Svatko je uvjeren da predodžba mama i tata predstavljaju vjernu sliku naših roditelja u stvarnosti. Puno puta smo rekli ili pomislili: ali moj otac nije ono što bi trebao biti, ili pak moja majka se ne ponaša kao prava majka. Očita je činjenica da ljudi ne postavljaju pitanje: „Od kuda potiču idealni otac i majka?“ Zato nismo svjesni kakve sve predrasude stvaramo kada te slike ne odgovaraju našim idealnim slikama.
Predodžba koju sin ima o ocu jest osjećaj veličine za koju je stvarni otac odgovoran djelomično, tj. prava odgovornost stoji na sinu da li će vidjeti kako je opsjednut veličinom koja dolazi od oca. Muškarci su u kasnijem životu opsjednuti veličinom nacionalnog osjećaja, države, auta, stana ili kuće.
To znači da sin kada kritizira ili hvali oca, svaki put govori o sebi, odnosno kada sebe kritizira ili hvali to radi iz pozicije projekcije slike oca. Ako sin usporedi svoje postupke sa stvarnošću onda će vidjeti da njegova slika oca ne odgovara stvarnom ocu i da je u svakom slučaju besmisleno pripisivati ocu očinske kvalitete.
Obično se ne shvaća ova pogreška i ponovno se pokušava pronaći greška u nekom drugom, gdje se neprestano vraćamo na činjenicu da je mišljenje teško, stoga većina sudi. Ako je kod sina Eros slabo razvijen, onda je njegovo ponašanje prema ocu takvo da je ili ravnodušan ili se na njega ljuti zbog očeve nedosljednosti i drugih elemenata njegovog ponašanja koji se nikada ne ponaša prema slici koju o njemu ima.
Zato sin misli da ima sva prava da se osjeća uvrijeđenim, neshvaćenim ili čak prevarenim. No, ono što nas sve zanima jest to da ako znamo objasniti razlog zašto je netko ljut na svoga oca ili majku, zbog čega ta osoba nije promijenila svoje ponašanje? Riječ je o onim sudbonosnim nesporazumima koje u normalnim okolnostima nitko nije uvidio. Primjerice, ako je netko u nekoj vezi bio dobar i nije ništa loše učinio, a partner ga je ostavio, teško ćemo ga uvjeriti da je birao partnera koji je nesposoban za emocionalan odnos, a da ga je izabrao isključivo da bi zaštitio sebe od dubljeg emocionalnog otvaranja. U jyotishu ili vedskoj astrologiji takve kombinacije su vidljive kroz loše postavljene planete u sedmoj kući, ali takav način objašnjenja obično je neprihvatljivo, te rečeno obično ostaje neosviješteno i pretvara se onda u sudbinu. Takvo mišljenje je neprihvatljivo, ali u psihoterapiji ili jyotishu realnost. Anima ili Animus se skrivaju iza loših partnera, a ne sudbina. Ona to postaje kada izbjegavamo osvještavanje.
Kako vidimo, potrebno je mnogo intelektualnog i moralnog napora kako bi uvidjeli projekcije koje izazivaju Anima i Animus. Jedan od metoda njihovog osvještavanje jest aktivna imaginacija, a vidljivi su u snovima kao i u svakodnevnom govoru, razmišljanju i maštanju. Povjerovati u to da su naše misli pod utjecajem Anime ili Animusa za većinu, ljudi je smiješna i nevjerojatna. Većini je prihvatljivije mišljenje da je muž istukao ženu jer se on naljutio na nju, odnosno ljudi se zadovoljavaju fragmentima stvarnosti, dijelovima informacija i uzrok uvijek traže u vanjskom svijetu. Oni ljudi koji se upuste u istraživanje ovih principa unutar psihe, ego će se susresti sa sadržajima koji će ga obogatiti, a da ni sam nije znao da se ti sadržaji nalaze tu, pored njega. Ipak, ovakav porast samospoznaje još uvijek spada u rijetke pojave. Prema Jungu, u pravilu, ova spoznaja se plaća neurozom, ako ne nečim i gorim, odnosno da spoznaja nije besplatna i da je potrebno mnogo toga dati, a zapravo mnogo toga se i može izgubiti.
Put prema upoznavanju samoga sebe nije jednostavan, i ljudi, kako dobro kaže Freud, imaju podsvjesni strah od gubitka ega, zato i afektivno reagiraju prema svima onima koji su taj put odabrali kao svoju sudbinu.
Nikola Žuvela, vedski-jyotish.net