Što ćemo jesti ako se trgovine zatvore?

Što ćemo jesti ako se trgovine zatvore? Što ćemo bez konzervi, bez ulja, brašna, mesa, slatkiša i ostalih nezdravih namirnica? Pa nismo mi krave da pasemo po livadama i da jedemo ono što majka priroda rodi! Je li uistinu došlo do te mjere neosviještenosti da većina ljudi uistinu ovako razmišlja?

Molim vas da razmislite dobro o ovome što ćete sada pročitati, ali dobro razmislite i pokušajte shvatiti dubinu problema u kojem se čovječanstvo nalazi.

U situaciji koja nam se trenutno događa, dakle ovaj koronavirus, glavni strah je postao taj da (da me prostite) guzica ne trpi, ali ‘ajde na to smo već navikli, ljudi se jednostavno boje gladi i to je prirodno. Hrana predstavlja život, zar ne ?

No mi izgleda na to mislimo samo onda kada dođe do ovakvih situacija, do tada živimo kao da nikada umrijeti nećemo i sve bitne stvari prepuštamo sistemu i korporacijama.

Ono što je uistinu zabrinjavajuće, barem meni, jest stanje uma kod velike većine ljudi, stanje uma u kojemu se ljudi pitaju; „A što ćemo jesti ako se trgovine isprazne ili zatvore?“ E sad, tu se zaustavite…

Što ćemo jesti ako se trgovine zatvore?

Da ponovim – Što ćemo jesti ako se trgovine zatvore???!!!

Vidim li samo ja veliki problem u ovom pitanju?! Nadam se iskreno da ne.

Meni je ovo pitanje toliko tužno, jer savršeno opisuje koliko je čovječanstvo izgubilo svoju slobodu, zapravo nije ju izgubilo, već ju je predalo ili prodalo. Tužno, tužno, tužno!!!

Možda vam je sada jasnije zbog čega se sela i seoski život sustavno uništavaju, zbog čega sve funkcionira tako da jedna zemlja više gotovo pa nema ljudi koji se bave i žive od poljoprivrede.

To je jedan od glavnih koraka koji se moraju poduzeti kako bi se mogla preuzeti kontrola nad ljudima, jer svi znamo da je nesvjestan i gladan čovjek poslušan kao pas, nažalost povijest nam to potvrđuje. Ali što vrijedi kada mi ne znamo učiti!?

Međutim ne treba ovdje kriviti sistem, ne treba kriviti Rotschilde i sve one koje smo navikli kriviti. Nisu oni ništa krivi, mi smo htjeli kapitalizam i demokraciju, za to smo se borili i međusobno ubijali. Problem je prazna glava čovjeka ili bolje rečeno glava koja je puna smeća u vidu raznih uvjerenja koja se vrlo lako iskoriste protiv nas samih.

Dakle – što ćemo jesti kada se trgovine zatvore!?

Ne znam za vas, ali pošto ide proljeće, ja se ne bojim. Ima maslačka, ima radića, mlade koprive… ima još nekoliko desetaka livadskih trava koje se mogu jesti, a koje su vrlo zdrave i jačaju naš imunitet. Upravo ono što nam treba za ovo što nam slijedi.

U ljeto dolaze kupine i maline koje se mogu brati po šumama i šikarama – isto kao i borovnica, ribizli…. Na balkonu ili u vrtu možemo posaditi jagoda recimo, rajčica, krastavčića…

A jesen, o jeseni da ne govorim; šume pune šipka, gloga, lješnjaka, kestenja, gljiva… ma mislim, jer moram dalje išta pisati!?

 

Ali ne – Što ćemo jesti kad trgovine zatvore?!

Što ćemo bez konzervi, bez ulja, brašna, mesa, slatkiša i ostalih nezdravih namirnica. Pa nismo mi krave da pasemo po livadama i da jedemo ono što majka priroda rodi!

Je li uistinu došlo do te mjere neosviještenosti da većina ljudi uistinu ovako razmišlja?

Nažalost, izgleda da jest.

Anđelko Katinić

preuzeto sa atma.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *