Rušilačka moć prigovaranja i prijekora

Iza prigovora uvijek stoji nezadovoljena želja, potreba onog koji prigovara. On zapravo želi nešto zamoliti, ali za to bira formu prijekora, na koju je naviknut od djetinjstva. Molba je alternativa prebacivanju. U „Ja-poruci“ nema prijekora i s njom ne tjerate partnera na obrambenu agresivnost, pošto ne ističete njegovu krivnju.

Jeste li primijetili koliko ljudi govori jezikom predbacivanja i obezvrjeđivanja? Mislim da je to skoro postalo norma komunikacije. Mnogi skoro da i ne primjećuju koliko prigovaraju drugima, prenosi uspesnazena.com. Naravno, to prouzrokuje agresivan odgovor.

Ponekad iz neočekivanog prigovora iznikne sasvim nepotreban sukob. Stvar je u tome da se, kada prijekori postanu norma ili navika, vrlo teško u njima prepoznaje indirektna agresivnost.

A upravo su prijekori oblik psihoemocionalnog nasilja jednih nad drugima. Mnoge obitelji su ogrezle u to nesvjesno emocionalno nasilje. U takvom nasilju odgajaju svoju djecu, tim jezikom razgovaraju na poslu, s prijateljima i poznanicima. I takvo odnošenje prenosi se kao jedini mogući oblik komunikacije u društvu, s generacije na generaciju.

Što je prijekor? To je optuživanje i neodobravanje, koje u onome kome je upućeno prirodno izaziva osjećaj krivnje, a samim tim i želju da se brani i zaštiti od rastućeg vala krivnje.

Naravno, optuženi se počinje braniti na isti način, zauzvrat i sam optužujući druge. I to postaje neka vrsta ping ponga, gdje je loptica – osjećaj krivnje. Odnosi obojeni krivnjom postaju zatrovani i nepodnošljivi. Oni lišavaju slobode oba partnera. Budući da postoji stalan strah od krivnje, svi postupci i riječi u takvim odnosima usmjereni su na izbjegavanje krivnje.

Kako prepoznati prijekor?

On je uvijek u formi „Ti-poruke“: Opet si nešto pogrešno napravio. Pogriješio si. Loše to radiš. To je uvijek presuda tipa: Ja tvoje postupke ocjenjujem kao loše. Pritom ne govorim o sebi i svom stavu prema tvojim postupcima, već govorim o tebi i tebe osuđujem.

Ako se netko dugo služi jezikom prijekora, onda to dovodi do žalosnog ishoda. Nije važno hoće li se partneri razvesti ili ne. Sama veza postaje neprijateljska i zatrovana. U takvim vezama se možete i ozbiljno fizički razboljeti, a nevjerstvo i druge dramatične situacije postaju uobičajena pojava.

Čime zamijeniti prebacivanje?

Iza prigovora uvijek stoji nezadovoljena želja, potreba onog koji prigovara. On zapravo želi nešto zamoliti, ali za to bira formu prijekora, na koju je naviknut tijekom svog razvoja – čemu su ga naučili roditelji.

Stvar je u tome da roditelji ponekad ne znaju kako dijete učiniti dobrim i poslušnim pa često manipuliraju krivnjom. A krivcem je, kao što znamo, lakše upravljati. Tako dijete odraste, ne naučivši drugi jezik osim prebacivanja, a i ono samo reagira samo na prigovore. Dakle, ukoliko postoji potreba za prigovorom, bolje ga zamijenite molbom.

Molba je alternativa prebacivanju.

Molba je uvijek „Ja-poruka“. Ako mi se nešto ne sviđa kod tebe, uvijek imam izbor kako da ti to kažem. Ili: Ti si loš. Ili: To mi smeta, ne sviđa mi se. Molim te da mi to više ne radiš. Ili: Molim te da više tako ne razgovaraš sa mnom.

Imajte na umu da u „Ja-poruci“ nema prijekora i da njom ne tjerate partnera na obrambenu agresivnost, pošto ne ističete njegovu krivnju. Postoji razlika kad kažete: Uplašio si me. I: Uplašila sam se. Nemoj to više raditi, plaši me. Jedno te isto, ali drugačije rečeno.

Prvo je ukor i „Ti- poruka“, a drugo je „Ja-poruka“ i molba. Dakle, ako se potrudite da svaki svoj prigovor pretvorite u molbu, vaši odnosi će se prestati kvariti i narušavati vam zdravlje.

Usput, „Ti mi zamjeraš“ je također prijekor, a „Za mene je to prijekor, bolje mi lijepo kaži.“ – ovo nije prebacivanje, već molba.

Još nešto u vezi molbe.

Radila sam s partnerom na tome da se prestanemo uzajamno optuživati i primijetila koliko se molba može pogrešno shvatiti. Molba može naići na prihvaćanje i na odbacivanje. Ne smijete to zaboraviti kad nešto zamolite.

Prijekor ne podrazumijeva odbijanje, jer uvijek za sobom povlači krivnju. Kod prijekora nema prava na odbijanje, nema slobode izbora. Dakle, glavno je ne pretvoriti molbu u nasilje. Ako vam je već rečeno “ne”, ostavite čovjeka na miru. Svatko ima pravo na „ne“, uključujući i vas.

Ako i dalje inzistirate na molbi da partner ispuni vašu želju – prelazite u nasilje. U stvari, mi prigovaramo samo zato da drugoj osobi uskratimo pravo da nas odbije.

Prebacivanje pretvara svaki odnos u ropstvo.

Psiholog: Julija Latunenko

uspesnazena.com

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *