Kako se osloboditi patnje, nesreće i bolesti?

VEDE ODGOVARAJU: Kako se osloboditi patnje, nesreće i bolesti?

Cilj ovog članka je istaknuti nepobitne činjenice koje su zapisane u Vedama i vedskoj literaturi koje govore o procesu duhovnog napretka koji u konačnici donosi znanje, zdravlje, sreću i zadovoljstvo.

Radi čitljivosti i zanimljivosti članka, ovdje neću citirati djelove svetih spisa (što bi bilo najbolje) jer bi članak tada ličio više na znanstveni rad, a svrha ovog članka je napisati samo kratki presjek najbitnijih činjenica iz svetih spisa koje govore o čovjekovoj duhovnoj i materijalnoj prirodi te čovjekovoj prirodnoj potrebi za duhovnim napretkom.

Želimo li podvući crtu i svesti na zajednički nazivnik sve današnje metode i modele duhovnog rasta, osviještavanja i traganja za istinom, možemo jednostavno zaključiti da je konačni cilj svih duhovnih “tragača” leži u motivaciji da imaju skladniji i uravnoteženiji život te da mogu više uživati i biti zadovoljniji u životu.

Bez obzira radi li se o motivaciji bolesnika da ozdravi ili osobe da nauči nešto novo što joj može olakšati/unaprijediti život u osobnom ili poslovnom smislu, u konačnici radi se o tome da je motivacija da budemo zadovoljniji u životu i da možemo više uživati.

Upravo ta potreba za uživanjem je potreba svih pojedinaca i ono što se navodi u svetim spisima kao temeljna potreba. Razmislite li malo bolje, možete i sami doći do zaključka da sve što u životu radimo, radimo da bi uživali.

OSJEĆAJ SLOBODE DONOSI ZADOVOLJSTVO

Logički nameće pitanje, zašto svi žele uživati? U svetim spisima je i to odgovoreno, pa lijepo piše da uživanje donosi osjećaj slobode, koji je temeljni osjećaj za kojim svi žude i koji donosi potpuno zadovoljstvo. Pitate li sami sebe dali se osjećate slobodno dok uživate i dali se tada zadovoljni, također ćete doći do istog odgovora.

Također, svi oni koji su bili ili jesu sretno zaljubljeni mogu potvrditi da se ta ekstatična ljubav koju su u tom trenutku osjetili ne može mjeriti sa niti jednim drugim osjetilnim uživanjem po razini zadovoljstva koju nam ona donosi. Tako možemo lako zaključiti da ekstatična ljubav je najveća sloboda/uživanje/zadovoljstvo. Što također potvrđuju i sveti spisi. Pa tako možemo jednostavno reći da je ljubav = sloboda = zadovoljstvo.

Isto tako smo mogli primjetiti da sve vrste uživanja koje smo do sada iskusili imaju svoj početak i kraj, odnosno da su vremenski ograničene ili kratkotrajne. Bilo da se radi o zaljubljenosti, uživanju u finom obroku, uživanju u spolnom odnosu, vožnji biciklom, pobjedi na natjecanju, čitanju knjige, odmaranju na plaži ili bilo kojoj drugoj radnji koja nam čini zadovoljstvo.

Tada nam logično mogu doći pitanja poput, zašto je to tako i postoji li način da uživamo u kontinuitetu, neprekidno?

VEDSKA LITERATURA DONOSI SVE ODGOVORE

Da bi odgovorili na ta pitanja potrebno nam se vratiti natrag na svete spise, Vede i ostalu vedsku literaturu.

Vjerojatno ste puno puta čuli da su Vede izvor znanja, odnosno da se svo znanje koje danas posjedujemo može potvrditi u Vedama. Korijen riječi Veda na sanskritu može se interpretirati na različite načine, no smisao je isti, a to je da Veda znači znanje.

Da ne skrećemo sa teme, o izvoru Veda i odakle dolaze i tko ih je napisao i prirodi zapisanog znanja, neću pisati u ovom članku već ću to ostaviti za neki od idućih članaka.

Iako mnogi znaju da su izvlačenjem nekog određenog znanja iz Veda nastale vedske znanosti poput Đjotiša, Ajurvede, Joge i Vasthua, koje se bave specifičnim spektrom života. No ono što je zajedničko svim Vedama pa time i navedenim znanostima je da prenose znanje o duhovnoj i materijalnoj prirodi odnosno realnosti.

Kako bi odgovorili na gore traženo pitanje, mi ćemo se fokusirati na poziciju čovijeka kao živog bića u te dvije prirode.

Prvo moramo istaknuti da Vede i ostala vedska literatura jasno i nedvojbeno kažu da postoji duhovna priroda koja je vječna i materijalna priroda koja je privremena. Također kažu da je duhovna priroda isprepletena kroz materijalnu prirodu i da su zakoni koji vrijede u duhovnoj prirodi speriorniji, odnosno dominantniji od zakona koji vrijede u materijalnoj prirodi, koji se nalaze u podređenom položaju. Isto tako je navedeno da je materijalna prioda samo djelić duhovne prirode po svojoj veličini.

Također kažu da je jedan od temeljnih zakona koji se proteže kroz materijalnu i dio duhovne prirode zakon akcije i reakcije, odnosno poznati zakon Karme. Uz to se navodi da je zakon Karme taj po čijem se mehanizmu živa bića rađaju u materijalnoj realnosti, kao i da se iz tog “začaranog” kruga moguće izvući van, odnosno zauvijek ostati u duhovnoj realnosti.

Također, jasno i nedvojbeno potvrđuju na mnogo strana da Bog postoji, te da je on vrhovni kontrolor duhovne i materijalne realnosti.

LJUDI SU PRIMARNO DUHOVNA BIĆA

Kao najbitnije činjenice o ljudima kao o živim bićima koje se navode u Vedama i ostaloj vedskoj literaturi bi istaknuo slijedeće činjenice. Ljudsko biće je primarno duhovno biće. Ljudi su najnaprednija bića ove materijalne realnosti u kojoj se nalaze te im ta pozicija donosi mogućnost najsuperijornijeg duhovnog napretka te ostanak u vječnoj duhovnoj realnosti.

Duhovna duša svakog živog bića je vječna dok je fizičko tijelo privremeni i kratkotrajni oblik kojim se duša koristi za boravak u materijalnoj realnosti.

Duhovna duša ljudi se nalazi u srcu, a Bog u obliku nad-duše se nalazi također u srcu i naziva se Paramatma. To je također mjesto gdje se može svijesno ostvariti komunikacija s Bogom.

Duhovna duša kada se nalazi u fizičkom tijelu (materijalnoj realnosti) nalazi se u uvjetovanom stanju, za razliku kada se nalazi u duhovnoj realnosti tada se nalazi u oslobođenom stanju.

Uvjetovano stanje duše znači da je određena sa slijedeće četiri defektne karakteristike:

♦ Primorana je griješiti. Odnosno nije moguće da neće činiti pogreške za vrijeme boravka u materijalnoj realnosti.

♦  Biti u izluziji. Iluzija je prihvaćati ono što nije. Svatko prihvaća fizičko tijelo kao ono što jesmo. Tako, ako pitate ljude tko su, uvijek ćete čuti odgovore poput, “Ja sam Ivan; Ja sam Ana; Ja sam vatrogasac; Ja sam roditelj; Ja sam poduzetnik; Ja sam domaćica; Ja sam sportaš; …”. Svi navedeni odgovori dolaze iz identifikacije sa fizičkim tijelom.

♦ Sklonost varanju. Iako je već dokazano da su u iluziji i da često radi pogreške, ljudi se vole isticati kao vrlo inteligentni i često teoritiziraju da znaju nešto najbolje: “Ja mislim da je to ovako, da je to onako…“. Iako ne znaju svoju osobnu poziciju, pisati će knjige o npr. filozofiji. To je varanje, bilo ono svijesno ili nesvijesno.

♦  Nasavršenost osjetila. Osjetila koja posjedujemo su izuzetno ograničena u doživljavanju čak i ove materijalne realnosti, a pogotovo duhovne realnosti. Npr. ljudi se izuzetno puno vole oslanjati na oči i osjetilo vida, no međutim kada u sobi ugasimo svijetlo u tom trenutku čak ne možemo vidjeti niti vlastite ruke i noge.

Sada kada znamo da postoji uvjetovano stanje duše koje nosi svoje mane i oslobođeno stanje duše u kojem je duša u svom savršenom stanju, sada se možemo vratiti na onaj dio gdje sam pisao o uživanju, zadovoljstvu, ljubavi i slobodi.

Ako smo već došli do zaključka da je ljubav najveće uživanje, najveća sloboda i ono što nam čini najveće zadovoljstvo tada lako možemo zaključiti da kada se duhovna duša nalazi u svom oslobođenom stanju da su to upravo stanja u kojima se nalazi i koja osjeća. Što također sveti spisi potvrđuju.

Tada se ponovo lijepo sasvim logički može zaključiti da duša kada se nalazi u svom uvjetovanom stanju jako teško ostvaruje te iste osjećaje a kada ih uspije razviti oni ne traju dugoročno a pogotovo ne da ostaju konstantno. Ponovo to isto potvrđuju sveti spisi.

Ranije u tekstu smo već utvrdili da je osnovna potreba živih bića uživanje odnosno da je ultimativno uživanje ljubav jer na taj način se osjećamo potpuno slobodno. No sada kada smo utvrdili da jedini način na koji uvjetovana duša u ovoj materijalnoj prirodi zna uživati jedino kroz zadovoljavanje svojih osjetila, a osjetila su nesavršena, onda se postavlja pitanje kako možemo uživati izvan dosega naših osjetila.

Odgovor na to pitanje je putem ljubavi, kao što i sami sveti spisi potvrđuju. Građenjem odnosa i razvijanjem ljubavi prema onome koji je sve stvorio, koji ima ljubav za sve i koji cjelo vrijeme čeka da uvjetovane duše “progledaju”. Sveti spisi jasno govore o tome da je Bog vrhovni uživatelj i da nema uživanja ravnog uživanju s njim. Također govore da jednom kada razvijemo ljubav prema Bogu osjećamo konstantnu odnosno neprekidnu ekststičnu ljubav prema njemu i da na taj način možemo doseći potpunu slobodu.

Duša tada izlazi iz svog uvjetovanog stanja i na nju više ne djeluje zakon akcije i reakcije odnosno Karme i dolazi u svoje prirodno stanje, oslobođeno stanje u kojem prebiva u čistoj konstantnoj ljubavi, potpunom znanju i vječnom zadovoljstvu.

To je ujedno i odgovor na pitanje iz naslova ovog članka o tome kako se osloboditi patnje, neznanja i bolesti.

Put ljubavi je proces, koji traje onoliko dugo koliko koliko mi to želimo, jer ionako sve ovisi o našoj slobodnoj volji, istoj onoj zbog koje taj proces kod većine duša stoji na mrtvoj točki.

preneseno sa DRUMTIDAM

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *