Kada se prisjetimo nekoga tko ima veliki ego možemo pomisliti na osobu koja je uobražena, arogantna, fokusirana samo na sebe i koja s visoka gleda na druge.

Međutim, ego se javlja u puno oblika i veličina. Uistinu, svatko ga ima, ali se na različite načine pojavljuje.

Izvorni ego je naš osjećaj samog sebe te on je neodvojiv od naše prirode, međutim dokle god postojimo u materijalnom svijetu on je prekriven brojnim koncepcijama i idejama koje mi imamo o sebi. U daljnjem tekstu, kad spominjemo ego, podrazumijevamo taj tzv. ‘lažni ego’.

Na primjer, osoba koja kaže “Ja sam vrlo pobožan, uvijek se lijepo ponašam prema drugima, inteligentan sam i čestit” djeluje iz ega isto koliko i netko tko kaže “Ja sam dobar radnik, zarađujem, ostvarujem svoje ciljeve, voditelj sam nekog projekta i praktična osoba koja nije lijena”.

Obe osobe djeluju s nivoa onog tko misle što su. Problem nastaje kada se vežemo za tu ideju tko smo mi i kada pokušavamo uvjeriti i druge u to. Tada sami sebe stavljamo u zatvor. Osoba koja je vezana za svoju religiju neće htjeti razmotriti ideje ili koncepte druge religije jer je već u svom umu odlučila tko je i što želi biti.

Osoba koja vidi sebe kao dobrog i ambicioznog radnika može postati depresivna kada iznenada izgubi posao ili doživi poslovni neuspjeh, je se tada njena koncepcija samog sebe ruši. Ego se gradi na našem shvaćanju, vjerovanju i ideji i nije opipljive prirode. Doslovno ovisi o našem vjerovanju kako bi preživio.

I što se događa kada prestanemo vjerovati u njega? Kada se počnemo povezivati i usklađivati s onim što smo mi usitinu, a to je onaj dio koji promatra ego, ne sami ego, spoznajemo mir koji leži u nama. Taj mir nadilazi sve koncepte i ideje što mislimo tko smo i što bi trebali biti.

Što je osoba jače učvršćena i više razvijena u tom pravom ja, to više spoznaje da je sve u što je vjerovala o sebi ili drugima ili o životu općenito, samo iluzija. Vjerovanja su je samo ograničavala, poput zatvorskih ćelija.

“Ako dovoljno dugo nosite masku, počinjete zaboravljati tko ste vi uistinu” – nepoznat autor

Kako onda možemo primjetiti i reći djelujemo li s nivoa ega ili s nivoa našeg pravog ja? Evo neki pitanja za razmisliti.

1. Vrijeđam li se često?

Izvorno ja se ne može uvrijediti. Nema konecpta što bi ljudi trebali ili ne bi trebali učiniti, stoga se i prosuđivanja dobra i zla ne mogu primjeniti.

Doslovno vidi i prihvaća stvari kakve jesu. Ljudi koji djeluju iz ega će se često uvrijediti od drugih, jer žive u koncepciji što bi ljudi trebali, a ne prihvaćaju ljude kakve jesu.

2. Imam li stav u vezi svega?

Ego teži biti važan. Voli dodati svoje mišljenje na sve. Što je osoba više uhvaćena egom, to će više i komentirati na svaku temu koju naiđe.

Nije važno pričate li o pizzi ili o glazbi koju volite, osoba zahvaćena egom će imati što nadodati.

3. Dajem li si puno imenovanja?

Pošto ego ovisi o vjerovanju kako bi postojao, prirodno vuče za sobom i razna imenovanja kako bi si osigurao svoje postojanje. To može biti bilo što od “Imam smisla za humor” do “Sramežljiv sam”, “Snažan sam” ili što god uvjerava nas samih u neku ideju.

Kada je osoba vezana za neko imenovanje, postaje ugrožena od svake osobe ili svake situacije koja dovodi u pitanje to imenovanje. Na primjer, osoba vjeruje da je zabavna. Njen osjećaj postojanja dolazi iz te ideje da je zabavna osoba.

Netko joj zatim kaže “Nisi mi uopće smiješan” i ego te osobe je povrijeđen. No pravo ja neće biti povrijeđeno jer ne smatra da je išta specifično pa mu i ne smeta ako je netko protiv tog vjerovanja.

4. Brinem li se previše što drugi misle o meni?

Kada drugi ljudi ne potvrđuju nečije vjerovanje tko je, ego se osjeća ugroženim. Postoji tendencija udovoljiti drugima i biti sve svakome, a istovremeno zbog toga ljudi odbacuju sebe i ono što žele od života kako bi druge zadovoljili. To se također odnosi i na “Ja sam drugačiji, jedinstven i nisam konformist” ego.

Ovakva osoba ovisi o reakcijama drugih ljudi kako bi osnažila svoj osjećaj vrijednosti i ako se netko ne slaže s njima, njihov ego postaje nezadovoljan i frustriran. Istinsko ja živi prirodno sebi, bez obzira što drugi čine ili ne.

5. Imam li tendeciju prosuđivati druge?

Ego živi na usporedbama i osuđivanju. Kao u nekom filmu, prosuđuje ljude kao pozitivce ili negativce, dobre ili zle. Jednom kada nekoga označimo, teško je egu vidjeti stvari drugačije. No, svi smo mi uradili nešto što će netko smatrati lošim ili zločestim djelovanjem, ali opisuje li to nas takvima do kraja našeg života? Ne.

Kada djelujemo s pozicije našeg pravog ja, vidimo ljude iznad tih prosudbi i primjećujemo kako svatko djeluje sa svog nivoa razumijevanja.

Pokušati odbaciti ego je uzaludan napor. Ne možemo to učiniti silom, ali možemo postati svjesni ega i čak se na njega nasmijati. Kada prestanemo vjerovati u sve što nam ego govori, spoznajemo kako mi držimo taj ključ naše zatvorske ćelije. Postajemo otvoreni i prihvaćamo svijet, napuštajući ulogu zatvorenika i žrtve svog vlastitog uma.

Nikki Sapp, fractalenlightenment.com

Foto: Leandro De Carvalho/pixabay.com

Preuzeto u suradnii sa ATMA.hr