DILEME o neprilagođenosti

Nekad sam bio jaaako Neprilagođen. Mislio sam da je cijeli svijet u krivu i da ga treba popravljat, jer ništa nije kad treba bit. Kasnije sam shvatio da trebam popravljati sebe. Shvatio? Ili su mi tako rekli. Finalno neke stvari sam i popravio, kasnije doduše shvativši da su mi u biti rekli da sam pokvaren pa da obratim pažnju na sebe i “popravljam se”, da ih ne gnjavim 😉

Ostavimo otvoreno jesam li bio zaista “pokvaren” ili nisam, no, popravio sam se, obratio sam pažnju sebi, što je dobro (hvala im), te maltene nisam počeo levitirat i postao primjeran i dobar.

I onda se je krug zatvorio. Sad opet mislim da svijet ne valja, i da ga treba popravljat. Samo ovaj put će mi teško objasnit da ja nisam u pravu. Ratujem li ja (ili oni)? Živim li u boli, čemeru (ili oni)?? Napadam li ikog (ili oni)? Radim li išta što zamjeram tom svijetu? Ili to radi svijet?

Prije bijah Neprilagođen, zatim su me uputili na preobrazbu i pokušao sam se prilagodit, da bi finalno zatvorio krug i bio ponosan što sam Neprilagođen. Prilagoditi se moram utoliko da pazim na sebe da ne skačem pod kotače vaših jurećih dimljivih automobila, da ne stajem pred cijevi vaših topova, da ne smetan vaše jurišanje na provalije 😉