U vizualizaciju zaista moramo uroniti umom, duhom i energijom

Kako bi se u umu, preko emocija, ponovno obnovile veze koje su zaboravljene, a danas ih nazivamo vizualizacijom, treba biti fokusiran. Vizualizacija nam se treba svidjeti, u nju zaista moramo uroniti umom, duhom i energijom, kako bi bilo pomaka.

Već sam jednom pisala da smo kao djeca imali razvijenu maštu, danas kao odrasli to nazivamo kreativnom vizualizacijom, kako bismo si pripomogli u osobnoj razvoju, kao i o odnosima koje njegujemo sa okolinom.

Poanta je što kada smo bili djeca ponekad nam je bio dovoljno i ‘dvorište’, koje bi se pretvaralo u kuće, dvorce. Odvijali su se razgovori, zamišljalo se kako nešto izgleda i sl. Da bi se na kraju rodila ideja i pronašao bi se i materijal za gradnju te kućice ili dvorca, kao  i prijatelji koji su isto doprinijeli svojim idejama i na kraju su se svi uživjeli u igru i bili ono što su iskreirali u svome umu. Svi su bili nogometaši, prodavači, bankari, blagajnici, ma samo je nebo bilo granica od jednog trenutka maštanja, do konačne realizacije te igre da ona započne.

Odrastanjem smo zaboravili razvijati maštu, intuiciju i brusiti alate koji su sastavni dio uma. A tada se počinju i gubiti same sposobnosti uma koje se više ne koriste. Najvažnije od svih stvari jest da sa tim činom prestanemo vjerovati u sebe, jer smo potisnuli dio, koji vapi da ponovno izroni.

 

Kako bi se u umu, preko emocija, ponovno obnovile veze koje su zaboravljene, a danas ih nazivamo vizualizacijom, treba biti fokusiran. Vizualizacija nam se treba svidjeti, u nju zaista moramo uroniti umom, duhom i energijom, kako bi bilo pomaka. Kao nekada dok smo to radili kao djeca.

Bilo da se radi o povišici na poslu ili promjeni istog, bilo da se radi o boljem prolasku ispita, bilo da se radi o proširivanju biznisa, promjeni okoline, ‘borbi’ protiv bolesti, tj. ozdravljenju. Bitno je uživjeti se u ‘igru’ i ponovno aktivirati uspavane dijelove uma, koji su zaboravili kolike se moći kriju u njemu.

Dakle uživjeti se u kreativnu vizualizaciju, kao onda kada kombiniramo haljinu koju ćemo obući na domjenak, prije nego odemo u butik ili ju damo šivati. Za neke stvari trebati će dulje i više fokusa energije, kreativne vizualizacije, nego za vizualizaciju makeup-a i haljine ili odijela.

I mnogi ljudi su me u radu pitali, da li je ta vizualizacija zapravo izbjegavanje trenutka sada. Prisutnosti u sadašnjem trenutku? Ne kreativna vizualizacija je samo alat, kojim se rađa ideja, koja se tada počinje realizirati na materijalnom planu uz fokus rada. Alat u kojem se budi ‘uspavani’ dio uma i organizira se put do konačne i finalne materijalne realizacije u životu.

Prije bih nazvala gubljenjem trenutka sada svakodnevnim gledanjem tv-a (povremeno pogledati nešto cool na telki nije loše, govorim o svakodnevnom gledanju televizije nekoliko sati), nego kreativnom vizualizacijom. Jer kada uronimo u nju ponovno, kada koristimo alate koje smo zaboravili zbog nametnutog standarda društva i okoline i shvatili da ne živimo ‘med i mlijeko’, vrijeme je da sebe stavimo na prvo mjesto.

Da uronimo u tu igru vizualizacije, utišamo monolog u glavi koji ‘govori’ da nećemo uspjeti (to ionako nisu naše projekcije misli, jer se sa njima i negativnim monologom nismo rodili, nego ga slušali), te se potpuno zabavimo i ‘okupamo’ lijepim mislima koje želimo imati na javi. Sve se to događa uz potpuni fokus, ne bi nam ništa trebalo se miješati u pažnju samog procesa kreacije novih i boljih trenutaka, koje želimo uživati u vlastitom životu.

Uroniti u svoje sebstvo nakon dugo godina nije lak posao, jer su nam ljudi koji su se zadovoljili ‘nekvalitetnijim životom’ uvijek negdje blizu da nam kažu kako nećemo uspjeti.

No ti se uvijek sjeti da je pomoglo kad si bio dijete, da je cijeli tim nogometaša, igrača, golovi sve uskoro bilo realizirano od samo jednog djelića mašte, u koji si uronio sretan, čistog uma, duha i energije, te kako su ideje dolazile same po sebi one bolje. Jer si još uvijek znao razmišljati pozitivno. I ostao si fokusiran na svoju vizualizaciju, dok je nisi sproveo u djelo i napamet ti nije palo da pomisliš da bježiš od sadašnjeg trenutka, jer si zapravo razrađivao ideju koja je na javi tebi pomogla da budeš, drugi puta još samouvjereniji, još kreativniji i sretniji.

Tako da kao odrastao čovjek probudi u sebi uspavane dijelove svojeg uma, dopusti da kroz njih ponovno procirkulira energija i prepusti se svojem životu onakvim kakvim želiš da bude sada i sutra.

Nera Crnčić

(preuzeto sa ATMA.hr)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *