Može li netko biti duhovan, a da nije religiozan i obrnuto?
Sve veći broj ljudi smatra kako je to moguće. Evo kako i zašto je nastala ta diferencijacija.
Prije nego što odredimo odnos između religioznosti i duhovnosti, važno je definirati te pojmove. Različite skupine mogu imati različite definicije.
Moglo bi se dosta raspravljati o ovoj temi, no, da bi stvari bile jednostavnije, mi ćemo koristiti teorije postavljene od strane jednog od najistaknutijih filozofa desetljeća, Kena Wilbera, također poznatog kao Einstein – a u istraživanju svijesti.
Prema nekim novijim istraživanjima provedenim od strane različitih organizacija, sve veći dio ljudi sebe smatra “duhovnim osobama, ali ne i religioznim osobama”.
Ta razlika proizlazi iz različitosti mišljenja i percepcije o istini. Evo kako Ken Wilber objašnjava zašto je to moguće.
Koliko je istinita istina?
Postoje dvije vrste istina; relativna istina koja apelira na određene mase i apsolutna istina koja se također može smatrati univerzalnom istinom. Za većinu ljudi, religioznost spada u prvu kategoriju, a duhovnost se smatra apsolutnom istinom.
Većini ljudi koji su bili na putu samootkrivanja, duhovnost je jedina istina koja rezonira sa svakom dušom. Duboko iznutra, duhovnost vas dovodi do toga da budete u miru sa sobom i svojom okolinom, omogućujući vam da prevladate fizičke barijere kako bi transcendirali u drugu dimenziju stvarnosti.
Taj osjećaj je svojstven duhovnim skupinama, postavljajući ga kao apsolutnu istinu. Pomaže vam da vidite dalje od materijalističkih posjeda, shvaćanjem pravog smisla svog postojanja i posebnog puta određenog višim Bićem.
S druge strane, religije su sklone sukobima i neslaganjima.
Postoji preko 20 religija u cijelom svijetu, a to ne uključuje sekte ili varijacije koje su se po javile s vremenom. Većina religija drži se specifičnih povijesnih priča, koje su vjerojatno izmijenjene kako su se prenosile s generacije na generaciju.
Te priče predstavljaju relativnu istinu, gdje su izrazito odvojeni subjekti i objekti, a time se ne može uspostaviti konkretna stvarnost. Relativna je jer ne rezonira svatko s tim istinama na isti način! To je i razlog zašto imamo preko 20 religija!
Također označava liniju diferencijacije između duhovnosti i religioznosti i po tim definicijama dva elementa mogu biti međusobno isključiva. Duhovnost olakšava praćenje organizirane religije, jer vas čini otvorenim za stvarnosti i mogućnosti, što vam pomaže u pronalasku utjehe u strukturiranom načinu života.
Duhovnu osobu, religija ne ograničava; ona oslobađa!
Duhovnost VS. religioznost
Nije li ironično to što “duhovnost” i “religioznost” imaju slične konotacije, a razlikuju se kada je u pitanju njihova praksa? Kako je nastala ta razlika? Ili se odavno međusobno isključuju?
Filozofi i filantropi rijetko su pokušavali razlikovati ova dva termina. Duhovnost i religioznost su usko povezani, možda čak i nerazdvojni! Međutim, kako su se promijenile norme i prakse, njihove definicije evoluirale, omogućile su masama drugačiji odnos prema tim iskustvima.
Danas religije možemo ograničiti na molitve, rasprave o religijskoj povijesti, razgovor o Jedinstvu, beskonačnosti Boga i druge slične aktivnosti koje su poduprle naše starješine. Religija je danas postala sinonim za djela i uvjerenja. To nije više duhovan put samootkrivanja.
Religija je postala isključivo materijalni izraz, onaj koji ga čini različitim od duhovnosti. Otkad je “religioznost” redefinirana, postalo je moguće da ljudi budu “duhovni “, a da nisu „religiozni“ i obratno. Ali ako ćemo biti iskreni, odvajanjem duhovnosti od religioznosti – i jedno i drugo iskustvo postaje nepotpuno.
Ne možete pristupiti relativnoj istini s iskrivljenom verzijom apsolutne istine. Samootkrivanjem je teško shvatiti apstraktnu prirodu i dubinu vjere. Možete prakticirati sve što su i vaši preci radili, ali to neće biti izvor mira i zadovoljstva dok ste svjesni vlastite stvarnosti!
Putovanje kroz život je kratko. Svi smo rođeni da bi na kraju umrli. Pravi uspjeh u životu je da ispunimo svoju sudbinu prije nego nas apsorbiraju duhovi svemira. Kako mudri ljudi kažu, postoji razlog za sve.
Duhovnost vam omogućuje da identificirate taj razlog – svrhu svog postojanja – unatoč svjetovnom neredu. Religioznost vam pomaže da konstruktivno kanalizirate ovu realizaciju kako bi postigli cjelovitu, sveobuhvatnu pobjedu!
Preuzeto sa zanimljivog portala ATMA.HR