnog plemena već tisućljećima nema. Ovdje želim napomenuti da današnje države u biti i ne smatram autentičnim plemenima, jer toliko su se mjenjale i granice i križali ljudi da je to besmisleno zamišljati autentično. Danas uglavnom (krećem od malih nogu) pripadamo nekoj zajednici-plemenu počevši od mjesta rođenja i osjećaju pripadnosti nekoj skupini lociranoj prema zadnjih nekoliko generacija svoje obitelji (ovo je sve više razvodnjeno). Zatim odrastamo, pripadamo ljubiteljima određenih igrački, zatim glazbenom pravcu, sportskom kolektivu u kojem igramo. Zatim se ulijenimo i više ne igramo. Tada pripadamo navijačkom puku. Dijelom nečega što se zove država – što odavno nije naše nego je nečija “firma”, a klubu koji odavno nije naš “gradski” (ako je i tako naš osobni? Al, recimo da je bio) već pripada u vlasništvo nekom tajkunu. Ipak, za sve te “zastave” uredno se “gine”, kune u njih, emotivno ih se doživljava, i finalno kupuje i troši u njihovo ime?! Rastvaranjem lokalnih zajednica na nekakve drugačije podjele, granice, ili kalupe, potreba postavljanja osobne koordinate u neki smjer danas se može zadovoljiti i pripadnošću nekoj zajednici proizvođača uređaja, određene hrane, finalno i pripadnošću političkoj stranci ili religijskoj zajednici, od kojih je jedna od najpoznatijih franšiza i zajednica ona stvorena davno oko osobe razapete na dvije daske zakucane pod pravim kutem.
Zanimljivo je analizirati puteve tih franšiza i njihov rast i mijene. Kao da postaju zasebne “osobe” koje imaju zasebne živote, koje usrču svoje članove, pri čemu me zanima jesu li te forme zbroj misli tih članova pomiješan u jednu amorfnu masu ili ta masa drugačije djeluje na njih “odozgo” (vjerojatno je istina na sredini). Zanimljivo i korisno je ovo objašnjeno u Transfurfingu Vadim Zelanda. On to naziva klatnima. Uzgred, drago mi je da sam se sad sjetio toga, jer ima duže vrijeme kako sam ga pročitao pa ću opetovat da vidim kako nakon dužeg vremena shvaćam ispričano. Običavam koristiti ovu shemu (vratiti se nekoj knjizi nakon koje godine pauze pa porediti).
Potreba da izađemo van naših “granica” kao osobe-jedinke i povežemo se s grupom, po nekim je istraživanjima, toliko je velika da je ključni faktor koji određuje hoćemo li biti zdravi li bolesni (kažu da usamljeni imaju veći stupanj obolijevanja) Kvaliteta naše društvene veze je temelj našeg preživljavanja. Ovdje bi trebalo vidjeti postoji li razlika između “umjetno” stvorenih načina komunikacije i druženja, i kako ona utiče na nas. Duda varalica koristi se jedno kraće vrijeme.
Osim kod odraslih osoba koji dude varalice koriste …prilično dugo i to razne vrste.
Pillot