“Znajte. Jednostavno znajte. Znajte je li bilo što od ovoga vaša istina. Ako jest, odzvanjat će istinom – jer ćete se ponovo sjediniti sa svojom najskrivenijom mudrošću. Ako nije, i to ćete znati – opet stoga što će vas ponovo sjediniti s vašom najskrivenijom mudrošću. U svakom slučaju, doživjet ćete ogromnu dobrobit, jer ćete u tom trenutku ponovnog sjedinjenja iskusiti svoje vlastito zajedništvo s Bogom.” Neale Donald Walsch, Razgovori s Bogom

Sve što trenutno doživljavate u životu, sve što osjećate iz trenutka u trenutak, sve se temelji na ovoj zamisli, kao i vaše misli o njoj samoj. U Svemiru Potreba ne postoji. Čovjeku je nešto potrebno samo ako zahtijeva određeni ishod. Svemir ne zahtijeva određeni ishod. Svemir jest ishod. Isto tako, Potreba ne postoji niti u božjem umu. Bog bi nešto trebao samo kad bi zahtijevao određeni ishod. Bog ne zahtijeva nikakav određeni ishod. Bog je onaj koji stvara sve ishode.

Deset privida čovječanstva. Prvi privid: POSTOJI POTREBA

Kad bi Bogu nešto bilo potrebno da ostvari određeni ishod, gdje bi Bog to pronašao? Nema ničega što bi postojalo izvan Boga. Bog Jest Sve Što Postoji, i Sve Što će Ikada Postojati. Nema ničega što postoji, a što nije Bog. Možda ćete tu misao bolje shvatiti ako umjesto riječi »Bog« upotrijebite riječ »Život«.

Te su dvije riječi istoznačnice, stoga se značenje neće promijeniti; samo će se vaše razumijevanje povećati.

Ono što je ništa, nije Život. Kad bi Životu bilo potrebno nešto da ostvari određeni ishod, gdje bi Život to pronašao? Nema ničega što bi postojalo izvan Života. Život Jest Sve Što Postoji, i Sve Što će Ikada Postojati.

Da bi se pojavio, Bogu nije potrebno ništa osim onoga što se pojavljuje. Da bi se pojavio, Životu nije potrebno ništa osim onoga što se pojavljuje. Da bi se pojavio, Svemiru nije potrebno ništa osim onoga što se pojavljuje. Takva je priroda stvari. Tako jest, a ne onako kako ste vi to zamislili.  U svojoj ste mašti stvorili zamisao Potrebe na temelju svoga iskustva da vam je nešto potrebno da biste preživjeli.

Pretpostavite, pak, da vam nije važno živite li ili umirete. Što bi vam tada bilo potrebno? Baš ništa.
I pretpostavite da je za vas nemoguće da ne živite. Što bi vam tada bilo potrebno? Baš ništa.

A evo i istine o tome: vama je nemoguće da ne preživite. Ne možete, a da ne živite. Ne radi se o tome hoćete li živjeti, nego kako ćete živjeti. Odnosno, kakav ćete oblik uzeti? Kakvo će biti vaše iskustvo?
Reći ću vam ovo: da biste preživjeli, ništa vam nije potrebno. Vaš je opstanak zajamčen. Ja sam vam podario vječni život, i nikada vam ga nisam oduzeo.
Kad ovo čujete, možda ćete se suglasiti, ali preživljavanje je jedno, a sreća drugo. Možda zamišljate da vam je nešto potrebno da biste sretno preživjeli – da biste bili sretni samo pod određenim okolnostima. To nije istina, ali vi ste vjerovali da je to istina.

A budući da uvjerenje stvara iskustvo, vi ste život iskusili tako, i tako ste zamislili jednog Boga koji isto tako mora tako iskusiti Život. To, pak, nije nimalo istinitije za Boga, nego za vas. Jedina je razlika u tome što Bog to zna.

Vi ne vjerujete da možete živjeti tako

Kad i vi to spoznate, i vi ćete biti kao Bog. Ovladat ćete životom, i cijela će se vaša stvarnost promijeniti. A sada, evo i velike tajne: sreća se ne stvara kao posljedica određenih uvjeta. Određeni se uvjeti stvaraju kao posljedica sreće. To je tako važna izjava da će podnijeti i ako je ponovimo. Sreća se ne stvara kao posljedica određenih uvjeta. Određeni se uvjeti stvaraju kao posljedica sreće. Ta je izjava točna i za svako drugo stanje postojanja.

Ljubav se ne stvara kao posljedica određenih uvjeta. Određeni se uvjeti stvaraju kao posljedica ljubavi. Suosjećaj se ne stvara kao posljedica određenih uvjeta. Određeni se uvjeti stvaraju kao posljedica suosjećanja. Obilje se ne stvara kao posljedica određenih uvjeta. Određeni se uvjeti stvaraju kao posljedica obilja.

Zamijenite ovo s bilo kojim stanjem postojanja koje možete zamisliti ili izmisliti. I dalje će vrijediti da Postojanje prethodi iskustvu, i stvara ga. Budući da to niste razumjeli, zamišljali ste da se neke stvari moraju dogoditi da biste vi bili sretni – pa ste isto tako zamišljali nekakvog Boga za kojeg vrijedi to isto. Ako je, pak, Bog Prvi Uzrok, što bi se moglo dogoditi, a što Bog nije uzrokovao? A ako je Bog svemoćan, što se moglo dogoditi, a što Bog nije odabrao da se dogodi?

Je li moguće da se dogodi nešto što Bog ne može zaustaviti?
A ako Bog odluči da to ne zaustavi, nije li ta pojava sama po sebi nešto što je Bog odabrao? Naravno da jest.

Pa ipak, zašto bi Bog odlučivao da se događa nešto što će Ga rastužiti? Odgovor na ovo pitanje odgovor je kojeg vi ne možete prihvatiti. Ništa Boga ne može učiniti nesretnim.
Vi to ne možete vjerovati, jer bi to od vas zahtijevalo da vjerujete u jednog Boga koji nema potreba i koji ne donosi prosudbe, a vi ne možete zamisliti takvog Boga.

Razlog zbog kojeg ne možete zamisliti takvog Boga je u tome Što ne možete zamisliti takvog čovjeka. Vi ne vjerujete da možete živjeti tako – pa ne možete zamisliti ni Boga koji bi bio uzvišeni ji od vas.  Kad shvatite da tako možete živjeti, tada ćete znati sve što se može znati o Bogu.

Znat ćete da je vaša druga procjena bila točna. Bog nije uzvišeni ji od vas. Kako bi i mogao biti?

Jer Bog je Ono Sto Jeste Vi, a vi ste Ono Što Jest Bog.

Vi ste, pak, uzvišeniji nego što mislite da jeste. Majstori to znaju. Upravo sada vašom planetom hodaju Majstori koji to znaju.
Ti Majstori dolaze iz mnogih tradicija, religija i kultura, pa ipak, svima im je jedna stvar zajednička.  Ništa ne može Majstora učiniti nesretnim.

U ranim danima vaše primitivne kulture, najveći dio ljudi nije ovladao tim stupnjem vještine. Njihova je jedina želja bila da izbjegnu nesreću ili bol. Njihova je svijest bila previše ograničena da bi mogli shvatiti da bol ne mora dovesti do toga da se osjećaju nesretnima, pa je stoga strategija njihovog života izgrađena na temelju onoga što se kasnije opisivalo kao Načelo Užitka. Kretali su se prema onome što im je donosilo zadovoljstvo, a otklanjali se od onoga što im je oduzimalo to zadovoljstvo (ili nanosilo bol).

Tako je rođen Prvi Privid, zamisao da Potreba Postoji. To je bilo ono što bi se moglo nazvati prvom pogreškom.

Potreba ne postoji. To je izmišljotina.
U stvarnosti, vama zapravo ništa nije potrebno da biste bili sretni. Sreća je stanje uma.

To rani ljudi nisu bili sposobni shvatiti. I budući da su osjećali da su im određene stvari potrebne da bi bili sretni, pretpostavili su da to isto vrijedi i za sveukupni Život.

Tu su pretpostavku proširili i na onaj dio Života kojeg su shvaćali kao Uzvišeniju Moć – moć koju su kasniji naraštaji zamišljali kao živo biće, a obraćali su mu se mnogim i raznolikim imenima, uključujući Alaha, Jahvu, Jehovu i Boga.

Ranim ljudima nije bilo teško zamisliti moć koja bi bila veća od njih samih. To je, zapravo, bilo nužno. Bilo je potrebno objašnjenje za ono što se događalo, a što je u potpunosti bilo izvan njihovog nadzora.
Pogreška se nije sastojala u tome što su pretpostavili da postoji tako nešto kao što je Bog (združena moć i združena energija Svega Što Jest), nego u tome što su pretpostavili da bi ta Sveukupna

Moć i Potpuna Energija mogli uopće bilo što trebati; da je Bog, na neki način, ovisan o nečemu ili nekome drugome da bi bio sretan ili zadovoljan, potpun ili cjelovit.
To je kao da kažete da Punina nije puna, da joj je potrebno nešto što bi je dovelo do stanja punine.

To je proturječje – ali oni to nisu uspjeli shvatiti. Mnogi ljudi ni danas još to ne uviđaju.
Stvorivši ovisnog Boga, ljudi su ispreli kulturalnu priču u kojoj Bog posjeduje određeni raspored. Drugim riječima, Bog želi da se nešto dogodi, i potrebno mu je da se to mora dogoditi na određeni način da bi bio sretan.

Ljudi su tu kulturalnu priču sveli na mit koji ovako glasi:
Neka bude Volja Tvoja.

Vaša zamisao da Ja imam Volju prisilila vas je da pokušate odgonetnuti kakva je ta Moja Volja.

Taj vam je pokušaj brzo pokazao da među pripadnicima vaše vrste nema sveopće suglasnosti po tom pitanju. A ako ne znaju svi kakva je Božja Volja, ili ako se svi ne slažu u pogledu toga što je Božja Volja, tada nikako nije moguće da svi ispunjavaju Božju Volju.

Najpametniji među vama koristili su to načelo da bi objasnili zašto je život nekih ljudi bolji od života drugih ljudi. Ali tada se nametnulo novo pitanje:
kako je uopće moguće da se Božja Volja ne izvršava, ako je Bog uistinu Bog?

Jasno, u tom se Prvom Prividu pojavio i određeni nesklad. Taj je nesklad trebao razotkriti da je zamisao o Potrebi lažna. Ali ljudi su na nekoj dubokoj razini znali da se ne mogu odreći tog Privida, jer bi to okončalo nešto vrlo, vrlo važno. I bili su u pravu. Ali, ujedno su i pogriješili. Umjesto da shvate da je privid uistinu Privid, i da ga koriste u svrhu u koju su ga i stvorili, mislili su da moraju ispraviti tu pogrešku. Tako su, s namjerom da isprave nesklad Prvog Privida, stvorili Drugi Privid.

To nije samo Prvi Privid, nego i najveći. Na ovom se prividu temelje svi ostali prividi.

Iz knjige: Neale Donald Walsch/Razgovori s Bogom

Nastavak slijedi,  Drugi Privid

(preuzeto sa IZSVESNAGE)