Razmišljao sam što nas tjera, što nam postavlja tisuće zamki, koji je to moj najveći neprijatelj. Zbog čega i od čega bježim u razne vrste zbjegova. Bosonog po snježnim planinama, žedan kroz pustinje.

Svaki tren, da bi dobio neki smisao, mora biti ispunjen, ostati sam je zastrašujuće i opasno.

Na prvi trenutak tišine i samoće, hvatam se mobitela, palim TV, radio, odlazim na Internet i čitam tisuće glupih vijesti, tražim onu koja se je (možda) promijenila u zadnjih pola sata otkad nisam bio.

Ili odlazim u frižider i vadim nešto, ili tražim mahnito grickalice i kekse, jedem. Pakiram se oblačim i odlazim u market po nekoliko nepotrebnih stvari, najčešće za grickanje.

Čega se bojim? Od čega bježim. Da li je to strah, ako je, od koga ili čega.

Mahnito vadim mobitel dok sunce predivno zapada na plaži, da ti pošaljem sliku, kome? Nekome, tebi…nebitno. Bitno je da nisam ovdje sam, da pobjegnem od ove tišine i samoće. Gdje ja nisam ja nego samo neka praznina, ljuštura neispunjena prazna kutija, ambalaža ostavljena.

A što je bilo u njoj? Ne znam.

Tako je prazan svemir iznad mene, i ta samoća i vakuum proteže se danas duboko u mene sve do srži, doduše srž niti mogu definirati niti znam gdje je.

Apsolutni vladar mojih samoća nisam ja, jer ne postojim, bojim se da je to netko drugi. Iako ne shvaćam što mi može oduzeti kad ne postojim, I tko je taj drugi.

Mozak kao mašinska puška ispaljuje riječi, kao da minuta šutnje znači kraj cijelog svijeta, a, njemu u spomen ne želi odati poštu. Minuta tišine odnijela bi sve.

Iako ne znam što je to sve ni kamo bi otišlo. Siguran sam da bi u tišini izgubio sebe.

Zbog nje jedemo i kad nismo gladni, zbog nje se družimo s onima koji nisu drugovi, izmišljamo besmislene priče hineći kreativnost i osmjehe, zbog nje se stvara tisuće oblika zabave, zbog nje su pogledane najdosadnije utakmice, serije i filmovi, zbog nje radimo tisuće beskorisnih poslova, izmišljamo razne projekte, crtamo crteže i mažemo slike, zbog nje sam s nekim koga ne mogu vidjeti nacrtanog, niti na tim slikama, pa slušam gomile gluposti, zbog nje prelazim kilometre i kontinente.

Njezino veličanstvo dosada. Produkt našeg neumornog mozga.