Najveće iluzije koje nas drže zarobljenima u matrici

Cjelokupna organizacija života usredotočena na potragu za iluzijama i na automatsku poslušnost institucijama i idejama koje uopće nisu ono što se čini. Mi smo u vrlo stvarnom smislu porobljeni. Mnogi to nazivaju sustavom potpune kontrole koji napada um, programirajući pojedince da se uobliče u skladu s glavnom konformističkom verzijom stvarnosti, bez obzira na to koliko je izopačeno.

“U zatvoru, iluzije mogu pružiti utjehu.” – Nelson Mandela


Da bi mađioničar zavarao svoju publiku, njegova prijevara mora teći nevidljivo i u tu svrhu on stvara iluziju kako bi odvratio pozornost od stvarnosti. Dok je publika očarana, obmanjujući čin je počinjen, a za budalu stvarnost tada postaje neobjašnjivo izgrađena na laži. To jest, sve dok se budala ne probudi i ne prepoznaje istinu u činjenici da je prevaren.

Živimo u svijetu iluzije. Mnoge zabrinutosti koje okupiraju um i zadaci koji ispunjavaju kalendar proizlaze iz usađenih impulsa da postanemo netko ili nešto što nismo. To nije slučajno. Budući da smo indoktrinirani u ovu autoritarnu-korporativno-potrošačku kulturu koja sada dominira ljudskom rasom, uvježbani smo da su određeni aspekti našeg društva nedodirljive istine, te da se preferiraju određeni načini postojanja i ponašanja.

Psihopati na ovaj način osiromašuju ljude. Oni nas zasljepljuju nepresušnim rezervoarom sugestija koje su usmjerene na razbijanje samopouzdanja i povjerenja u budućnost.

Bansky, cijenjeni revolucionarni ulični umjetnik, jednom je komentirao:

„Ljudi vas svakodnevno izbacuju iz takta. Oni se guraju u vaš život, a onda nestaju. Promatraju vas iz visokih zgrada i čine da se osjećate malim. Iz autobusa dobacuju neozbiljne komentare, kojima poručuju  da niste dovoljno seksi i da se sva zabava događa negdje drugdje. Oni su na televiziji i poručuju da vaša djevojka izgleda neadekvatno. Oni imaju pristup najsofisticiranijoj tehnologiji koju je svijet ikada vidio i oni vas zlostavljaju. Oni su Oglašivači i oni vam se smiju.”

Oglašavanje je samo vrh ledenog brijega. Kada pogledamo dalje, vidimo da je cjelokupna organizacija života usredotočena na potragu za iluzijama i na automatsku poslušnost institucijama i idejama koje uopće nisu ono što im se čini. Mi smo u vrlo stvarnom smislu porobljeni. Mnogi to nazivaju pomalo neopipljivim osjećajem ugnjetavanja “matrice”, sustavom potpune kontrole koji napada um, programirajući pojedince da se uobliče u skladu s glavnom konformističkom verzijom stvarnosti, bez obzira na to koliko je izopačeno.

Najveće od iluzija koje nas drže zarobljenima u matrici, one koje nas toliko mnogo još uvijek zanimaju, navedene su u nastavku.

1. Iluzija zakona, reda i autoriteta

Za mnoge od nas, poštivanje zakona smatra se moralnom obvezom, a mnogi od nas to rado čine, iako korupcija, skandal i izopačenost opetovano pokazuju da je zakon dovoljno fleksibilan za one koji imaju snage da ga savijaju. Policijska brutalnost i policijski kriminal u SAD-u je raširen, sudovi favoriziraju bogate, a mi možemo dulje čak i voditi naše privatne živote zahvaljujući upadu državnog nadzora. I sve to vrijeme ilegalni i nemoralni Orvelovski stalni rat bjesni u pozadini života, ubijajući i uništavajući čitave narode i kulture.

Društveni poredak nije ono što se čini, jer je u potpunosti utemeljen na sukladnosti, poslušnosti i pristanku koji se nameće strahom od nasilja. Povijest nas iznova i iznova uči da se zakon često koristi kao sredstvo ugnjetavanja, društvene kontrole i pljačke, a bilo koji takozvani autoritet u tom pogledu je lažan, licemjeran i nepravedan.

Kada sam zakon ne slijedi zakon, ne postoji zakon, ne postoji red i nema pravde. Raskoš, sjaj i zamke autoriteta samo su skrivanje istine da se trenutni svjetski poredak temelji na kontroli, a ne na pristanku.

2. Iluzija prosperiteta i sreće

Obožavanje skupe odjeće i drangulija, te prikupljanje zbirki materijalnih posjeda na kojima bi pozavidjeo bilo koji monarh iz 19. stoljeća, postalo je zamjena za istinski prosperitet. Zadržavanje iluzije prosperiteta, međutim, ključno je za naše gospodarstvo kakvo jest, jer je njegov temelj izgrađen na potrošnji, prijevarama, kreditima i dugovima, piše Conscious reminder. Sam bankarski sustav konstruiran je od vrha prema dolje kako bi za nekoga stvorio neograničeno bogatstvo, dok je ostatak nas opterećen porezima zauvijek.

Istinski prosperitet je živo okruženje i obilje zdravlja, sreće, ljubavi i odnosa. Kako sve više ljudi shvaća materijalna dobra kao oblik samoidentifikacije u ovoj kulturi, mi se još više udaljavamo od iskustva istinskog prosperiteta.

3. Iluzija izbora i slobode

Čitajte između redaka i pogledajte fini tisak, nismo slobodni – ni po bilo kojem inteligentnom standardu. Sloboda je u izboru, ali u današnjem svijetu izbor znači izbor između dostupnih opcija, uvijek unutar granica korumpiranog pravnog i poreznog sustava i unutar granica kulturno prihvaćenih i provedenih normi.

Samo nemojte tražiti dalje od lažne institucije moderne demokracije kako biste pronašli sjajan primjer lažnih izbora koji se pojavljuju kao pravi. Dvije ukorijenjene, korumpirane, arhaične političke stranke paradiraju kao ponos i nada nacije, ali treća strana i neovisni glasovi su namjerno blokirani, ismijavani i obrađeni.

Iluzija izbora i slobode snažan je tlačitelj jer nas zavarava u prihvaćanju lanaca i kratkih povodnika kao da su to obilježja slobode. Višestruki izbor je drugačiji od slobode, to je lako služenje.

4. Iluzija istine

Istina je postala osjetljiva tema u našoj kulturi, a mi smo programirani da vjerujemo da „istina“ dolazi od polubogova medija, slavnih i vlade. Ako TV proglasi nešto istinitim, onda smo mi heretici ako vjerujemo drugačije.

Dok neovisni mislioci i novinari neprestano napuhuju rupe u službenim verzijama stvarnosti, iluzija istine je toliko snažna da je potreban ozbiljan osobni preokret kako bi se izbjegao kognitivni nesklad potreban za funkcioniranje u društvu koje otvoreno lovi lažne stvarnosti.

5. Iluzija vremena

Kažu da je vrijeme novac, ali to je laž. Vrijeme je vaš život. Vaš život je manifestacija koja se stalno razvija. Gledajući iza osjetilnog svijeta, gdje smo uvježbani da se krećemo u skladu sa satom i kalendarom, nalazimo da je duh vječan i da je svaka pojedinačna duša dio ove vječnosti.

Velika obmana ovdje je jačanje ideje da je sadašnji trenutak od male do nikakve vrijednosti, da je prošlost nešto što ne možemo poništiti ili ikada zaboraviti, te da je budućnost suštinski važnija od prošlosti i sadašnjosti. To skreće našu pažnju s onoga što se zapravo događa upravo sada i usmjerava je prema budućnosti. Jednom kad smo u potpunosti usredotočeni na ono što će doći, a ne na ono što jest, lak smo plijen oglašivačima i svodnicima, koji zamagljuju našu viziju budućnosti uz svaku moguću zabrinutost.

Najsretniji smo kad nas život ne zarobi u kutiju, kada nam spontanost i slučajnost daju priliku da saznamo više o nama samima. Lišavanje sadašnjeg trenutka kako bi se maštalo o budućnosti je zamka. Ogromni, bezvremeni trenuci duhovne radosti koji se nalaze u tihoj meditaciji dokaz su da je vrijeme konstrukt uma čovječanstva, a ne nužno obvezno za ljudsko iskustvo.

Ako je vrijeme novac, onda se život može mjeriti u dolarima. Kada dolar vrijedi manje i život vrijedi manje. To je potpuna obmana, jer život je, uistinu, apsolutno neprocjenjiv.

6. Iluzija odvojenosti

Na strateškoj razini, taktika podjele i osvajanja standardna je operativna procedura za autoritarne i invazivne vojske, ali iluzija odvojenosti ide još dublje od toga.

Programirani smo da vjerujemo da se kao pojedinci natječemo sa svima i svime oko nas, uključujući naše susjede pa čak i majku prirodu. Mi protiv njih do ekstrema. To jednostavno poriče istinu da je život na ovoj planeti beskonačno povezan. Bez čistog zraka, čiste vode, zdravog tla i rezonantnog globalnog osjećaja za zajednicu ovdje ne možemo preživjeti.

Dok nas iluzija odvojenosti tješi zadovoljavanjem ega i pružanjem osjećaja kontrole, u stvarnosti nam samo služi za zarobljavanje i izoliranje.

Zaključak

Velike iluzije koje se ovdje spominju bile su nam postavljene kao kampanja za poticanje slijepog pristanka na makinacije matrice. U pokušaju da nas oslabe, oni zahtijevaju našu usklađenost i poslušnost, ali ne smijemo zaboraviti da je sve ovo samo razrađena prodajna prezentacija. Ne mogu prodati ono što ne želimo kupiti.

ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *