Srijedom isprobajte OM chanting

Transformacija planeta Zemlje

Planet Zemlja je živi organizam i sada prolazi kroz transformaciju, pročišćavajući se od tisućljetne devastacije koju smo mi ljudi svojim nemarom učinili. Zagađivanje voda, tla i zraka sada se treba zaustaviti. Unazad nekoliko godina pokrenuo se nezaustavljiv proces kojim će…

Kako donijeti važnu odluku uz pomoć solarnog pleksusa

Naučite slušati unutarnji glas koji uvijek zna što vam je zaista potrebno… Kada trebate donijeti važnu odluku ili promjenu u svom životu, John Holland, autor bestselera i predavač, savjetuje odličnu vježbu sa solarnim pleksusom. Što je i gdje je solarni pleksus?…

Blagoslovljeni od prirode

Postoje neki trenuci kad se osjećate nagrađeni, blagoslovljeni od prirode, viših sila, od svemira. Jučer prije nego sam krenuo s autom iz Rijeke prema Krku, na prednjem staklu zasjeo mi je veliki šareni, lijepi skakavac. Pokucao sam mu iznutra. Ni…

Šerbet od lubenice

Sastojci: 7 dl soka od lubenice 2 žlice smeđeg šećera vanilin šećer sok jednog limuna ili limete 2 dl slatkog (ili biljnog) vrhnja – opcija listići metvice Postupak: Pomiješajte sok od lubenice, limuna ili limete, smeđi šećer i vanilin šećer.…

Sve se događa s razlogom

Karmičke nakupine su guste energetske tvorevine u našem biopolju. Tijelo je najviše “karmičko”, ono pripada elementu zemlje koja je najgušći i najtvrđi element. Čim posjedujemo fizičko tijelo, posjedujemo i određeni nivo karme da odradimo, otplatimo, očistimo, ali i zaradimo novu.…

7 znakova da ste na rubu totalne transformacije

Postoje određene nepogrešive indicije da će se transformacija uskoro dogoditi, a ako obratite pažnju na njih, onda ćete znati da je ispravno zakoračiti naprijed u novi način postojanja. Ako primijetite neki od sljedećih sedam znakova, onda vas svemir poziva na…

Programi u Malinskoj

20.8.  Malinska Apolinarova, obilježavanje dana općine Malinska – Dubašnica                 PROGRAM: 10:00 – sveta misa u župnoj crkvi sv. Apolinara 11:00 – nastup zbora i folklora KUU Dubašnica uz prigodni domjenak 20:00 – iz smjera Porta u centar, na rivu, uplovit…

Radio emisija 16.7.

  Tema današnje emisije 16.7.2018. je seminar Iscjeljivanje vatrom –  hod po žeravici, gost Neven Carin, majstor vatre, energetski iscjelitelj, mistik, zagovornik zdravog življenja i prirodnih metoda liječenja. Radio Emisija Poriluk Emitira se na svim slijedećim radio postajama: Radio Korzo…

Vegetarijanska prehrana je dovoljna

Pitanje koje mi novi vegetarijanci često postavljaju je: „Može li biljna hrana zadovoljiti moje potrebe za bjelančevinama?“. U ovoj kolumni osvrnut ću se na biljne bjelančevine i namirnice koje njima obiluju.   Budući da se većina stanovnika Indije, hinduističke religije…

KAKO JE KUBA PREŽIVJELA NAFTNI VRHUNAC

Tranzicijska inicijativa Rijeka, izrasla iz riječkih GSR-ova, organizira REVIJU ZELENOG FILMA, ciklus filmova na temu očuvanja prirode i društva, koji će se održavati na otvorenom u toku ljetnih mjeseci, na različitim lokacijama u Rijeci i okolici. Ako volite kubansku muziku i…

Današnja hrana dizajnirana je da nas ubije, a ne da nas nahrani!

Nakon što je nezavisni američki laboratorij Forensic Food lab, poznatog američkog alternativnog portala Natural News analizirao više od 1000 vrsta različite hrane, od “super” hrane do junk fooda preko vitamina, žitarica i svega što se danas nudi pod oznakom “hrana”, Mike Adams,…

Euforija na maksimumu

Iako je poneko rekao kako misli da ipak nije mjesto nogometu na ovakvoj stranici, drugih desetak komentara koje sam dobio na radio EMISIJU u kojoj smo Hermina i ja analizirali svjetsko prvenstvo s “neke druge strane”, pokazalo mi je da…

Filmski Fest u Dobrinju

Dva petka redom kvalitetan filmski program sprema se dogoditi u Dobrinju na otvorenom. Petak 20. i 27. 7. 2018. od 21h gostuje UHVATI FILM: UHVATI FILM postoji 15. godina, u proteklih nekoliko godina prezentiran je u 40tak gradova kroz 4…

Zašto je vegetarijanstvo UKLONJENO iz kršćanstva?

“Prestanite rušiti Božje djelo samo zbog jela.” – Rimljanima 14:20 Premda se Novi zavjet gotovo isključivo usredotočuje na Isusa, malo se zna o tome što je on jeo. Međutim, bilo je mnogo ranih kršćana i kroničara kršćanske tradicije koji su…

Ego, moć koja nas može spasiti ili uništiti

UDRUGA POZIV NA PRIJATELJSTVO Omega program širenja unutar Hrvatske Govor za mjesec SRPANJ EGO MOĆ KOJA NAS MOŽE SPASITI ILI UNIŠTITI Mjesta održavanja i datumi:   OPATIJA Ul. maršala Tita 79 18.07.2018. / Srijeda / u 18 sati SUTIVAN otok…

Kako smiriti upalne procese u tijelu

Upala je imunološka reakcija tijela na oštećenje tkiva i stanica. Glavne fiziološke komponente upale su bol, vrućina i oteklina. Upala neutralizira otrove i bori se protiv bakterija, gljivica i virusa te je učinkovita kao dio procesa ozdravljenja. Međutim, kad izađe…

Analiza oporavka

Primio sam nekoliko zanimljivih pitanja i komentara vezano za temu Autoimunih dijagnoza i svojih iskustava o kojima pišem. Neki komenti su se svodili na to da “premalo pišem o problemu”, dijagnozi, stanju, itd. Nisam htio odmah odgovoriti na to, već sam neko…

Programi u Malinskoj

20.8.  Malinska Apolinarova, obilježavanje dana općine Malinska – Dubašnica...

KAKO JE KUBA PREŽIVJELA NAFTNI VRHUNAC

Tranzicijska inicijativa Rijeka, izrasla iz riječkih GSR-ova, organizira REVIJU ZELENOG...

Filmski Fest u Dobrinju

Dva petka redom kvalitetan filmski program sprema se dogoditi...

Bez svjesnosti o božanskom, tijelo i niže emocije sredstvo su i hrana demonima

Čovjek stalno mašta o slobodi, a najčešće se pri tome misli na lišavanje obaveza. Istinska je sloboda oslobađanje uma od prijemčivosti za materijalni svijet. Ako nije u službi duhovnog razvoja, a najčešće to i nije, tehnološki napredak sve više vezuje čovjeka uz materijalnu prirodu i udaljuje ga od duhovnog puta.

Cijeli tehnološki napredak usmjerava se k ugodama i osjetilnom uživanju, zadovoljavanju nižeg življenja, što sprječava ulazak čovjeka u više sfere postojanja, shvaćanja svrhe života. Sve to rezultira krajnjom izgubljenošću, besperspektivnošću društva.

Obitelji se raspadaju, seosko stanovništvo, kod kojeg je održavan minimum pobožnosti, seli se u gradove gdje postaju suvremeno roblje. Male i nerazvijene države s viskom stopom korupcije i kriminala koji je potican izvana od „krupnih igrača“, multinacionalnih kompanija, postaju poligoni za ratove, potom za prljavu industriju i takoreći besplatnu radnu snagu. Vodi se gola borba za preživljavanje, za čovjekov opstanak, radi sitnih interesa njihovih potkupljenih vođa koji radi kratkoročne koristi daju u bescjenje prirodna bogatstava, a dobiveni novac koriste za luksuz i oružje.

Narod ostaje i bez hrane i bez nužnog obrazovanja. Premještanje industrije u ekonomski isplativa područja pogađa i razvijene zemlje, nezaposlenost je sve veća, standard pada, potrošački mentalitet dignut je do maksimuma.

Vodeće religije ostaju bez članova, gubi se interes za službenu vjeru. Društvo je pred kataklizmom, duhovnom i materijalnom propašću. David Icke kaže: „Mi smo postali stoka koja samu sebe čuva i ne dozvoljavamo nikome da bude drugačiji, a kamoli da napusti stado. Kad god izrazi drugačije mišljenje ili se drugačije ponaša, vrlo brzo bude izložen napadanju drugih koji ga počinju ismijavati na bezbroj mogućih načina.“

Obrazovni sustav, sustav privređivanja, sustav zdravstvene zaštite i službene religije, koje su sebi osigurali status, direktno rade na programiranju čovjeka od rođenja. Čovjek se u ime napretka potpuno degradira, postao je statistički broj, negdje niti to, čak je to za najniže socijalne skupine slučaj i u SAD-u, koja se toliko diči demokracijom. Metode su različite, ali do danas potpuno uspješne da čovjeka dezorijentiraju, što je i cilj globalnim centrima moći.

Protekle dvije tisuće godina informacije su se uspješno skrivale, a „istine“ su se fabricirale kroz vjerske knjige, proroke, poslije kroz „znanstvena dostignuća“. Oni koji su došli do saznanja, grubo su eliminirani ili ušutkani pojedinci (Galileo Galileji, Erazmo Roterdamski, Giordano Bruno itd.), skupine (katari), narodi i države. To se i danas čini pod maskom širenja demokracije i borbe protiv terorizma.

Danas se informacije ne mogu zadržati; došlo je do poplave, nahrupila je bujica, koja je toliko dugo zadržavana. Kao i svaka bujica i ova je današnja informacijska mutna, čak i ekološki zagađena. Očito je, nastupilo je novo doba, novi ciklus. Sva nakupljena materijalna znanja beskorisna su. Izlaz je u korištenju duhovnosti, shvaćanju prave prirode čovjeka, da je on sam duhovno biće. Čovjekova je duša izvorno božanska, a želje (osim želja za Gospodinom) su suvišne, najčešće su nametnute jer tada čovjek gubi razum i postaje sredstvo i plijen prikrivenih demona.

Čovjek je postao mala tvornica frustracija, što je podloga za sve vrste strahova, koji su osnovna hrana demonima. Paradoks je da nam je nametnuto da se i samoga Boga bojimo. Božansko je u čovjeku ljubav, put ka Njemu jest put od straha (koji je u nama, kojeg se moramo osloboditi) ka ljubavi. Duša je u tijelu kao sredstvu. Priroda je duše znanje. Istinsko je znanje predaja Bogu.

Znanje možemo steći na razne načine, a može nam biti i dano od samoga Boga. To možemo postići samo poniznošću i predajom. Najvažniji je alat za to nesebična ljubav, u prvom redu prema svim živim bićima kao dijelovima vanjske materijalne energije Svevišnjeg. To je prvi korak k Njemu koji je sazdan od blaženstva i ljubavi.

U drevnom vedskom spisu Bhagavad-giti (18.61) je rečeno – isvarah sarva-bhutanam hrd-dese rjuna tisthati: „Svevišnji Gospodin nalazi se u svačijem srcu, o, Arjuna.“ U komentaru Šrila Prabhupada na ovaj stih (Bhagavatam 5.18.27) kaže: „Gospodin se nalazi u svačijem srcu, kao i izvana. U srcu prebiva kao Nad-duša, inkarnacija koja djeluje kao savjetodavac i svjedok. Usprkos tome, iako Bog prebiva u srcima, budalasti ljudi kažu: Ne mogu vidjeti Boga. Molim vas, pokažite mi Ga.’“ Znanje je u nama i oko nas, a upute o korištenju tog znanja (Vede) davno su napisane. Umjesto da prihvatimo to znanje, mi ponavljamo greške iz života u život, zaplićemo se u karmičku spiralu (samsaru).

Karmičko je kolo kao vrtlog, jedno zlo vuče drugo, izlaza niotkud. Oni koji su danas gore ne shvaćaju da će sutra, neki čak i u ovom životu, biti dolje. Vjera je u potpunosti pod kontrolom svjetskih centara moći. Slabašno se čuje glas o duhovnosti, on je više pomodarstvo nego istinska potreba čovjeka koji je sveo sve svoje duhovne potrebe na materijalne, drugim riječima, animalne.

Crkve u razvijenim zemljama osigurale su si prihode kroz zakonske akte, a gdje to nije slučaj, pribjegava se dizanju nacionalističkih strasti i desnih ideja (pakt crkve i konzervativaca), što ima uspjeha kod neobrazovane populacije koja je u većini, tako da takva politika dobiva legitimitet, ali na kraju opet postaje kazna za one koji su je podržali.

Sve je podređeno novcu. Novac ima miris krvi. Jedan je od simbola današnjeg novca američki dolar. Svi su simboli na njemu masonski. Sam je novac simbol moći. Sva današnja religija sastoji se u klanjanju tom simbolu i služenju tog simbola. Ljudi u pravom smislu kao ovce hrle u provaliju. Pastiri su postali demoni. Čovjek je postao potrošna roba u službi demona. Božansko je u čovjeku raznim manipulacijama zacementirano, ne može isplivati.

U potpunosti je zaboravljen zakon karme i njene posljedice. Sve vjerske zajednice trebale bi preispitati svoja temeljna učenja, odreći se kratkoročnih materijalnih interesa i pronaći zajednički dugoročni interes, stupiti na put istinske vjere koja u sebi sadrži toleranciju. Nužno je priznavanje različitosti odabira puta.

Cilj je makar deklarativno isti: Bog, Svevišnji Gospodin, koji je Jedan Jedini, i svi se kunu u Njega, čak i najveće zločine rade u „obranu“ Njega. On(a) se ne treba braniti i skupljati se materijalna sredstava za Njega. Njemu nije potrebno ništa, samo naša LJUBAV i vjera. Put je duhovnosti put ka Bogu.

Potrebno je prihvatiti duhovnu inteligenciju da bismo izašli iz začaranoga kruga rađanja i umiranja, kojem je uzrok materijalna inteligencija. Skinimo okove, obrišimo blato s očiju, odbacimo materijalistički san, radujmo se malim stvarima, istinski volimo bližnjega. Naučimo se davati bez interesa, voljeti bez zadrške i uvjetovanosti. To su uvjeti da od života stvorimo radost. Boga ne moramo tražiti; stvorimo uvjete i moći ćemo osjetiti Njegovu nazočnost.

Bez svjesnosti o božanskoj prirodi čovjeka, tijelo i niže emocije sredstvo su i hrana demonima. Put ka takvoj svjesnosti posut je cvjetovima ljubavi; tada je tijelo kočija koja nas vozi Izvoru.

Tomislav Prašević, diplomirani je ekonomist koji od najranijeg djetinjstva razvija ljubav prema knjizi. Magisterij organizacije i upravljanja pomaže mu djelomično u načinu razmišljanja i tako se sve više okreće duhovnoj literaturi te počinje studiozno proučavati religije, što mu je nekada bila i maturalna radnja u gimnaziji.
Preuzeto sa ATMA.hr

Transformacija planeta Zemlje

Planet Zemlja je živi organizam i sada prolazi kroz transformaciju, pročišćavajući se od tisućljetne devastacije koju smo mi ljudi svojim nemarom učinili. Zagađivanje voda, tla i zraka sada se treba zaustaviti.

Unazad nekoliko godina pokrenuo se nezaustavljiv proces kojim će se planet sam izregenerirati. Planet Zemlja se uzdiže na višu dimenziju postojanja i to se do sada nije nikad desilo da cijeli planet počinje živjeti u višoj dimenziji. Majka se Zemlja transformira u Raj. Svi koji danas žive na planeti moći će iskoristiti taj Zemljin preobražaj i energije za osobno prosvjetljenje tijekom te promjene, a kojima smo upravo izloženi iz svemira. Dana nam je prilika da se prebacimo iz svijesti uma i svijest srca.

Aktivnosti Zemlje su zadnjih godina pojačane, tako da ima više poplava, uragana, aktivnih vulkana i drugih raznih pojedinačnih događaja, a isto tako započeo je proces promjene polova.

Univerzalna istna koju svi trebamo usvojiti jeste da Majku Zemlju svi trebamo poštivati i ona treba biti „sveta“ za sve ljude svijeta. Naša nam Majka Zemlja daje hranu, vodu, daje nam utočište, daje nam svaki novi udah i omogućava nam život. Svojim dosadašnjim ponašanjem dokazali smo kako nam nije stalo do planeta i većina ljudi nikad ni ne razmišlja o tome kako se njihove odluke reflektiraju na planet Zemlju. Ne zanima ih što smo uništili potpuno plodna polja, šume, zagadili izvore voda, jer samo otimamo, devastiramo radi vlastitih interesa i što veće zarade. Nama ljudima neće nam se dozvoliti da uništimo planet svojim bezdušnim ponašanjem. Planet Zemlja je živi organizam i za sve što smo do sada učinili nemamo opravdanja, kao što ni nemamo riješenja za sva zagađenja koja smo učinili.

 

Spremnost na promjenu – spremnost na zajedništvo

Ukoliko ne napravimo korjenite promjene, biti ćemo uklonjeni sa Zemlje, jer će nas Zemlja, u protivnom, stresti sa sebe, kao što se pas otrese buha koje mu smetaju. Ona će nastaviti svoj proces transformacije sa nama ili bez nas. Mi ljudi trebamo sada odlučiti i promjeniti svoje ponašanje i promjeniti sebe. Nemamo više vremena mijenjati i popravljati sve ono što smo zagadili, ali svojom namjerom da promjenimo sebe i postanemo bića ljubavi, mi ćemo promjeniti sve. Ne samo da ćemo tako spasiti sebe, nego ćemo i planeti Zemlja omogućiti da svoju transformaciju obavi do kraja, jer ćemo joj konačno pružiti svoju ljubav i potporu. Bez obzira na naš izbor, Zemlja će opstati, a pitanje je da li ćemo i mi dalje putovati s njom. Mi ljudi smo jedina bića na Zemlji koja stvaraju neravnotežu, zato jer smo i sami u disbalansu. Dovođenjem sebe u red sve će se promjeniti. Sve što vidimo vani i doživljavamo odraz je naše nutrine! Kada svatko počisti prag pred svojim vratima, mi ćemo u trenu imati čisti i miran svijet.

Trebamo naučiti u vrlo kratko vrijeme voljeti sebe, kako bi mogli zavoljeti i sve druge, sva bića, bilje i životinje, svu prirodu. Trebamo se probuditi i postati toga svjesni. Godine pred nama su vrlo važne i od naše promjene ovise i životi budućih generacija, jer djeca sada upijaju ono kako mi živimo. Mi ih učimo svojim primjerom, a što im pokazujemo, bezdušnost s kojom i mi danas živimo! Ili ćemo se uzvisiti i prosvjetliti ili nećemo moći preživjeti visoke vibracije kojima smo sada izloženi. Pitajte se zašto je toliko ljudi sada bolesno i napušta ovaj svijet, birajući smrt umjesto osobne promjene?

 

Život iz srca

Ukoliko želimo nastaviti svoje životno putovanje sa Zemljom i mi ljudi se trebamo uzdići na viši nivo svijesti. Trebamo naučiti misliti srcem i komunicirati s ljubavlju. Što više ljubavi imamo to smo više inteligentniji i jedina šansa za preživljavanje nam je da postanemo bića ljubavi i svjetlosti. Mnogi u to ne vjeruju i dalje ne kreiraju svoj život, nego reagiraju na ono što se događa u „realnosti“, prepričavaju te prateći zbivanja na TV i vjerujući sve što im se servira putem medija. Velika količina negativnih vijesti i dalje ih drži u niskim vibracijama tako da dalje žive u strahu umjesto u ljubavi. Mi jesmo božanska bića i Bog živi kroz sve nas i s nama dijeli sva naša iskustva koja smo svojom slobodnom voljom odabrali. Najlakši način da se promjenimo, jeste da se sjetimo tko smo zapravo. Odgajani smo tako da mislimo da je Bog odvojen od nas i da je Zemlja“dolina suza“. Brzo se odrastajući pomirimo s time i rijetki se uopće požele vinuti u visine i krenuti putem osobnog rasta kako bi ostvariti svoj puni potencijal. Naša je duša božanska i mi već sada posjedujemo sve što nam je potrebno da iskoristimo priliku i počnemo živjeti svaki svoju životnu svrhu, iz srca, kako bi svatko svojom vrijednošću mogao doprinjeti ostvarenju Raja na Zemlji, upravo ovdje i upravo sada.

Svi koji danas žive na planeti izabrani su da žive u ovo vrijeme promjene kada cijela planeta i svi ljudi ostvaruju zajedničku transformaciju. Svi ti ljudi su najsnažnije duše iz svih generacija koje su ikad živjele na planeti.

Sva moć je u nama, a sve potrebno će nam doći u božanskom redu. Odabirom života iz srca mi napuštamo dosadašnji način života iz ega. Okrećemo se zajedništvu. Počinjemo isijavati ljubav na sve oko nas.

Svaka osoba se može dovesti u stanje da osjeća ljubav. Potrebno je samo prisjetiti se nekog lijepog trenutka kada su bili sretni boraveći u prirodi ili sjetiti se kako su se osjećali kada su plesali, pjevali, crtali, bilo čega što ih je nadahnjivalo, jer sve to stvara ljubav i povezuje nas s njom te nam tako omogućuje da dođemo u stanje kada osjećamo ljubav, jer je tada naše srce otvoreno.

Pošto smo svi mi različiti, neka svatko sam izabere način koji će ga najlakše odvesti u vlastito srce. Budimo u tom stanju barem makar samo pet minuta dnevno. To će početi mijenjati našu svijest iz svijesti ega-iz mentala, u svijet srca-u ljubav. Svijet danas živi uglavnom u svijesti uma i logike. Svijest srca i ljubavi mnogostruko je jača od svijest mržnje i straha. Mi sami trebamo pobijediti svoje strahove i potrebno je 1/3 populacije da živi u svijesti srca i ljubavi kako bi se promjenila svijest cijelog čovječanstva. Mi u ovom trenutku ne trebamo ništa mijenjati u svijetu, nego samo trebamo promjeniti svoj način razmišljanja i promjeniti ćemo cijeli svijet. Promjena se treba dogoditi u nama, da bi se onda ostvarila u stvarnosti. Sve što se od nas traži je da budemo ljubav. Pružajući Zemlji ljubav mi mijenjamo sve, jer sve i jeste stvoreno od energije ljubavi. Tako zatvaramo puni krug. Planet Zemlja je živ i osjetiti će našu ljubavi i mirno proći kroz nezaustavljive promjene. Od nas ovisi da li će sve proći mirno!

 

Meditacija – uranjanje u vlastito biće

Oni koji su svjesni ovih događaja sigurno imaju osjećaj da se nekako trebaju uključiti, jer žele doprinjeti ovoj tranziciji. Najbolje i najjednostavnije što možete učiniti jeste da se priključite tisućama osoba koje svakodnevno, meditiraju za mir, ljubav i prosperitet na Zemlji, kako bi svi zajedno udružili svoju energiju ljubavi i time olakšali svima uzdizanje u više dimenzije. Možda nam je ovo prilika da svi naučimo upravljati svojim namjerama, jer namjera pomješana sa osjećajima kreira ono što u srcu nosimo.

Ukoliko započnete svakodnevno meditirati, neka vaše sudjelovanje bude vaših pola sata ljubavi za cijeli svijet. Ujedno se svi možemo obavezati i započeti sa konkretnim akcijama koje će nam osigurati da se mi kao pojedinac osjećamo super i da uvijek budemo visoke vibracije. Na visokim vibracijama, sve niske vibracije ne mogu opstati, pa nema zla, nema bolesti, nema nestašice, nema ničeg što nije ljubav! Što nas više ostvari takvu discipliniranost, biti ćemo visoke vibracije i moći ćemo poništiti negativu svih iz naše okoline. Tako ćemo pronaći mir i ispunjenje kojem zapravo svi težimo i znati ćemo da nam je zlatno doba čovječanstva na samom pragu.

Ljiljana Posavec

Preneseno sa ATMA.hr

Nauči ne rasipati vrijeme i energiju na ljude koje ne možeš usrećiti

Nauči ne rasipati vrijeme i energiju na ljude koje ne možeš usrećiti. Nikome to nije pošlo za rukom, pa neće ni tebi.

Ne gubi se previše u tome da budeš svima sve. Ta želja graniči doslovno sa ludilom jer ćeš na kraju svima postati neprijatelj, a ponajviše sam sebi. Ni pokušaj izgradnje idola drugih neće uspješno završiti, ne trebaš biti ničiji spomenik.

Jedino što možeš je biti netko u čijoj se prisutnosti ljudi lijepo osjećaju jer primjećuju da ih cijeniš, poštuješ i hrabriš, budi zadovoljan time.

Nauči ne rasipati vrijeme i energiju na traženje svojih prava u svijetu. Na papiru i u dekleracijama sve lijepo piše ali je istina pomalo surova.

Svijet je mjesto u kojem svako gleda svoje interese. Ono što misliš da možeš dobiti moraš prvo dati a i onda je pitanje kada ćeš dobiti to što trebaš i želiš.

Kada usmjeriš svoje vrijeme i energiju na stvaranje kutka gdje će ti prioritet biti tvoj mir vidjet ćeš da ti bolje odustati od svega ostaloga.

Nauči ne rasipati vrijeme i energiju na mišljenja drugih ljudi. Pitaju li se oni za tvoj mišljenje, gledaju li oni što ti želiš, paze li oni na tvoje osjećaje.

Nije sebičnost ako želiš sebe zaštiti od emocionalnih i mentalnih grabežljivaca ovoga svijeta, to je zakon preživljavanja tebe kao čovjeka, tvoja želja da od života imaš ono dostojanstvo koje ti pripada i onaj mir s kojim ćeš se svakoga dana radosno buditi i odlaziti prema svojim ciljevima.

Nauči ne rasipati vrijeme i energiju po tuđim pričama gledajući što drugi rade ili ne rade. Ne bavi se tuđim pobjedama i porazima, ne gledaj na tuđe pogreške. Jedino što možeš učiniti je sam biti primjer.

Kada svijetliš svojim živom onda je tvoj doprinos tuđoj promjeni maksimalan, kada svojim manama pokušavaš mijenjati mane drugih ništa postići nećeš.

Nauči ne rasipati vrijeme i energiju na ono što nije pod tvojom kontrolom i odjednom će se usmjeriti samo na ono što je pod tvojom kontrolom.

Promjena će tada biti neminovna.

Mario Žuvela

Preuzeto sa ATMA.hr

Kako donijeti važnu odluku uz pomoć solarnog pleksusa

Naučite slušati unutarnji glas koji uvijek zna što vam je zaista potrebno…

Kada trebate donijeti važnu odluku ili promjenu u svom životu, John Holland, autor bestselera i predavač, savjetuje odličnu vježbu sa solarnim pleksusom.

Što je i gdje je solarni pleksus?

Sunčev energetski centar, treći na razini ljudske fiziologije, nalazi se u predjelu solarnog pleksusa. To je je energetski centar odnosno čakra (Manipura chakra na sanskrtu) koja je najviše izložena okolnim utjecajima.

Ova čakra se nalazi u predjelu trbuha, nekih tri-četiri prsta iznad pupka i zadužena je za primanje energije i informacija iz okoline i njihovu obradu.

Svaki kontakt s drugom osobom, svaka nova okolina ili situacija, automatski aktivira solarni pleksus da prima nove informacije i da nam omogući da ih obrađujemo, promatramo, analiziramo i učimo iz svega toga.

Čakra solarnog pleksusa povezana je sa Suncem.

Sunce predstavlja našu suštinu, srž i središte svega. Tu se odvija formiranje “sebe i svoje osobnosti” kao zasebne jedinke, proces individualizacije, razvoj osobne moći i samopouzdanja.

Dobro razvijen treći centar daje veliku organizacijsku sposobnost i takvi ljudi uspijevaju ostvariti zamišljeno. Ako osoba ima hrabrosti, počinje se oslobađati potrebe za vanjskom potvrdom sigurnosti i ulazi u vlastiti unutarnji centar moći. Zato je početni ulog za svaki duhovni put zapravo – hrabrost.

Kada je razvijena i u balansu, Sunčeva čakra daje osobnu inicijativu, potrebu da se iskorači izvan svojih granica i da se svojom voljom oblikuje stvarnost. Na razini fizičkih manifestacija ova čakra je izuzetno važna jer predstavlja sjedište našeg metabolizma, gdje se hrana i energija pretvaraju u životnu vatru i postignuća.

Poremećaji u Sunčevoj čakri povezani su s problemima s probavom, smanjenjem ili povećanjem kiseline u želucu što lako dovodi do gastritisa, čira na želucu, napetosti i osjećaja težine u trbuhu. Poremećaji u trećem energetskom centru odražavaju se i na kralježnicu i držanje tijela jer se na kralježnici očitava snaga ličnosti.

Vježba donošenja važne odluke uz pomoć solarnog pleksusa

Fokusirajte se na svoj solarni pleksus, zatvorite oči, a šake položite preko solarnog pleksusa (na slici je prikazana mudra, vi ne morate to raditi).

Zamislite da ovaj dio tijela ispunjava predivna žuta svjetlost.

Kada se opustite, zapitajte se:

Što osjećam po pitanju ove odluke?

Što osjećam po pitanju ove osobe?

Ako se u vama javi neki osjećaj, upitajte se “Je li ovo pozitivno ili negativno?”

Ako vam je neugodno, upitajte se “Zbog čega sam uznemiren?”

Što je pitanje konkretnije i odgovor će biti konkretniji.

Za ovu vježbu potrebno vam je samo nekoliko minuta, a naučit ćete slušati unutarnji glas koji uvijek zna što vam je zaista potrebno.

Peđa Matić / lovesensa.rs

Blagoslovljeni od prirode

Postoje neki trenuci kad se osjećate nagrađeni, blagoslovljeni od prirode, viših sila, od svemira. Jučer prije nego sam krenuo s autom iz Rijeke prema Krku, na prednjem staklu zasjeo mi je veliki šareni, lijepi skakavac. Pokucao sam mu iznutra. Ni makac. Pokucam još jednom i pitam ga – ‘alo kuda ćeš, ti čudni autostoperu? On me gleda i krene se micat po staklu-Tad sam lagano pokrenuo auto s ciljem da možda odskoči. Ipak, ne, gospodin prošeće na retrovizor s moje strane pa tamo stane i gleda me. Stanem pored ceste, otvorim prozor i upitam ga još jednom gdje bi on. Mahnem rukom, on ništa. A, dobro,… izađem i prstom oštro mahnem ispred njega, opet ništa. Tada mu pružim prst, a on se spremno popne na njega i prošeće mi po dlanu gledajući me. Lijepo, predivno biće, taj mali autostoper. Možda je htio na Krk kod nekog rođaka? A ja bedak, ne razumijem ništa.

Nisam htio da bude na autu da ne padne na cestu, pa prošećem do obližnjeg parka i stavim ga u travu. Tko zna možda sam mu pokvario planove, … ah, te jezične barijere…

Potom, u predvečerje, stignem na Krk, gdje rođaci mog autostopera pjevaju svoje arije pored mora, pa stanem da ih poslušan, pozdravim ih od njega, nadišem se zraka. I tako, dok sam uživao u miru i pjesmi cvrčaka, jedan ogromni zeko dogega iz šumice i stane dva tri metra ispred mog parkiranog auta pored kojeg sam stajao na proširenju par metara od mora. Stane tako zeko, pa sjedne, gleda me malo, okrene se i ode natrag laaaagano u šumu. I kako se onda ne osjetiti blagoslovljeno, počašćeno s tim dodirom pažnje kojim su me počastila ta divna bića. Stuja neke drhtave zahvalnosti mi prođe kroz grudi i fini morski zrak mi još dublje prodre čisteći svu zaostalu tugu koju sam ikada skupio, iz presretnog srca .

 

Ostale nastavke ovog bloga pratite na linku:
AutoPillot

 

Šerbet od lubenice

Sastojci:

  • 7 dl soka od lubenice
  • 2 žlice smeđeg šećera
  • vanilin šećer
  • sok jednog limuna ili limete
  • 2 dl slatkog (ili biljnog) vrhnja – opcija
  • listići metvice

Postupak:

Pomiješajte sok od lubenice, limuna ili limete, smeđi šećer i vanilin šećer.

Stavite pola sata u zamrzivač.

Izvadite, malo razdrobite šerbet i uspite u čaše.

Po želji ukrasite tučenim vrhnjem i listićima metvice.

Preuzeto sa ATMA.hr

Sve se događa s razlogom

Karmičke nakupine su guste energetske tvorevine u našem biopolju.

Tijelo je najviše “karmičko”, ono pripada elementu zemlje koja je najgušći i najtvrđi element. Čim posjedujemo fizičko tijelo, posjedujemo i određeni nivo karme da odradimo, otplatimo, očistimo, ali i zaradimo novu.

Zbog neznanja o postojanju uzroka i razloga utjelovljenja, mi svoje fizičko tijelo uglavnom doživljavamo na pogrešan način. Zemlja je, uslovno rečeno, “najprljaviji” element jer zadržava i taloži sve nečistoće koje rezultiraju bolešću fizičkog tijela.

To ne znači da smo mi, kao fizičko biće “prljavi”, već da smo podložni akumuliranju mentalnih, psihičkih i drugih nečistoća koje se otvrdnjavaju (kristaliziraju) kroz bolest ili druge energetske poremećaje koji blokiraju naš napredak.

Karmičke nakupine se najviše gomilaju oko izvora prane – srca i čakri, zbog čega s vremenom postajemo emocionalno otupljeni, bezosjećajni i kruti, materijalisti, netolerantni i odbojni za ljubav i sve druge dobrobiti u životu, kao što je zdravlje, blagostanje i sl.

Zemlja (tijelo) bez pročišćavajućeg djelovanja vatre, je dobra podloga za bolest.

Na kolektivnom nivou, nagomilana loša karma stvara nedostatak ljubavi među ljudima i materijalizam, neosjetljivost na patnje drugih i sl. Vatra pročišćava zemlju, ali na širem nivou intervencija vatre se najčešće javlja u prisilnom obliku, kroz ratove, koji se javljaju kao prirodni odgovor i znak da smo ozbiljno bolesni.

Kada se kaže karma, uglavnom se misli na negativne karmičke nakupine sakupljane kroz više inkarnacija, kroz različite vrste odnosa koji se ciklično nastavljaju sve dok se ne otpuste sa ljubavlju.

Kada jednom nastane odnos između nas i određene osobe, on se ne prekida udaljavanjem ili fizičkom smrću, jer emocije i osjećaji ostaju negdje utisnuti. Ponovnim utjelovljenjem duše, mi dobivamo zadaću da sve ranije odnose otpustimo s ljubavlju, da se rastvore ti entiteti koji sadrže određene konflikte. Svaki konfliktan obrazac se stapa u ogromnu kolektivnu nakupinu koja zahtijeva da bude rastvorena ljubavlju ili prisilnom intervencijom.

Na primjer, mi smo nekome bili zla svekrva u ranijem životu i nanijeli smo dosta boli toj osobi. U ovoj inkarnaciji srećemo tu osobu kroz neki drugi odnos, ali će naša pojava kod te osobe izazivati neobjašnjivu uznemirenost i grč u stomaku.

Ta osoba nikada nije otpustila negativne osjećaje i među nama još uvijek postoji odnos. Zbog toga smo ponovo spojeni u ovoj inkarnaciji. Što je odnos bliskiji u ovoj inkarnaciji, što je intenzivniji, to je znak bliske veze u ranijem životu.

Najviše su karmički i ujedno najkompliciraniji, odnosi s roditeljima, djecom i partnerom, to su odnosi gdje najviše zapinjemo, koji nam crpe najviše energije, kroz koje smo opterećeni osjećajima krivice, duga i sl. Zatim, puno karme imamo s radnim kolegama, posao koji radimo je karmičkog karaktera i to nam je druga obitelj.

Kroz posao možemo očistiti dosta karme, ali i zaraditi lošu karmu, posebno kroz odnose s nadređenima i podređenima, vrednovanju ljudi prema statusu i imovinskoj koristi, načinu na koji dolazimo do novca (dozvoljeni i nedozvoljeni), kao što je primanje mita i sl. Neki poslovi su izrazito karmički, kao na primjer, doktori, kirurzi, medicinari, koji liječenjem i služenjem otplaćuju svoju karmu.

Međutim, na našim prostorima su određeni pojedinci (doktori, policajci, političari, ljudi na položaju), kroz svoj posao, izloženi izazovu uzimanja mita za svoje usluge i istovremenom gomilanju loše karme. Problem je što mi, zbog ljudske slabosti, djelujemo u trenutku, ne razmišljajući da svojim djelima deponiramo novu karmu.

Te osobe, od kojih smo uzeli mito, ćemo sigurno sresti ponovo. Možda u nekoj drugoj inkarnaciji mi više nismo liječnik, već smo u nekom zavisnom položaju u odnosu na tog pacijenta, možda je on policajac koji će nas kazniti za taj iznos novca koji smo mu uzeli. Možda je lopov koji će nam ukrasti točno toliko novca.

Sve se događa s razlogom i ako prihvatimo tu činjenicu, bit će nam puno lakše prihvatiti određene gubitke s kojima se suočavamo. Ljudi često gube velike količine novca na ovaj ili onaj način, ali to je samo susret sa starim znancima ili što bi se narodski reklo “došao đavo po svoje”.

Možda između momenta izvršenja djela i trenutka poravnanja postoji veća vremenska distanca, ali vrijeme je samo mentalni koncept, iluzija uma, ali ne i stvarna prepreka da se spoje uzrok i posljedica.

Međutim, gubitak novca je nekada prisilno uzimanje onoga čega se nismo odrekli dobrovoljno. Ako nismo dali tamo gdje treba, onda dođe đavo po svoje i otme nam kroz neku štetu, kaznu i sl. Zato je davanje, odricanje materije u korist drugih, neprikosnoven način čišćenja karme, jer uvijek imamo nešto “na računu” od starih dugova, a ako i nemamo, onda je to dobar vid deponiranja dobre buduće karme, stvaranja zaliha koje nam sigurno neće propasti.

Karma je energetsko-informacijsko polje koje nije uvijek tako aktivno, postoje ciklusi aktivacije karme koji astrološki odgovaraju ciklusima Saturna. Njena najvidljivija manifestacija je bolest, zatim poremećeni međuljudski i partnerski odnosi, neimaština i sl., i kroz ove tranzite dolazi do povećane mogućnosti da se nešto od toga ispolji.

Kada nas pritisne karma, obično se suočavamo s nekim problemima koje nitko drugi ne može maknuti iz našeg polja, sve dok ih ne osvijestimo, dok ne spoznamo koje karakterne slabosti su doprinijele njihovom stvaranju. Međutim, mi često pokušavamo prečicama otkloniti i pobjeći od onoga što prije ili kasnije moramo osvijestiti.

Tijelo ima sposobnost samoregulacije do određene mjere. Ako mu uporno šaljemo namjeru bolesti, ona će prevladati. Na koji način šaljemo namjeru bolesti?

Tako što ne volimo svoje tijelo, šaljemo mu negativnu energiju, jer mrzimo svoje premale ili prevelike grudi, svoja stopala, stomak, voljeli bismo da smo malo niži ili viši, ne volimo svoju boju kose ili očiju, takođe, negativnu energiju prema tijelu šaljemo kroz način prehrane.

Kada bi zaista naše tijelo ostalo zdravo i povrh svih negativnih programa, onda mi ništa ne bismo naučili niti bismo imali potrebu da se mijenjamo (popravljamo). Bolest je neosviještenom čovjeku neophodna u nekoj mjeri, kao odgovor na štetne obrasce i programe.

Nije suština bolesti da nas kazni, iako se karma često doživljava kao kazna, već da nam pokaže put, da osvijestimo gdje smo griješili. Sva čudesna iscjeljenja, ma koliko se nama činila nemogućim, ipak se dešavaju i posljedica su prodiranja duha.

Na primjer, majka koja podiže kamion da bi izvukla povrijeđenog sina, potvrđuje da je snaga duha iznad materije. Karma se spušta u materijalni oblik da bismo nešto poduzeli i aktivirali svoj duh. Ljudima je često neophodna neka vrsta pritiska, a neki od nas pokažu najbolje od sebe kada su pod pritiskom.

Ratovi i poplave ujedinjuju ljude i izvlače njihovu humanu, duhovnu prirodu, koja je u nekim drugim okolnostima potisnuta.

Izvor: duhovni-razvoj.blogspot.hr

7 znakova da ste na rubu totalne transformacije

Postoje određene nepogrešive indicije da će se transformacija uskoro dogoditi, a ako obratite pažnju na njih, onda ćete znati da je ispravno zakoračiti naprijed u novi način postojanja.

Ako primijetite neki od sljedećih sedam znakova, onda vas svemir poziva na promjenu, na važne i uzbudljive načine!

1. Odnosi završavaju

Iako može biti bolno i destabilizirajuće doživljavati završetke raznih odnosa istovremeno u nekoliko tjedana ili mjeseci, također je važno uočiti ovu vrstu obrasca i razmišljati o tome što to znači? To je rijetko slučajnost.

U većini slučajeva, to sugerira da prolazite kroz duboke unutarnje promjene, koje govore da vam nekoć udobna dinamika više ne odgovara.

Čak i ako niste svjesno odbacili druge ljude iz svog života, oni mogu početi prirodno odlaziti zbog promjene vaše vibracije, piše The law of attraction.

Transformacija ponekad zahtijeva dramatičan sukob ili iskustvo gubitka, ali dobra vijest je da to stvara prostor za one koji će biti na vašoj valnoj duljini, one koji će vas podržati i odgovarati vašem Višem Ja.

2. Svemir razgovara s vama

Mnogi ljudi koji su prolazili kroz veliku preobrazbu dobivali su  abnormalno visok broj znakova iz svemira kada su bili na samom vrhuncu velikih promjena.

Na primjer, obratite pažnju na brojeve koji se ponavljaju (kao 11:11 ili 777), na životinje i teme, kao i na ponovne susrete s ljudima koji mogu biti u mogućnosti da vas vode u smjeru u kojem trebate ići.

Znakovi se mogu pojaviti kao osjećaj, tako da možete samo imati osjećaj da će se stvari uskoro promijeniti.

3. Vaš ritam spavanja je drugačiji

Pod uvjetom da možete isključiti neko određeno medicinske objašnjenje, promjene u spavanju mogu ukazivati na promjene koje se događaju u vašem srcu i umu. Ako prolazite kroz transformaciju na neki značajan način, možda ćete željeti spavati češće ili ćete se teže buditi.

To može biti zato što vaš mozak naporno radi kako bi shvatio što želite od svoje budućnosti, čak i ako ste u potpunosti svjesni početka faze tog mukotrpnog procesa!

Vaš ritam spavanja bi se trebao normalizirati kada vam vaš pravi put postane jasan, a vi ćete biti u mogućnosti potaknuti energiju koja vam je potrebna kako bi privukli što vam je potrebno.

4. Osjećate se zaglavljeno

Ponekad ćete se osjećati kao da ste zaglavljeni ili zarobljeni u neodgovarajućoj situaciji (bilo da se radi o poslu, obrazovanju ili romantičnom partnerstvu).

U drugim slučajevima, možda ćete primijetiti poseban osjećaj disonance – kao što je pogled na život, možda ćete primijetiti da se ne osjećate sinkronizirani s njim ili ga više ne osjećate kao da je uistinu vaš.

Sva ta iskustava upućuju na to da ne živimo autentično i pokazuju vam da ste definitivno spremni za nešto drugo.

5. Stare strategije više ne funkcioniraju

Dok su neke naznake transformacije gotovo mistične (kao što su znakovi iz Svemira), druge su izrazito praktične. Na primjer, osjećate li da vaše dosadašnje ponašanje, pronalaženje inspiracije, te bavljenje  međuljudskim pitanjima  jednostavno ne daje više iste rezultate?

Ako je odgovor “da”, vi ste prerasli posljednju fazu svog života i napredovati ćete samo ako se poduzmu koraci prema stvarnoj i trajnoj promjeni.

6. Imate poriv da riješite stara pitanja

Kada znate na nekoj razini da krećete iz jedne faze svog života u drugi, ponekad se možete uhvatiti da promatrate svoj život unatrag.

Drugim riječima, stari sukobi, nedovršeni poslovi i dugotrajne sumnje mogu doći u središte pažnje, jer postoji temeljna potreba za krajem zadnjeg “poglavlja” svog postojanja na uravnotežen i uredan način.

U stvarnosti, možda nećete biti u mogućnosti riješiti sve ove vrste problema kroz djelovanje, ali ako ih obrađujete samo u pisanom obliku (ili kroz samorefleksiju), možete doći do zatvaranja poglavlja koje vam je potrebno da biste dobili novi početak.

7. Emocionalniji ste

Sirova emocionalnost je često prethodnica transformacije, kao i središnji dio onoga što vam se događa kada aktivno mijenjate svoj život.

Možda ćete shvatiti da vam se puno teže smijati, ali i plakati, vi ste više uronjeni u svojim osjećajima nego obično, a sve izgleda veće i važnije.

Nemojte potiskivati te emocije ili ih sakrivati.  Umjesto toga, suočite se s njima i zapitajte se što možete naučiti iz njih.

Osim toga, povežite ih izravno s radom sa Zakonom privlačnosti, koristeći ih kako bi vaše vizualizacije bile bolje i intenzivnije.

Prijevod: ATMA

Programi u Malinskoj

20.8.  Malinska

Apolinarova, obilježavanje dana općine Malinska – Dubašnica

                PROGRAM:
10:00 – sveta misa u župnoj crkvi sv. Apolinara
11:00 – nastup zbora i folklora KUU Dubašnica uz prigodni domjenak
20:00 – iz smjera Porta u centar, na rivu, uplovit će brod sa limenom glazbom
21:00 – modna revija na trgu
Glavna fešta odviti će se na školskom igralištu u Bogovićima, a nastupaju D’Beni band, te Maja Šuput i grupa Enjoy.
22:00 – slavljenički vatromet u luci

21.7. Malinska

  1. Trofej sv. Apolinara – takmićenje u udičarenju

22.7.

Magdalenjina, obilježavanje dana sv. Marije Magdalene

nedjelju, 22.7. družimo se na fešti povodom blagdana Sv. Marije Magdalene u Portu, na rivi, s početkom u 21 sat. Nastupaju folklor KUU Dubašnica i grupa Point, a sve prisutne očekuje i bogata ugostiteljska ponuda

23.7. Malinska, Jaz, u 21:00

Jazz on Jaz,

                Nastupaju Zvjezdan Ružić & Arun Luthra

24.7.    Večer folklora – KUD Punat, Malinska, riva, 21:00

25.7.  Porat, samostan sv. Marije Magdalene, 21:00

Koncert klasične glazbe

Nastupa Jorge Luiz (gitara)

26.7. Malinska

Malinskarske noći

Nastupaju Xfinity band i Speen band

27.7. Malinska

Malinskarske noći

Nastupaju Whatta band, Matija Cvek i Speen band

28.7. Malinska

Malinskarske noći

Nastupaju Mauro Štaraj & La Banda, te Trio Marinero.

ispred ureda TZ ( Obala 46 ) sa početkom u 20:00 sati TZ počinje organizirano prvenstvo u uličnom šahu u suradnji sa ŠK Goranka.

Ljubitelji šaha imati će priliku igrati sa velikim figurama, a s bzirom na veličinu šahovske table, osim psihičke, potrebna je I fizička kondicija.

Svi zainteresirani mogu se prijaviti na licu mjesta.

Vidimo se!

Srdačan pozdrav,

 

Daniel Manzoni,

direktor Turističkog ureda

Radio emisija 16.7.

 

Tema današnje emisije 16.7.2018. je seminar Iscjeljivanje vatrom –  hod po žeravici, gost Neven Carin, majstor vatre, energetski iscjelitelj, mistik, zagovornik zdravog življenja i prirodnih metoda liječenja.

Radio Emisija Poriluk Emitira se na svim slijedećim radio postajama:

Radio Korzo (ljetnja pauza), Radio OK, Radio Kastav i Radio Gorski kotar oko 20h svakog ponedjeljka; Arhivu emisija možete poslušati na našim stranicama ovdje ;

 

(više…)

Vegetarijanci i vegani proteine dobivaju ‘direktno’, a ne iz druge ruke

Zbog straha od pomanjkanja proteina, mnogi ljudi nikad ne prihvaćaju vegetarijansku ili vegansku prehranu. Pitaju: “Može li biljna prehrana pružiti čovjeku proteine dobrog kvaliteta – i sve one koji su mu potrebni?” Biljno carstvo je izvorni i pravi izvor proteina! Vegetarijanci ih dobivaju ‘direktno’ umjesto iz druge ruke jedući životinje.

Nizozemski kemičar, Gerrit Jan Mulder, 1838. godine izolirao je supstancu koja je sadržala dušik, ugljik, vodik, kisik i druge mikroelemente. Pokazao je da taj kemijski spoj predstavlja osnovu cjelokupnog života, i nazvao ga je protein, što znači “prvog reda”. Kasnije je dokazano da su proteini od ključnog biološkog značaja: svaki ih živi organizam mora uzimati u određenoj količini ne bi li preživio. Razlog za to, kako je utvrđeno, leži u činjenici da su proteini sastavljeni od aminokiselina, “građevnih blokova” života.

Biljke mogu sintetizirati aminokiseline iz zraka, zemlje i vode, dok se životinje u pogledu proteina moraju osloniti na biljke, bilo izravno, jedući ih, ili neizravno, jedući životinje koje se hrane biljkama i metaboliziraju ih.

Prema tome, ljudi do proteina mogu doći izravno i uz veliki stupanj iskoristivosti, jedući biljke, ili neizravno i uz velike troškove, i finansijski i u pogledu konzumiranih sredstava, jedući životinjsko meso. (Jedan od razloga visokih troškova ove druge solucije leži u tome da je životinja prisiljena jesti ogromne količine biljnih proteina kako bi dostigla težinu za klanje.)

Prema tome, u mesu nema aminokiselina koje životinje ne dobijaju iz biljaka, ili koje ljudi također ne mogu dobiti iz biljaka. Što više, konzumiranje hrane iz biljnog carstva ima dodatnu prednost koja se odgleda u kombiniranju aminokiselina sa drugim supstancama neophodnim za pravilno iskorištenje proteina: ugljikohidratima, vitaminima, mineralima, enzimima, hormonima, klorofilom, i drugim elementima koji se nalaze samo u biljkama.

Znanje o kombiniranju proteina kod vegetarijanaca i vegana nije potrebno

Tvrdi se kako vegetarijanci i vegani trebaju biti jako upoznati s teorijom o kombiniranju hrane, za koju neki učenjaci kažu kako je od ključne važnosti ako želimo doći do “svih” proteina. Ovo shvaćanje, poznatije kao “komplementiranje proteina”, popularizirala je Frances Moore Lappe u svom bestseleru “Prehrana za mali planet”, u kojem objašnjava da se kod uravnotežene vegetarijanske ishrane komplementarni proteini obično sastavljaju prirodno, sami od sebe. Na primjer, ako jedemo maslac od kikirikija, mažemo ga na kruh; tako obično jedemo maslac od kikirikija. Kad bismo jeli kruh od punog brašna, imali bismo obilje proteina.

Kad jedemo, tijelo razgrađuje proteine na njihove sastavne aminokiseline. One se koriste individualno ili se pak ponovno sjedinjuju u nove proteine potrebne tijelu. Poznate su dvadeset dvije aminokiseline. Između njih, osam se naziva “esencijalnim”, (“esencijalne” ovdje jednostavno znači da ih ne možemo prirodno stvoriti u tijelu, već ih moramo unijeti hranom.) Esencijalne aminokiseline su leucin, izoleucin, valin, lizin, triptofan, treonin, metionim i fenilalanin. Prema F. M. Lappe, sve one moraju biti u pravilnom omjeru zastupljene u svakom obroku, da bismo imali uravnoteženu ishranu. Zbog toga se do sredine 50-tih godina dvadesetog stoljeća smatralo kako je meso izvanredan izvor proteina: sadrži svih osam aminokiselina u pravilnom omjeru. Pa ipak, nutricionisti se danas slažu kako je u pogledu sadržaja proteina mnoga vegetarijanska hrana jednaka mesu, ako ne i bolja od njega, jer sadrži svih osam aminokiselina.

Uglavnom, tvrdnja je da bi se u jednom obroku dobila visokoproteinska jela potrebno je kombinirati žitarice (kruh, tjestenine, itd.) s mahunarkama (soja, leća, kikiriki itd.) – kao što je učinjeno kod ranije spomenutog sendviča s maslacem od kikirikija. Orašasti plodovi i sjemenke, kombinirani sa mahunarkama, ili čak žitaricama, također pružaju visokoproteinsku ishranu. Ako uz to uzimamo i mliječne proizvode, još su manji izgledi da će doći do problema s proteinima, jer mlijeko također sadrži sve ključne aminokiseline. Također je utvrđeno da brojno zeleno lisnato povrće, pa čak i krumpir, sadrži znatne količine potpunih proteina. A čaša soka od mrkve ima isti kvalitet i količinu proteina kao jedno jaje.

Dr. John A. McDougall, docent na klinici fakulteta pri Havajskom sveučilištu medicine i medicinski ravnatelj Programa o kulturi življenja i prehrani u bolnici St. Helen u Deer Parku, California, kaže da je komplementiranje proteina nepotrebno. On tvrdi da u individualnoj vegetarijanskoj hrani ima više nego dovoljno proteina. Sa njim se slažu i drugi autoriteti, pa je tako shvaćanje F.M. Lappć o komplementiranju proteina, koje su svojevremeno čvrsto podržavali stručnjaci za prehranu, dovedeno u pitanje. Pa ipak, bilo da netko osjeća potrebu za komplementiranjem hrane, ili pak tome ne pridaje značaja, postoji obilje dokaza kako je vegetarijanstvo jednostavno, zdravo i sposobno osigurati potrebne količine proteina.

Grupa znanstvenika sa sveučilišta Harvard sprovela je 1954. godine istraživanje i utvrdila da kad se razno povrće, žitarice i mliječni proizvodi jedu zajedno, ta kombinacija daje više od dovoljne dnevne količine proteina. U svom su izvješću zaključili kako je zapravo jako teško konzumirati raznoliku vegetarijansku hranu koja neće obilato zadovoljiti potrebe ljudskog tijela za proteinima. Nešto kasnije, 1972. godine, dr. F. Stare sa Harvarda sproveo je svoje vlastito istraživanje o unošenju proteina među vegetarijancima. Njegova su otkrića bila iznenađujuća: većina ispitanika konzumirala je dva puta više proteina nego što im je to bilo dnevno potrebno. Slična je istraživanja sproveo pokojni dr. Paavo Airola, jedan od vodećih autoriteta za prehranu i prirodnu biologiju u dvadesetom stoljeću. Njegova su otkrića odlučno potvrdila kako vegetarijanci ne bi trebali imati problema sa proteinima budući da do njih dolaze isto tako lako kao i mesojedi.

Znanstvenici Milanskog univerziteta i bolnice Maggiore, dokazali su da proteini porijeklom iz povrća mogu držati kolestorol u krvi na niskoj razini. U svom izvještaju Britanskom medicinskom časopisu The Lancet, D.C.R. Sirtori je zaključio da ljudi skloni višku kolesterola u krvi koji je povezan s bolešću srca ‘mogu imati koristi od prehrane u kojoj proteine dobivaju samo od povrća.’

Dr. Paavo Airola, vodeći autoritet za prehranu i prirodnu biologiju, kaže: ‘Službena preporuka za potrebe proteina u ljudskoj prehrani se smanjila sa 150 g, koja je preporučena prije 20 god., do samo 45 g. Zašto? Zato što su pouzdana istraživanja, provedena po cijelome svijetu, pokazala da nam nije potrebno toliko proteina, i da je naša dnevna potreba za proteinima samo 30 do 45 g. Količine proteina iznad ove vrijednosti pokazale su se ne samo nekorisnima, nego i opasnima za tijelo, i može ih se povezati s bolestima kao što su rak i bolesti srca. Da bi se dostigla dnevna potreba od 45 g proteina, nije potrebno da se u prehrani nalazi meso; ta se količina može postići i 100% vegetarijanskom prehranom na bazi žitarica, voća, povrća i koštunjavog voća.’

Žitarice, mahunarke i koštuničavo voće koncentrirani su izvori proteina. Kikiriki i leća imaju, primjerice, više proteina od iste količine hamburgera, svinjetine ili goveđeg odreska.

Ipak, nutricionisti su do nedavno mislili da samo meso, jaja i mliječni proizvodi sadrže potpune proteine (koji sadrže 8 amino-kiselina koje ne proizvodi tijelo), i da su svi proteini porijeklom iz povrća nepotpuni (t.j. da u njima nedostaje jedna ili više gore navedenih amino-kiselina). Istraživanja provedena u Karolinskom institutu u Švedskoj i u Max Planck institutu u Njemačkoj su, međutim, pokazala da većina mahunarki, povrća, voća, sjemenki, koštunjavog voća i žitarica izvrsni izvori kompletnih proteina. U stvari, njihove proteine organizam lakše prihvaća nego proteine dobivene iz mesa, a njihovom potrošnjom se u tijelo ne uvode toksini. Skoro je nemoguće ne dobivati dovoljno proteina ako jedete dovoljno prirodne, nerafinirane hrane. Zapamtite, carstvo povrća je pravi izvor svih proteina. Vegetarijanci ih dobivaju ‘direktno’ umjesto iz druge ruke jedući životinje.

Uzimanje prevelike količine proteina čak smanjuje tjelesnu energiju. U nizu komparativnih testova za mjerenje izdržljivosti, provedenih od strane Dr. Irvinga Fishera s Yale-skog sveučilišta, vegetarijanci su pokazali dva puta bolje rezultate od onih koji jedu meso. Kada je Dr. Fisher smanjio proteinski unos u nevegetarijansku grupu za 20%, njihova je efikasnost porasla za 30%. Veliki broj drugih istraživanja pokazao je da pravilna vegetarijanska prehrana daje više energije nego meso. Studija, koju su proveli Dr. J. Iotekyo i V. Kipani na Briselskom sveučilištu, pokazala je da su vegetarijanci bili sposobni izvršavati fizičke testove dva do tri puta dulje nego mesojedi prije nego bi se umorili, kao i da su se vegetarijanci oporavljali od umora tri puta brže nego mesojedi.

Osim toga, treba naglasiti da ljudsko tijelo ne može absorbirati proteine već se oni moraju rastaviti na aminokiseline te tijelo uzima one koje treba i gradi proteine.

Vegetarijanski i veganski izvori bjelančevina i mitovi o soji

Mahunarke su biljne namirnice najbogatije bjelančevinama. Prva po sadržaju bjelančevina je soja, slijede je slanutak, grah, leća, grašak…

Postoje mnoge kontroverzne teorije o soji, no ono u čemu se istraživači slažu jeste da je potrebno jesti proizvode od organske soje, i to izbjegavati one procesuirane i dehidrirane (sojini komadići, odresci, ljuspice), već jesti svježe kao što su tofu i tempeh, koji se puno lakše probavljaju nego cijelo zrno soje ( i već pomenuti dehidrirani proizvodi), a posebno zbog procesa fermentacije koji ima blagotvoran učinak na zdravlje, jer tada soja obiluje i probiotičkim bakterijama koje pomažu funkcije probave i jačaju imuni sistem (posebno tempeh).

Soja se najviše jede u Kini i azijskim zemljama. U zapadnom je svijetu postala sastavni dio veganske i vegetarijanske prehrane, mada se sve češće može naći i u standardnim jelovnicima. Ipak, još uvijek postoje brojne zablude o toj namirnici u koje velik broj ljudi vjeruje, piše Huffington Post.

1. Mit: Soja nije dobar izvor proteina

U oko 100 g soje ima oko 35 posto proteina, što je više nego u kravljem mlijeku. Osim toga, soja sadrži sve esencijalne aminokiseline, zbog čega se njezini proteini smatraju jednako vrijednima onima iz mesa. Ipak, tofu sadrži znatno manje proteina, pa ne treba izjednačavati te dvije namirnice, objašnjavaju stručnjaci.

2. Mit: Soja uzrokuje rak dojke

Činjenica je da određenim tipovima raka dojke pogoduje hormon estrogen, kojeg sastojci soje u organizmu mogu oponašati, no ne postoji direktna povezanost soje s rakom. Većina se studija koja je proučavala utjecaj soje na rast tumora izvodila na glodavcima, koji drugačije od ljudi metaboliziraju izoflavone iz soje. U svim dugogodišnjim studijama na ljudima nije pronađena veza sklonosti raku dojke i redovitom unosu soje, već upravo suprotno – njezin umjeren unos smanjuje rizik od raka.

3. Mit: Muškarci ne bi trebali jesti soju

Budući da soja može oponašati estrogen u tijelu, česte su i brige kako bi kod muškaraca prehrana sa sojom mogla smanjiti ukupnu količinu muškog spolnog hormona, testosterona. Ipak, to opovrgavaju kliničke studije, kao i praksa u azijskim zemljama gdje muškarci često jedu soju. Osim toga, dokazano je da kod pripadnika jačeg spola soja smanjuje rizik od raka prostate. Ipak, stručnjaci ističu kako se s ni jednom hranom, pa tako niti sojom ne smije pretjerivati.

Od koštunjavog voća, kikiriki je najbogatiji bjelančevinama. Slijede ga badem, pistacije, indijski, domaći, lješnjak, brazilski orah, makadamija…

Sjemenke su treća skupina izvora bjelančevina. Najbogatije bjelančevinama su konopljine, slijede ih bučine sjemenke, sezam, suncokret, lan, chia sjemenke.

Žitarice su, također, obilan izvor bjelančevina. Seitan ili pšenično meso je jedan od najvećih izvora bjelačevina za vegetarijance. Žitarica najbogatija bjelančevinama je amarant, zatim ječam, proso, zob, smeđa riža, raž, spelta, bulgur, integralna pšenica. Ne zaboravimo i heljdu, koja izgleda kao žitarica, ali ne spada u tu porodicu biljaka.

Od povrća tu prednjači kelj, brokula, špinat, zatim gljive, šparoge, sve vrste klica, karfiol, prokule, artičoke…

Posebno moramo spomenuti quinou (15% proteina), koja nije žitarica iako tako izgleda (spada u porodicu trava). Quinoa (kvinoja) obiluje kompletnim izvorom bjelančevina obzirom da sadrži svih 9 esencijalnih aminokiselina što predstavlja osnovnu razliku u odnosu na ostale žitarice!

Za sportaše i bodybuildere vegane koji imaju povećanu potrebu za bjelančevinama, danas na tržištu (uz whey prah od mliječne surutke koji preferiraju mesojedi i vegetarijanci), nalazimo i obilje veganskih proteinskih prahova (soja, graška, riža, konoplja,…).

The British Medical Association: ‘…u Zapadnom svijetu nije bilo niti jednog slučaja bolesti zbog manjka bjelančevina, uzrokovanih vegetarijanskom ili veganskom prehranom!’

Izvori: Steven Rosen – Hrana za duh: Vegetarijanstvo u religijama svijeta / www.prijatelji-zivotinja.hr

Vegetarijanska prehrana je dovoljna

Pitanje koje mi novi vegetarijanci često postavljaju je: „Može li biljna hrana zadovoljiti moje potrebe za bjelančevinama?“. U ovoj kolumni osvrnut ću se na biljne bjelančevine i namirnice koje njima obiluju.

 

Budući da se većina stanovnika Indije, hinduističke religije (danas njih oko 800 000), već tisućama godina vegetarijanski hrane, a odlična su zdravlja, to je već dovoljan argument da je vegetarijanska prehrana dovoljna za zdrav i dugovječan život.

U obitelji moga muža, Indijca, (užoj i široj) nijedna osoba ne boluje, niti je ikada bolovala od raka. On čak ne poznaje ikoga (tu su uključeni njegovi prijatelji, kolege, poznanici…) tko je bolovao od raka! Naprotiv, u našem zapadnjačkom društvu, s dominantnom mesnom prehranom, ne možemo ni zamisliti da se nitko u našoj obitelji ili krugu prijatelja nije susreo s ovom bolešću.

 

Klasičan indijski obrok sastoji se od jednog ili dva jela od povrća i leće ili slanutka (ponekad grah, mada je on popularnija namirnica na sjeveru Indije) i salate (s jogurtom i limunovim sokom). Ono što možete primijetiti je da Indijci svakoga dana jedu leću (ili slanutak).

Također, popularne su i klice od mungo leće, koštunjavo voće koje se dodaje u sve deserte i kolače (bademi, indijski orasi, pistacije, kokos). Od mliječnih proizvoda, Indijci jedu prečišćeni maslac (ghee), domaći sir, paneer (koji se pravi od svježeg domaćeg mlijeka, bez soli) i jogurt (također u domaćoj radinosti).

Biljne bjelančevine mogu zadovoljiti sve naše potrebe!

Mahunarke su biljne namirnice najbogatije bjelančevinama. Prva po sadržaju bjelančevina je soja, slijede ga slanutak, grah i leća. Postoje mnoge kontroverzne teorije o soji, no ono u čemu se istraživači slažu jeste da je potrebno jesti proizvode od (samo i isključivo) organske soje, i to ne one dehidrirane (komadići, odresci, ljuspice), već svježe tofu i tempeh. Također je dokazano da se fermentirani sojini proizvodi (miso, tofu, sojin umak) mnogo lakše probavljaju nego cijelo zrno soje (procesom fermentacije blagotvoran učinak na zdravlje se uvećava, jer tada obiluju probiotičkim bakterijama koje pomažu funkcije probave i jačaju imuni sistem).

Leća je izuzetno jednostavna za pripremiti, čak i ako nemate pretis tj expres-lonac. Crvenu leću potrebno je kuhati pola sata, a crnu i miješanu (u prodaji se može naći kao mornarska juha ili juha fantazija) jedan sat. Ako je pripremite na indijski način, s malo kurkume i rajčicom, bit će neodoljivoga okusa. Slanutak se može kombinirati s praktično svim namirnicama, a slasni užitak za nepce je arapski namaz od slanutka – humus (koji je zbog sezamovog namaza umiješanog u njega prava proteinska bomba).

Od koštunjavog voća, badem je najbogatiji bjelančevinama. Slijede ga (poredano prema količini bjelančevina) brazilski orah, indijski orah, lješnjak, makadamija-orah, kikiriki, pinjoli, pistacije, orasi.

Sjemenke su treća skupina izvora bjelančevina. Najbogatije bjelančevinama su lanene sjemenke, slijede ih bundevine sjemenke (kojih sada ima u izobilju, u bundevama i na tržnicama), sezamove te suncokretove sjemenke. Žitarice su, također, obilan izvor bjelančevina.

Žitarica najbogatija bjelančevinama je amarant, zatim ječam, heljda, proso, zob, kinoa, smeđa riža, raž, spelta, bulgur, integralna pšenica. Od ostalih namirnica tu su sve vrste gljiva, kesten, kokos, šparoge, sve vrste klica, karfiol, prokule, artičoke…

Seitan ili pšenično meso je jedan od najvećih izvora bjelačevine za vegetarijance.

Ukoliko u svoj dnevni meni uključite jednu porciju leće, graha ili slanutka, sojine proizvode tipa tofu i tempeh, seitan, orašaste plodove i sjemenke (posebno konopljine obiluju bjelančevinama), klice, zeleno lisnato povrće, različite integralne žitarice, i ako niste vegan – sir, apsolutno nema razloga za zabrinutost – dapače.

Autor: Danijela Jokić- Vaislay

krenizdravo.com

 

 

KAKO JE KUBA PREŽIVJELA NAFTNI VRHUNAC

Tranzicijska inicijativa Rijeka, izrasla iz riječkih GSR-ova, organizira REVIJU ZELENOG FILMA, ciklus filmova na temu očuvanja prirode i društva, koji će se održavati na otvorenom u toku ljetnih mjeseci, na različitim lokacijama u Rijeci i okolici.
Ako volite kubansku muziku i duh latinoameričkog čovjeka, pozivamo vas na projekciju prvoga filma:
MOĆ ZAJEDNICE
KAKO JE KUBA PREŽIVJELA NAFTNI VRHUNAC
srijeda, 18.07.2018. u 21,00
Matulji, krov sportske dvorane
Gost: Zoran Skala, tranzicijski aktivist
Život bez nafte je moguć, dokazali su Kubanci nakon što im je drastično smanjen njen uvoz. Razvili su mrežu gradskih vrtova i 
organizirali sve sadržaje na lokalnoj razini. Ovaj film govori o poteškoćama, borbama i kreativnosti kubanskih ljudi u tom teškom trenutku i 
usmjerava nas na alternativna životna rješenja, otporna na krizne situacije. 
 
Ulaz je besplatan.
Organizatori: TIR – Tranzicijska incijativa Rijeka, pokrovitelji: LAG Terra Liburna i Općina Matulji

Današnja hrana dizajnirana je da nas ubije, a ne da nas nahrani!

Nakon što je nezavisni američki laboratorij Forensic Food lab, poznatog američkog alternativnog portala Natural News analizirao više od 1000 vrsta različite hrane, od “super” hrane do junk fooda preko vitamina, žitarica i svega što se danas nudi pod oznakom “hrana”, Mike Adams, urednik Natural Newsa došao je do jednog jedinog zaključka; “Hrana danas dizajnirana je tako da ubija, a ne da nas nahrani!

Na temelju onoga što sam vidio putem atomske spektroskopije i analize svih tvari koje ljudi konzumiraju na dnevnoj bazi, moram poručiti u grubo da je stanje zaista alarmantno”.

Adams je rekao javnosti kako su istraživanja njegova laboratorija, a koja traju već dugi niz godina pokazala zastrašujuće činjenice; hrana danas izaziva smrt, psihičke bolesti poput demencije, stresa, depresije, neplodnosti koja se širi, do oštećenja pojedinih organa, ali i ono što je najvažnije, dolazi do gubitka sposobnosti čovjeka da razmišlja racionalno; dolazi do smetenosti, nedostatka koncentracije itd.

Tu su i kožne bolesti, tumori, moždani udari i sve druge napasti koje se kriju iza riječi “Hrana”. “Puno je toga više nego što su analize pokazale, od kontaminacije hrane teškim metalima koje ljudi svakodnevno konzumiraju, a koje vode u grob same po sebi.”

“Ovdje se radi o potpuno namjernoj formulaciji toksičnih otrova u proizvodima koji se masovno koriste u cijelom svijetu.” Rezultat toga je, tvrdi Adams ono što vidimo: “Masovno ludilo, porast kriminaliteta, kolaps masovne radne snage, povećanje ovisnika o državnoj blagajni, kolaps demokracija koje ne mogu zaživjeti zbog kognitivne retardacije masa koje imaju pravo glasa, porast zatvorske populacije, ali i potpuni kolaps sposobnosti sveopće javnosti koja ne može shvatiti ni osnovne informacije, a koje im se serviraju u mainstream medijima.”

Dugoročne posljedice ovog raširenog trovanja hranom su kako upozorava Adams: “potpuna propast moderne ljudske civilizacije i to iz više razloga; ekonomske neodrživosti, ekološkog uništenja, masovne depopulacije stanovništva ali i političkog nasilja koji je sve češći, a zadnji primjer imamo u Ukrajini. Da, sve je to zbog hrane”!

Zastrašujući otrovi koje ljudsko biće konzumira

U svojoj detaljnoj analizi koju je proveo Adamsov laboratorij, on spominje velike količine kemijskih spojeva koje se, kako govori, koriste u podzemnim željeznicama, ali u i svoj široko rasprostranjenoj brzoj hrani, od restorana, preko, kruha, peciva, salama, sireva i svega suhog i mesnatog što možete naći na policama dućana. Također u velikim količinama u istim namirnicama pronađena je velika količina kemijskog azodikarbonamida koji se povezuje s rakom.

No, to nije slučajno, nego, govori Adams – taj kemijski spoj namjerno se stavlja i bez ikakve potrebe u hranu za masovnu konzumaciju. “Ne postoji logičan razlog zašto kemikalija pod nazivom azodikarbonamid treba biti dodana primjerice, kruhu ili pecivu, i salamama, ona kemijski ne služi tim namirnicama i nema nikakvu nutritivnu ni zaštitničku svrhu. Čini se kako se dodaje samo kao otrov za stotine milijuna potrošača koji ga bespotrebno konzumiraju.”

Adams se posebno bazirao i na vitamine koji je također zatrovani. Primjerice mnogi popularni umjetni vitamini (uključujući dječje) koje masovno ljudi koriste kao nadomjestak prehrani toliko su zatrovani bakrom da je to nevjerojatno. Vitamini se uzimaju na dnevnoj bazi, a takva konzumacija bakra dovodi do mentalnog ludila i psihoze. Naravno kada ljudi obole od mentalnih bolesti uslijed vitamina opet se okreću istim farmaceutskim otrovima.

“Osim u rijetkim iznimkama, prestnite kupovati superfood hranu i dodatake proizvedene u Kini, svjetski najzagađenijem proizvođaču hrane. Industriju američkih prirodnih proizvoda je praktički preuzela Kina u posljednjih deset godina, a mnogo od onoga što mislite da je sigurno i organski je zapravo jako zagađeno, slučajno ili namjerno, u kontinentalnoj Kini.”

Biljke koje kupujete zatrovane su olovom, tvrdi Adams, na temelju istraživanje njegova laboratorija. Biljke su tretirane raznim dodacima iz Kine prepunih olovom. Adams upozorava da je čak 90 posto biljaka koje su testirane imale u sebi zabrinjavajuće razine olova. Kako govori, olovo je teški metal koji oštećuje ljudski mozak. On uzrokuje demenciju i Alzheimera i ubrzava raspad ljudskog mozga. Zastrašujuće je da to ljudi koriste, napominje Adams.

To su samo neki od rezultata ovog istraživanja. No ovaj spektroskopski laboratorij pronašao je još nešto. A to su velike količine aluminija u zraku i na poljoprivrednim površinama, a koje padaju direktno sa neba. Adams tvrdi da su njegova istraživanja potvrdila da je planeta, zemlja i zrak prekrivena aluminijem.

Izmjeren je zrak unutar laboratorija, izvan zgrade, oko poljoprivrednih površina i dokazano je da aluminija ima svugdje, ne možemo ga izbjeći, ali najveće koncentracije su naravno oko usjeva što dokazuje da se usjevi posebno tretiraju iz zraka otrovnim kemijskim supstancma poput aluminija. Za sve oni koje ne znaju Adams upozorava da je udisanje i konzumiranje aluminija uzročnik degenerativnih poremećaja mozga, cijele ljudske populacije.

Hrana kao oružje

“Ogromna je financijska dobit od: prvo trovanja mase, a zatim “liječenja” od nuspojava tog trovanja. Ovaj reket je tako masivan i tako je duboko ukorijenjen u našu današnju kulturu pohlepe da vrlo malo ljudi, čak i prepoznaje što se događa s njima. Ali da ne bude zabune: ne vrednuju vas po humanosti, duhu, originalnosti ili kreativnosti. Vi se vrednujete samo kao izvor naplate poreza u početku, a onda u konačnici kao “dobit za upravljanje bolestima”.

Adams govori: “Kao što možete vidjeti iz ovih malih primjera, hrana se danas koristi kao oružje protiv čovječanstva. To je vrlo podmukao i tihi rat protiv čovječnosti, vrlo dobro zakamufliran, a posljedice su strašne. Hrana koju jedemo mijenja ljudsko biće, a samim time i stvarnost koju živimo.”

Rješenja

Prvo – masovno buđenje. Drugo – uzgoj vlastite hrane ili kupujte od lokalnih ljudi koji kvalitetno uzgajaju. Ne kupujte prerađenu hranu u supermarketima (posebno su opasni umjetni zaslađivači kao aspartam i sodium nitrat). Osim u rijetkim iznimkama, prestanite kupovati superfood hranu i dodatake prehrani proizvedene u Kini, svjetski najzagađenijem proizvođaču hrane. Budite sumnjičavi i prema “prirodnim” proizvodima koji su često jako obrađeni i rafinirani na neki način. Pitajte o zemljama podrijetla. Provjerite prisutnost teških metala.

Zaključak

“Prvi svjetski rat vodio se u rovovima s vojnicima i stvarnim oružjem od olova! Drugi svjetski rat bio je namjerno izazvan i bio je genocidnog karaktera. Bitka se vodila naprednim kinetičkim oružjem, ali i kemijskim oružjem osmišljenim od farmaceutske industrije. Nakon Drugog svjetskog rata i nacističke ere rat se prividno prikriva, a vođe iz nacističkog doba osnivaju farmaceutsku industriju koja u svojim rukama drži i hranu i lijekove cijeloga svijeta (npr tvrtka Bayer). Treći svjetski rat je u tijeku. On se odvija upravo sada protiv svakog živog bića.”

Ako ne vjerujete u ove izjave ili ih smatrate pretjeranim, samo pogledajte generalno fizičko, psihičko i duhovno stanje današnjeg stanovništa – i sve će vam sjesti na svoje mjesto.

naturalnews.com/Prijevod: ATMA

Euforija na maksimumu

Iako je poneko rekao kako misli da ipak nije mjesto nogometu na ovakvoj stranici, drugih desetak komentara koje sam dobio na radio EMISIJU u kojoj smo Hermina i ja analizirali svjetsko prvenstvo s “neke druge strane”, pokazalo mi je da smo, u biti, na dobrom putu. Nije bitno što radiš ili o čemu pričaš, već kako to izvodiš, reklo bi se ukratko.

Ukratko bi samo prošao još jednom kroz tu temu. Iako me “odavno” pustila euforija (negdje u 20toj) što se tiče klasičnih stvari koje društvo okupiraju (nogomet, šminka, TV, roba, koješta…) i kojima nam ispiru mozak kroz reklame, krenuo sam u ovu temu iz stanovišta da kad je nešto svud oko mene, kao da me napada, a ja se od toga krenem aktivno branit, tek tada mu dajem energiju, a ne stoga što sam mu posvetio ova dva teksta i emisiju, nevezujući se. Da sam uspio potpuno ostati po strani i ne vidjeti, gledati ili na sličan način biti potpuno OFF, onda u redu, ali ako već nisam, jer eto i meni je drago da netko “moj”, štogod to značilo, uspije, onda smatram sasvim OK da smo malo pričali o tome, tim prije što nije “vezano”, ako razumijete što hoću reći. Jedno je popiti jednu pivu iz gušta, a drugo svaki dan piti gajbu 😉 Ovo drugo se može svesti na ovisnost, vezanost za radnju ili predmet radnje.

Ono što smo htjeli emisijom dobiti je jedan pogled i poredbu osobnog stava i kolektivnog, pri čemu smo zapazili da element borbe, drame i mukotrpnosti (dakle, jednom riječju žrtve) zrači iz komentara, stavova i čak igre (što su, doduše, naši transcendirali, kako je odmicalo).
Činilo mi se to bitno iz osobnog kuta, jer sam proteklih mjeseci rješavao osobno nasljeđe žrtve, pa sam eto primjetio i ovo kolektivno. Ujedno mi se činilo, kad već postoji ovo prvenstvo i ovaj sport, bez obzira na neke negativne aspekte oko njega (korupcija, i slični kapitalistički nusprodukti) da valja istaknuti neke stvari koje se mogu naučiti i primjeniti u svakodnevnom životu, a vjerujte, mogu se. Davno je mudrac rekao da ako ti idu ususret loš i dobar – možeš naučiti od oba. Od lošeg kako NE treba raditi. Sve ovisi o tvom kutu gledanja.
Dakle, što sam naučio i što se može naučiti od nogometa? Puno toga. Prvo me je impresioniralo da su Japanci nakon poraza umjesto da razbiju stadion i druge – što je uobičajeno, pomeli i počistili stadion i zahvalili domaćinu. Lekcija koja je MUST HAVE.
Zatim smatram bitnim izraženu poniznost, skromnost, predanost i hendlanje emocija od strane našeg izbornika. Prvi koji se usudio biti zaista “golim” čovjekom. Pokazao je da i muški plaču, da ima emocije i da to nije sramota, kao i da zna emocijama vladati; da respektira protivnika, da drži do svoga, i još niz vrijednosti. Upravo zbog toga mi je drago da je uspio. Razbio je mit da samo bahati papci i lopovi prolaze dobro u životu.
Igrači su pokazali kolektivni duh, zajedništvo, rijetko u našim okvirima, ali i šire gledajući. A sve nabrojeno lijepo je i korisno za prepisati u svoje ponašanje svima nama, pogotovo djeci, kojoj su sportaši naročiti influenseri. Vidim to kao veliki napredak društvenih “primjera” u odnosu na stanje prije nekoliko godina.
I ostaje ono o čemu smo pričali u emisiji, a što bi se dalo ispraviti počevši od osobnog, pa onda i timskog, kolektivnog. Taj rječnik i stav drame, ratništva, ali onog ratništva koje nije istočnjačko gdje je protivnik neko koga poštuješ, već onog “biti žrtva ili heroj”, koje je ostavština nebrojenih vjekova podčinjenosti ovih naroda, od strane nekakvih osvajača. Vjekova koji su patnju utisnuli u gene i dolaze do izražaja u mnogim aspektima življenja.
Netko bi možda pomislio da to nama nije tako bitno, to o čemu komentator govori, ili kakvo držanje imaju igrači na terenu. Naprotiv. Tog komentatora i igrače u tom trenu gledaju milioni koji primaju subliminarnu poruku određene energije koja, ako postoji kod njih, se budi. Upravo stoga su se dešavale reakcije kao što su bacanje kauča ili sebe kroz prozor i slične devijacije. Grč “povijesne pravedne pobjede” držao je dugo igrače, a kad su se opustili i zaigrali desio se famozni “klik” i nimalo čudno da je zadnji kazneni udarac izvodio “najmirniji” igrač, upravo onaj koji nije rođen i odgojen na ovim prostorima. Naravno, dopuštam da imate i drugačije mišljenje, i da je sve ovo nevažno, ali eto meni se učinilo važnim pa sam podjelio kao zanimljivost.
U svakom slučaju kao što se iskreno veselim pobjedama nogometaša, ali bez euforije, tako se veselim i izvozniku kupusa iz Like, koji je uspio prodati kamion kupusa u stranu zemlju, jer se treba veseliti svačijem dobrom i poštenom radu. Možda nas više predstavlja on, radišan mali čovjek iz Like, neg dobro plaćeni supermeni prejakih mišića (koji su nam u biti nedostižni kao primjer i stavljeni “pod nos” da sanjamo “nedosanjani san”  o previsoko podignutim letvicama uspješnosti, ispod kojih “ne valjamo”! što nam impliciraju od malih nogu). Jer – treba li izlaziti izvan svojih mogućnosti do boli da bi život vrijedio? Čime prodavač kupusa nije vrijedan? Ili sportaš sa invaliditetom? A, parola da si pobjednik čim učestvuješ? Što s njom?
Ipak, ono što me na takvim situacijama najviše privlači i što mislim da bi svakog od nas trebalo privući, je to pitanje – što ja za sebe mogu naučiti na datom primjeru i kako to staviti u svoj kontekst. Inače, ne vidim nimalo koristi od toga što je netko izvozio kupus ili bio prvak za svoj duboki novčanik. Iako zvuči sebično, vjerujem da ćete se složiti da je normalno jer ipak cijeli naš osobni svijet polazi od nas samih, i ako je nama dobro tek tad može biti i svima oko nas i obrnuto, što ego čini dobrim saveznikom, dok ne želimo da susjedu crkne krava.
A što bi mu željeli zlo? Ako susjed bude veseo i imućan to ga čini potencijalnim boljim kupcem našeg proizvoda ili ideje, a ako je tužan može ga jedino učiniti ovisnikom o našem proizvodu (npr. tabletama) kojem ćemo morat otimat pare jer ih neće imat, što je, slažem se, do sada bila osnova promišljanja društva. Stoga je slijedeći korak u životu, a i u sportu, kad smo već kod nogometa, da se obje ekipe raduju jer je bila dobra tekma, a ne da se presjecaju vene jer nisu osvojili neki bezvezni lonac 😉
U tom kontekstu dolazi dan kad će na našoj TV (koju ću tad više gledati nego ovih dva sata mjesečno, kako je sad gledam) prikazivati u top terminu takmičenja osoba sa invaliditetom ili bilo kojeg sporta gdje da “Pobjediš” NE moraš biti supermen i nabildani nadčovjek. Jer, ti ljudi jednako tako, kao i prodavač kupusa iz Like i naši nogometaši, predstavljaju našu zemlju i naše podneblje. I, u biti, jesu supermeni. Možda su nam čak i bliži ideološki, kao “mali ljudi” koji su obično jako, jako veliki kad im čujemo životnu priču.
Glede euforije. Veselje za svoje i tuđe pobjede, bez pretjerane euforije, znači slaviti život, a, odlasci u euforiju izviru iz osjećaja koji su potpuno drugačijih korjena. Od euforije do pregoleme tuge i nazad šetamo se samo tada dok ne saniramo neke stare osobne rane i dok imamo nesređene emocije, osobne ili kolektivne.
Da sumiramo, naravno da je lijepo se veseliti pobjedama, ali euforija na maksimumu dolazi iz dubinskog osjećaja potlačenosti, starih nezalječenih rana, i toliki neprirodni uspon izaziva (akcija-reakcija) slijedeću depresiju. Slično kao što kod konzumiranja droga ili drugih sredstava slijedi depra i pad.
Jako je dobro ako kroz ove pobjede možemo sanirati kolektivni osjećaj žrtve i luzerstva, pa se nadam da, dok se dešavaju ove lijepe sportske stvari, naši vlastodršci ne rade na tome da naš osjećaj žrtve opstane i ostane, i da su na primjer – izvori vode, ili drugi strateški važni ciljevi i dalje “naši”.
😉
Referenca na promišljanje izbornika OVDJE.
Ilustracija je iz stripa Zagor;
U to ime današnji soundtrack je:
Sve će to o mila moja prekriti ruzmarin snjegovi i šaš….(B.Dugme)
Drugi textovi ovog Bloga su na www.poriluk.com

Filmski Fest u Dobrinju

Dva petka redom kvalitetan filmski program sprema se dogoditi u Dobrinju na otvorenom.
Petak 20. i 27. 7. 2018. od 21h gostuje UHVATI FILM:
UHVATI FILM postoji 15. godina, u proteklih nekoliko godina prezentiran je u 40tak gradova kroz 4 države,

a, kroz Natječaj svake godine zaprimi oko 700 filmova od kojih stručni žiri uzima
najboljih tridesetak da ih prezentira na centralnim večerima u Novom Sadu, Rijeci

a, potom i ostalim gradovima u kojima se pokaže interes za program.
Fest je nedavno je oduševio prisutne na gostovanju u Krku u gradskoj vijećnici i na prezentaciji u zagrebačkom Tiflološkom muzeju.
Odlikuje ga neuobičajen pristup, razgovor s publikom između kratkih filmova, što daje odličnu dinamiku programu i mogućnost da publika učestvuje aktivno u programu biranjem slijedećeg filma po temi.
Filmovi su iz cijelog svijeta, pažljivo probrani na način da jednostavno ostavljaju bez daha,
titlovani su i prevedeni na hrvatski i engleski.

UHVATI FILM je čest gost u školama i fakultetima, knjižnicama, kinima…
u ostvarivanju programa sudjeluje dvadesetak volontera sa nebrojenim
volonterskim satima utrošenim na titlovanje, prijevode, odabir filmova,

ali i produkciju – jer postoje i NAŠI filmovi !
Oni su plod suradnje sa osobama

sa poteškoćama i invaliditetom koji su glavni glumci i autori u ovim filmovima.

Očekuje vas izuzetan program koji motivira i educira,
ujedno i zabavan, što je do sada potvrdilo više od 5.000 posjetitelja.
Filmovi na obje večeri su različiti.
U slučaju kiše program je u dobrinjskom Domu.

 

FACEBOOK EVENT

Ulaznica je slobodna donacija. Više info: www.spirit-ri.hr
Dobrodošli

Program su podržali HAVC, PG Županija i TZO Dobrinj

Zašto je vegetarijanstvo UKLONJENO iz kršćanstva?

“Prestanite rušiti Božje djelo samo zbog jela.” – Rimljanima 14:20

Premda se Novi zavjet gotovo isključivo usredotočuje na Isusa, malo se zna o tome što je on jeo. Međutim, bilo je mnogo ranih kršćana i kroničara kršćanske tradicije koji su podržavali vegetarijanstvo, uključujući i takve mudre glave kao što su sv. Jeronim, Tertullian, sv. Ivan Krizostom, sv. Benedikt, Klement, Eusebije, Plinije, Papijas, Kiprijan, Pantaenije i John Wesley, da nabrojimo neke. Poput Isusa i biblijskih proroka, riječima i djelom poučavali su kako se milosrđe i samilost trebaju proširiti na sva stvorenja – a to je daleko obuhvatnija definicija od one koje se danas drži većina kršćana.

Biblija – zajedno sa Starim zavjetom (jer kršćanstvo vuče korijene iz judaizma) – predstavlja najbolje mjesto na kojem trebamo početi sa izučavanjem kršćanstva i vegetarijanstva. Stari zavjet se uglavnom bavi događanjima u kojima Bog Jevrejima prvo daje zakone a potom ih, zbog njihova kršenja, kažnjava. Novi zavjet prikazuje Isusa kako Božji oprost podaruje istinskim pokajanicima i pritom ističe da je prva i najvažnija zapovijed – ljubi Gospodina svog svim srcem, umom i dušom svojom.

Pa ipak, povijest nam pokazuje kako se ova zapovijed rijetko slijedila, dok Stari zavjet bilježi da je Bog često davao ustupke i ublažavao određene zakone, nastojeći ohrabriti prekršitelje da barem djelomično slijede Njegove zapovijedi i tako postupno razviju ljubav prema Njemu. Ali izvorni zakon o ishrani otkriva čemu je Bog dao prednost:

“Evo, dao sam vam svo bilje što se po svoj zemlji sjemeni, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to će vam biti za hranu… Tad Bog pogleda sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma…” (Postanak, 1:29,31)

Ako je Bog vidio da je Njegov izvorni zakon o ishrani bio “veoma dobar”, zašto je kasnije dao toliko mnogo uputa za jedenje mesa? Prema Ponovljenom zakonu, bilo je to iz samilosti prema “pohotnim Izraelićanima”: “Kad raširi Bog tvoj međe tvoje, kao što ti je kazao, ako kažeš: da jedem mesa, kad duša tvoja želi da jede mesa, jedi mesa po svoj želji duše svoje.” (Pon.zak12:20)

Neki ljudi obrazlažu kako Postanak 9:3 dopušta ljudima jesti meso: “Što se god miče i živi, neka vam bude za jelo.” Ali to je važilo za vrijeme velikog potopa, kad je Noi bila pružena olakšica u velikoj krizi. Budući da je svo bilje bilo uništeno, Bog je uistinu pružio Noi svojevrsni ustupak – ne zapovijed – da jede meso. Međutim, trebamo zapamtiti kako je idealna hrana već ranije dana, i Bog je za nju rekao da je “veoma dobra”. Te riječi nisu nikad upotrijebljene u kasnijim opisima mesne hrane. Ustvari, već u sljedećem stihu (Postanak 9:4), nakon što je dao dopuštenje da se može jesti sve što se miče, Bog nas još jednom podsjeća kako je najbolje ne jesti meso, ili barem ne krv: “Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv.” A odmah zatim, u narednom stihu jasno kaže kako će ljude koji ubijaju životinje za uzvrat ubiti ta ista stvorenja: “Jer dušu ću vašu iskati, iz ruke svakog stvora kojeg ubijate… “

Zapravo, neki učenjaci primjećuju da kad je Noi bilo dano dopuštenje da jede meso, točna grčka riječ upotrijebljena u Septauginti bila je herpeton, što doslovce znači “gmaz”. Dakle, kad nije bilo nikakve druge hrane, Bog mu je dao dopuštenje jesti rakove i mekušce, kao što su školjke, jastozi i puževi. A to je, pak, više u skladu sa Postankom 9:4, koji Noi zabranjuje jesti toplokrvne životinje i krv njihovu (bila su mu dopuštena samo hladnokrvna stvorenja) – i to jedino privremeno, kao ustupak.

Kao što autor Joseph Benson kaže: “Trebamo primijetiti kako zabrana o jedenju krvi, dana Noi i svim njegovim potomcima, te ponovljena Izraelićanima… nije nikad bila opozvana. Naprotiv, bila je potvrđena Novim zavjetom, Djela XV; dakle, radi se o trajnoj obvezi.”

Kršćanski teolog Etienne de Courcelles (1586-1659) bio je uvjeren da su Apostoli time obeshrabrili, ako ne jedenje mesa, onda barem konzumiranje njegove krvi: “Premda neki od naše braće smatraju kako je zločin proliti ljudsku krv, ne misle tako o jedenju životinja i njihove krvi. Apostoli su, svojim propisima, željeli ukloniti neznanje takvih osoba.” Bilo je mnogo osoba koje su prozborile o toj temi, i povijest bilježi kako je, kad su rani kršćani bili optuženi za jedenje djece, jedna žena imenom Biblis (177 g. n. e.) prosvjedovala: “Kako bi oni mogli jesti djecu, kad im čak nije dopušteno ni jesti krv nerazboritih životinja?”

Kasnije, tijekom trullanskog koncila održanog u Konstantinopolju 692 g. n. e., uspostavljeno je sljedeće pravilo:”Biblija zabranjuje jedenje životinjske krvi. Svećenika koji to čini treba kazniti uklanjanjem iz službe, a laika izopćenjem iz crkve.” Ako se na trenutak vratimo kršćanskim korijenima i tradiciji Starog zavjeta, uočit ćemo u Leviticusu 7:26 još jednu zabranu jedenja mesa: “Ni krvi ne jedite u obitavalištima svojim ni od ptice niti od kojeg živinčeta.” Mnogi ovo tumače kao zapovijed da se iz mesa izvuče krv, te da se ono ipak pojede. U Mojsijevom petoknjižju nalazimo još jednu situaciju u kojoj je Bog, kao privremeni ustupak, dopustio Izraelićanima jesti meso, ali i ovog puta zbog iznimno teških uvjeta. Nakon bijega iz Egipta, Izraelićani su četrdeset godina lutali divljinom. Bog ih je snabdio hranom u obliku manne (“glavne hrane za održavanje života”), čudesne vegetarijanske supstance koja je sadržala sve tvari potrebne tijelu. Ali, Biblija nam kaže, Izraelićanima je manna dojadila, pa im je Bog dao meso u vidu prepelica. Zašto prepelica? Leži li u tome kakvo skriveno učenje koje je Bog nastojao prenijeti?

Brojevi 11:18-34 otkrivaju odgovor. U 20. stihu, Bog im kaže: “Jedite mesa dok vam na nos ne udari i ne ogadi vam se…” A u 33. stihu saznajemo: “Ali prije nego što im meso još bijaše u zubima, udari ih pomor vrlo veliki.” Bilo im je dopušteno promijeniti hranu, ali Bog je očito bio nezadovoljan njihovim izborom. Uzgred rečeno, mjesta na kojima su pokopani ovi Izraelićani tradicionalno su poznata kao “grobovi pohote” jer željeli su nešto što im nije bilo potrebno – meso.

Stoljećima kasnije, kad je nastala mala jevrejska sekta imenom “kršćanstvo”, iz svoje je matične vjere preuzela nekolicinu stavova i tradicija, uključujući i jedenje mesa. Međutim i u judaizmu i u kršćanstvu, bilo je nekoliko vrlo značajnih iznimaka. A što se tiče ranih kršćana, vegetarijanska je tradicija u njihovim životima igrala važnu ulogu.

Vegetarijanci među kršćanima

Neki povijesni dokumenti tvrde kako su dvanaestorica Apostola, pa čak i Judina zamjena – Matija, bili vegetarijanci, te da su se rani kršćani, u cilju čistoće i milosrđa, uzdržavali od jedenja mesa. Na primjer, sv. Ivan Krizostom (345-407 g. n. e.), jedan od najistaknutijih naobraženih zagovornika kršćanstva svog vremena, piše: “Mi, vođe kršćanstva, uzdržavamo se od jedenja mesa životinja ne bismo li upokorili svoja tijela… neprirodno jedenje mesa onečišćuje osobu”

Klement Aleksandrijski (160-240 g. n. e.), učeni teoretičar rane Crkve, očito je u velikoj mjeri utjecao na Krizostoma, budući da je gotovo stotinu godina ranije zapisao: “Ali one što svijaju se oko raspaljenih trpeza, pothranjujući vlastite bolesti, shrvao je najpohlepniji demon, kojeg bez srama nazvat ću demonom želuca, najgorim od svih demona… Daleko je bolje biti sretan nego svoja tijela pretvarati u groblja za životinje. Imajući to na umu, apostol Matija jeo je sjemenje, orahe i povrće, ne meso.”

Za Klementove homilije, također napisane u drugom stoljeću, mnogi kažu da se temelje na propovijedima sv. Petra i smatraju ih, izuzimajući Bibliju, možda najranijim kršćanskim tekstovima. Homilija XII smiono izjavljuje: “Neprirodno jedenje mesa, sa svojim žrtvovanjima i nečistim gozbama, isto je tako zagađujuće kao i pogansko obožavanje zloduha, i onaj koji se njemu prepušta zapravo jede sa vragom.” Tko smo mi da bismo raspravljali sa sv. Petrom?

Nadalje, postoji jedna učena rasprava o načinu ishrane sv. Pavla, usprkos plemenitom stavu glede ishrane kojeg nalazimo u njegovim zapisima. Djela 24:5 govore o Pavlu kao pripadniku nazarećanske sekte – sekte koja je slijedila principe esena, uključujući i vegetarijanstvo. A prema dr. Edgaru Goodspeedu, u njegovoj se Povijesti ranog kršćanstva spominju “Tomina djela’” koja su nekad koristile rane kršćanske sekte. Ovi spisi opisuju da se i sv. Toma također uzdržavao od mesne hrane. U međuvremenu, istaknuti nam crkveni otac Euzebije (264-349 g. n. e.), navodeći Hegesippusa (oko 160 g. n. e.), saopćava kako se Jakov, inače od mnogih prihvaćen kao Kristov brat, također susprezao od jedenja mesa životinja.

Pa ipak, iz povijesti saznajemo kako se organizirano kršćanstvo postupno udaljilo od svojih vegetarijanskih korijena. Premda su se oci ranog kršćanstva držali bezmesne ishrane, u novije je vrijeme Rimska katolička crkva donijela odredbu po kojoj bi katolici trebali postiti barem u određene dane i uzdržavati se od konzumiranja mesa petkom (u znak sjećanja na Kristovu žrtvu). Ali čak je i to pravilo ublaženo nakon što je 1966. g. Američka katolička konferencija odlučila da se katolici trebaju uzdržavati od jedenja mesa samo petkom tokom korizme. Mnoge su rane kršćanske grupe podupirale bezmesni način života. Ustvari, pisana ostavština rane Crkve ukazuje kako jedenje mesa nije bilo službeno dopušteno sve do četvrtog stoljeća, kada je car Konstantin odlučio svoju verziju kršćanstva nametnuti svima. Tumačenje Biblije koje zagovara jedenje mesa postalo je službenom vjerom Rimske carevine, a kršćani koji su prakticirali vegetarijanstvo morali su to činiti potajno, riskirajući da budu osuđeni na smrt zbog krivovjerja. Kaže se daje Konstantin onima koje je uhvatio znao nalijevati rastopljeno olovo u usta.

U srednjem je vijeku sv. Toma Akvinski (1225-1274 g. n. e.) uvjeravao kršćane kako je ubijanje životinja odobreno božanskom providnošću. Možda su njegove osobne navike utjecale na njegove stavove, jer premda je bio genij i po mnogo čemu asket, vlastiti su ga biografi okarakterizirali kao proždrljivca. Naravno, sv. Toma Akvinski je bio također poznat i po svojoj doktrini o različitim vrstama duša koje tijelo može posjedovati. Naučavao je da životinje nemaju dušu. Znakovito je da je, po njemu, nemaju ni žene. Ali ako se spomenemo kako je Crkva još ranije popustila i priznala da i žene imaju dušu, sv. Toma se na kraju nerado složio, rekavši da su za jedan stupanj iznad životinja – koje definitivno nemaju dušu. Mnogi su kršćanski vođe prihvatili to viđenje. S druge strane, ako netko uistinu studira Bibliju, neizostavno i sasvim jasno će uvidjeti kako životinje doista imaju dušu:

A svemu zvjerinju zemaljskom i svim pticama nebeskim i svemu što se miče na zemlji i u čem ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. (Postanak 1. 30)

Prema Reubenu Alcalayu, jednom od najvećih učenjaka hebrejsko -engleske lingvistike dvadesetog stoljeća i autoru Potpunog hebrejsko-engleskogrječnika, točne hebrejske riječi upotrijebljene u ovom stihu jesu nefesh (“duša”) i chayah (“živa”). Usprkos činjenici da popularna izdanja Biblije gornje riječi prevode općim terminom “život”, nastojeći tako sugerirati kako životinje ne moraju obavezno imati “dušu”, točan nam prijevod otkriva upravo suprotno: životinje sasvim sigurno imaju dušu, barem prema Bibliji. Štoviše, da bi se opisala duša ljudi pa čak i duša kukaca upotrijebljena je ta ista hebrejska riječ. Prema tome, argument po kojem životinje možda i imaju neku vrstu duše, ali da to nije ona koju imaju ljudi, ne nalazi uporišta u Bibliji.

“Ne samo vjerom”

Temeljno načelo zajedničko svim kršćanima jest iskupljenje kroz Isusa. Vjera u to da će osoba biti iskupljena kroz Isusa čini srce kršćanske doktrine, ne slijeđenje nekih određenih propisa, kakav je na primjer Mojsijev zakon (Efežanima 2:8). Zaista bi bila rijetkost naći kršćanskog učitelja koji inzistira na tome da osoba mora ili pak ne smije jesti određenu vrstu hrane, ili da dobrostivost prema životinjama doprinosi spasenju.

To je dovelo do jednog od najvećih raskola u kršćanskoj teologiji: do polemike vjera – djela. Dok mnogi smatraju kako je vjera u Isusa jedini uvjet za dostizanje Božjeg kraljevstva, bez obzira na dobra djela ili moral i etičko ponašanje, drugi drže kako spasenje mora uključiti vjeru u Isusa i dobra djela. Ideja da jedino vjera vodi iskupljenju proizlazi iz popularnog pogrešnog shvaćanja o odnosu između vjere i djela, pogrešnog shvaćanja kojeg su u potpunosti raskrinkali vel. J. Todd Ferrier iz Reda Križa i engleski zagovornik vegetarijanstva vel. V. A. Holmes-Gore.”

Prema Ferrieru i Holmes-Goreu do ove kontroverze glede vjere i djela je došlo kad su mnogi srednjevjekovni kršćanski vođe počeli posmatrati Pavlova učenja izvan njihovog povijesnog konteksta. Pavao je propovijedao Farizejima i ostalima koji nisu vjerovali u koncepciju božanske milosti kao snage koja vodi iskupljenju. Zbog toga je, poučavajući Farizeje, stavljao naglasak na “vjeru”.

Međutim vjera i djela su ono čemu Biblija uistinu poučava. Kao što Jakov kaže: “Vjera bez djela je mrtva.” (Vidi Jakov, 1. i 2. poglavlje). Prema tome, kad je Pavao rekao kako čovjek može jesti što god hoće – uključujući i meso (1. Korinćanima 8. 8) – samo je ustvari nastojao staviti naglasak na vjeru. Ako pomno proučimo Pavlovo učenje sve nam postaje mnogo jasnije, jer usprkos činjenici da uveliko ističe vjeru, u drugim nam tekstovima otkriva vrijednost kreposnih djela, uključujući i dobrostivost prema životinjama. Ustvari, Pavao je poučavao kako su kreposna djela čak i uzvišenija od vjere (1. Korinćanima 13:13). Pa ipak, vidimo kako je danas velika većina pripadnika kršćanske zajednice spremna, voljna i kadra poučavati vjeru u Isusa, ali nije tako spremna slijediti učenja koja mogu zahtijevati promjenu životnog stila.

S tim u vezi, vel. Andrew Linzey, Kapelan Sveučilišta u Essexsu, iznosi ocjenu kako su mnogi zagovornici kršćanstva zanemarili svoju dužnost vršenja kreposnih djela, posebice prema životinjama. U svojoj knjizi, Animal Rights: A Christian Assessment of Man s Treatment of Animals, on sa žaljenjem piše: “Tužno je, ali mora se priznati kako kršćani, bili oni katolici ili pripadnici drugih grupacija, nisu uspjeli stvoriti teologiju koja bi se na zadovoljavajući i moralan način odnosila prema životinjama.”

Bez obzira kako netko tumačio kasnija učenja, najraniji oblici kršćanstva (i brojne židovske sekte iz kojih su oni proizašli) isticali su vegetarijanski ideal. Shvaćali su kako je uz vjeru, koja je nesumnjivo važna, jednako tako važno i pravilno ponašanje, odnosno “djela”. Stoga su savjesno slijedili načela spisa. Sasvim prirodno, to se odrazilo na njihovu prehranu i opći stav prema životinjama. Nazareni, therapeuti, ebioniti, gnostici i eseni svi su podržavali bezmesni način života. Montanisti, pripadnici još jedne od ranokršćanskih sekti, nisu konzumirali mesnu hranu, a to nije činio ni Tertullian, jedan od očeva rane Crkve. Između najprincipijelnijih očeva koji nisu odobravali jedenje mesa, već smo bili izdvojili Ivana Krizostoma i Klementa Aleksandrijskog, dvojicu od najutjecajnijih mislilaca rane Crkve.

Možda je Klementov najistaknutiji učenik, Origen (185-254 g. n. e.), jedan od najproduktivnijih pisaca rane Crkve, imao pravo kad je ovako okarakterizirao one koji su prihvatili jedenje mesa: “… Vjerujem da su žrtvovanje životinja izmislili oni ljudi koji su, služeći se tim izgovorom, željeli jesti meso.” (Stromata, “O žrtvovanjima”, knjiga VII)

Kasnije kršćanske sekte također su podržavale vegetarijanstvo. Ellen G. White, jedna od utemeljitelja Adventističke crkve sedmog dana, bila je vatreni vegetarijanac, kao i John Wesley, utemeljitelj metodizma. Sylvester Graham, prezbiterijanski svećenik čuven po svojim “jetkim šalama”, bio je zagovornik bezmesnog ideala, dok je William Metcalfe, pastor Engleske biblijsko-kršćanske crkve, napisao knjigu pod nazivom Apstinencija od mesa životinja (1823). Vjeruje se kako je to bila prva knjiga o vegetarijanstvu objavljena u SAD-u.

Trapisti, benediktanci i kartuzijanski redovi Rimske katoličke crkve, kao i druge kršćanske organizacije kao što je Univerzalni kršćanski gnostičkipokret i Bratstvo Roznkrojcera, svi zagovaraju vegetarijanski način života, čak iako im sljedbenici baš i nisu dosljedni tome. Danas su istaknute dvije kršćanske grupe koje marljivo rade ne bi li ukazale na značaj bezmesnog načina života za suvremenog kršćanina: Katolički znanstveni krug za dobrobit životinja i Kršćani koji pomažu životinjama i ljudima (CHAP).

Iako su odlukom Ekumenskog koncila iz 1965. g. znatno ublaženi monaski propisi glede jedenja mesa, posebice za trapiste, većina ovih monaha i dalje slijedi izvorna vegetarijanska učenja. I premda se za sv. Franju ponekad kaže da nije bio dosljedan svom vegetarijanstvu, velika se većina franjevaca i dalje drži tog vida ishrane, možda zato što je sv. Franjo zaštitnik životinja i otjelovljenje iskrene ljubavi prema svim Božjim stvorenjima. Suvremeni benediktanski monah, brat David Steindl-Rast, ističe da iako se biblijska tradicija u pogledu čovjekova odnosa prema životinjama može tumačiti različito,životi svetaca ukazuju na značaj univerzalne samilosti. Brat David kaže: “Na žalost, kršćani imaju svog udjela u eksploataciji našeg okoliša i zlostavljanju životinja. Ponekad čak pokušavaju opravdati svoje zločine navodeći stihove iz Biblije, pogrešno ih vadeći iz konteksta. Ali istinski se duh tradicije može najbolje osjetiti kroz njezine svece…

 

U nastojanju da jednog sveca razluči od drugog, kršćanska se umjetnost služi svim vrstama životinja. Sv. Menas ima dvije kamile; sv. Ulrih štakora; sv. Bridgid guske i patke; sv. Benedikt gavrana, itd. Obilježje sv. Huberta je jelen sa raspelom među rogovima. Prema legendi, ovaj je svetac bio lovac ali odustao je od tog nasilničkog života kad je u jelenu kojeg se spremao ubiti vidio Krista.’”

Ovo je upečatljiv primjer kako se u svim stvorenjima može vidjeti duh božanskog. “Naposljetku”, brat David zaključuje,”samog Krista zovu ‘Janje Božje’.”

Ponekad se zaboravlja kako bi ljubav koju je ispovijedao Krist trebala biti sveobuhvatna, odnosno odraz Gospodinove ljubavi prema svemu stvorenom. Doista, “Oče naš” počinje sa (u izvornom aramejskom): “awoon dwashmaya.” Premda se to uglavnom prevodi kao “Oče naš koji jesi na nebesima”, dosljedniji je prijevod “Naš oče sveopći koji jesi na nebesima.” Izvorni aramejski izjavljuje kako je Bog otac svih živih bića u svemiru, bez obzira na životne vrste u kojima se ona pojavljuju. Iz ovoga proizlazi da je kršćanska ljubav sveobuhvatna, i u skladu sa stupnjem do kojeg netko širi tu sveobuhvatnu ljubav, u tom mu je stupnju Bog uzvraća. Vegetarijancima je značajno što se molitva “Oče naš” nastavlja sa: “Daj nam naš kruh svagdašnji danas.”

“Ne ubij”

Najvažnije svojstvo principa samilosti i zajedničke ljubavi ogleda se u šestoj zapovijedi: Ne ubij. Premda jednostavna i izravna, ova se zapovijed rijetko tumači doslovno. Ustvari, već se tradicionalno prihvaća samo u relaciji prema ljudima. Pa ipak, točne hebrejske riječi iz Izlaska 20:13, u kojem nalazimo ovu zapovijed, jesu “lo tirtzach”. Prema Reubenu Alcalayu, riječ tirtzach ukazuje na “bilo koju vrstu ubijanja.” Stoga, u skladu sa točnim prijevodom, čovjek bi se trebao uzdržavati od ubijanja in toto. Odričnu česticu “ne” nije potrebno tumačiti. Sporna je riječ “ubij”, odnosno “ubiti”, što se obično definira kao: 1) lišiti života; 2) okončati sa nekim; 3) uništiti vitalnu ili suštinsku odliku nečega. Ako se bilo što u čemu je život može ubiti onda je to slučaj i sa životinjom; prema ovoj zapovijedi, ubijanje životinja je zabranjeno.

Život se obično definira kao odlika koja dijeli vitalno i funkcionalno biće od mrtvog tijela. Premda složen fenomen, život ispoljava svoje prisustvo preko određenih simptoma koji su isto tako uočljivi studentu svetih spisa kao i biologu. Sva živa bića prolaze kroz šest faza: rođenje, rast, održavanje, reprodukcija, starenje i smrt. Dakle, životinje se, prema čovjekovoj i Božjoj definiciji, stavljaju u kategoriju živih bića. Sve što živi može biti ubijeno, a ubiti znači prekršiti zapovijed isto tako svetu kao i sve druge: “Jer tko god drži sav zakon, a učini krivi korak u jednoj stvari, postao je prekršitelj svih. Jer Onaj koji je rekao: ‘Ne učini preljub’, rekao je i: ‘Ne ubij’. Ako dakle ne učiniš preljub, a ubiješ, postao si prijestupnik Zakona. ” (Jakov 2:10, 11)

Mnogo toga u Starom zavjetu podržava vegetarijanstvo. Može se obrazlagati kako kršćani ne trebaju slijediti Stari zakon već samo Novi. Međutim, sam je Isus poučavao drukčije: “Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili proroke. Nisam došao ukinuti nego ispuniti; jer zaista vam kažem da bi prije nebo i zemlja prošli nego da na bilo koji način prođe i najmanje slovo ili jedan djelić slova iz Zakona i da se sve ne dogodi. Tko god, dakle, prekrši jednu od ovih najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, bit će nazvan ‘najmanjim’ s obzirom na nebesko kraljevstvo.” (Matej 5:17-19)

Problemi interpretacije

Možda glavni razlog zašto bi se kršćanin odlučio “prekršiti Zakon”, usprkos biblijskoj zapovijedi o uzdržavanju od ubijanja, leži u rasprostranjenom vjerovanju kršćana da je Isus jeo meso. Ali znamo da je bio poznat kao “Kraljević Mira”, a njegovo je učenje obuhvaćalo ljubav, samilost i međusobno poštovanje na univerzalnoj razini. Teško je uskladiti krajnje pacifističku sliku Isusa sa odobrenjem o ubijanju životinja. Pa ipak, Novi zavjet opetovano navodi primjere u kojima Isus traži meso, što su mesojedi shvatili kao odobrenje za svoje vlastite prehrambene sklonosti. Međutim, pažljivim proučavanjem grčkog izvornika otkrivamo kako Isus zapravo nije tražio da mu daju “meso”. Premda engleski prijevodi evanđelja spominju “meso” devetnaest puta, originalne se riječi preciznije prijevode sa “hrana”: broma – “hrana” (upotrijebljeno četiri puta); brosimos – “ono što se može jesti” (upotrijebljeno jednom); brosis – “hrana,ili čin jedenja” (upotrijebljeno četiri puta);prosphagion – “nešto za pojesti” (upotrijebljeno jednom); trophe – “okrijepiti hranom” (upotrijebljeno šest puta); phago – “jesti” (upotrijebljeno tri puta).

Prema tome, “Imate li mesa?” (Ivan 21:5) treba čitati: “Imate li išta za jelo?” A kad evanđelje kaže kako su učenici otišli kupiti mesa (Ivan 4:8), doslovniji bi prijevod jednostavno ukazivao kako su otišli kupiti “nešto za jelo”. U svakom slučaju izvorni grčki upućuje na “hranu” u općem smislu, a ne neizbježno na “meso”.

Problem se javlja kod tumačenja izvornog materijala, prijevoda i često pogrešnih prijevoda. Mnogi su pogrešno prevedeni termini iz Biblije nelogični ili čak zabavni (npr. “Red Sea” za “Reed Sea”). Ali neki su doveli do značajnijih promjena, kao na primjer u slučajevima kad se netočna verzija prenosila stoljećima i tako postala dio biblijskog kanona. Zagovornici jedenja mesa mogu to racionalizirati kroz brojne navode, ili pogrešne navode, iz Biblije. Ali ako se u obzir uzmu kontekst i način, odnosno smisao Isusovog života, onda postaje teško, ako ne i nemoguće, uskladiti jedenje mesa sa kršćanskom vjerom.

Kršćani koji jedu meso iznose primjedbu: “Ako Biblija podupire vegetarijanstvo, kako onda tumačiti događaj sa kruhom i ribama?” Neki tumači Biblije, uzimajući u obzir Isusovu samilosnu prirodu, sugeriraju kako su “ribe” ustvari bile male rolade, kakve se i danas jedu, načinjene od podmorske biljke poznate pod imenom “riblja trava”, koja raste na Istoku. Ta se mekana riblja trava suši na suncu, melje u brašno i peče u vidu rolada. Ove su rolade bile sastavni dio prehrane drevnih Babilonaca, a mnogi ih Japanci također smatraju velikim specijalitetom. Muslimani ih preporučuju kao hranu za vjernike i, što je najvažnije, bile su popularna poslastica u Isusovo vrijeme. Pored toga, moramo uzeti u obzir i neke praktične stvari: mnogo je vjerovatnije da su se u korpama pored kruha nalazile rolade, a ne riba, koja bi se na toplom vremenu brzo pokvarila i upropastila ostalu hranu.

Također je moguće da “kruh i ribe” prije imaju simbolično nego doslovno značenje, što nije neuobičajeno u svetim tekstovima. Kruh je simbol Kristovog tijela, ili Božanske Supstance, dok je “riba” u vrijeme rane Crkve bila lozinka pod kojom su se krili kršćani ne bi li izbjegli progone. Slova grčke riječi za ribu, I-C-T-U-S,također su i početna slova naziva Iesous Christos Theou Uios Soter(‘Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj”). Riba je stoga u kršćanstvu poprimila obilježje mistične simbolike, i njezini se crteži mogu vidjeti na zidovima rimskih katakombi.

Ono što je najvažnije, u najranijim se rukopisima Novog zavjeta ne spominju ribe; čudo podrazumjeva kruh i voće, ne kruh i ribe. Tek se u kasnijim rukopisima Biblije (nakon četvrtog stoljeća) umjesto voća navode ribe. Codex Sinaiticus predstavlja najranije izdanje Novog zavjeta koje pominje ribe kao dio toga čuda. Usprkos svemu, mnogo je onih koji se ne mogu osloboditi tradicionalnog primjera sa kruhom i ribama. Za takve je ljude važno kako Isus, čak i da je jeo ribu, nije dao odobrenje drugima da to čine u njegovo ime. On je živio među ribarima i propovijedao je ribarima. Kao učitelj, morao je uzeti u obzir tko su njegovi slušatelj i i koje su okolnosti. Stoga je rekao svojim učenicima da odbace svoje ribarske mreže i umjesto toga postanu “ribari što love ljude”, ili propovjednici. Pa ipak, oni koji ističu kako je Isus jeo ribu kažu: “Isus je to radio, zašto ne bih i ja?” Ali kad razmotrimo kako je Isus žrtvovao svoj vlastiti život ne bi li propovijedao Božje slave, malo nas je spremno entuzijastično slijediti njegov primjer.

Pashalno janje

Dok je u dobro poznatoj simbolici Isus okarakteriziran kao Dobri Pastir ili pak kao Janje Božje, za kršćane vegetarijance pashalno janje predstavlja problem. Je li Posljednja večera bila pashalni objed na kojem su se Isus i Apostoli gostili janjećim mesom? Sinoptička evanđelja (prva tri) kažu kako je Posljednja večera bila pashalni objed, što bi podrazumjevalo da su Isus i njegovi sljedbenici jeli pashalno janje (Matej 26:17, Marko 16:16, Luka 22:13). Ivan, međutim, kaže kako se Posljednja večera odigrala ranije: “A kako je Isus prije praznika Pashe znao daje došao njegov čas.. .ustao je od večere i odložio svoje gornje haljine; i uzevši ručnik opasao se.” (Ivan 13:1-4)

Ako je, dakle, slijed događaja bio drukčiji, onda Posljednja večera nije bila pashalni objed. U svojoj odličnoj knjizi, Why Kill for Food?, engleski povjesničar Geoffrey Rudd analizira problem pashalnog janjeta na sljedeći način. Posljednja se večera odigrala u četvrtak navečer; raspeće odmah narednog dana, u petak. Međutim, prema židovskom viđenju ta su se dva događaja odigrala istog dana, budući da židovski puni dan otpočinje u suton prethodne večeri. Naravno, time se stvara poprilična zbrka. U devetnaestom poglavlju svog evanđelja, Ivan kaže da se raspeće odigralo u dan priprema za Pashu, a to bi bilo u četvrtak. Kasnije, u 31. stihu, kaže kako Isusovo tijelo nije bilo ostavljeno na križu jer “dan tog sabata bio je veliki.” Drugim riječima, Pasha, na sabat, otpočela je u suton tog petka, nakon raspeća.

Premda prva tri evanđelja proturječe Ivanovoj verziji, koju većina izučavatelja Biblije smatra točnim prikazom, na drugim je stranicama podržavaju. Na primjer, u Mateju 26:5 svećenici kažu kako neće ubiti Isusa tijekom praznika “da ne izbije pobuna u narodu.” S druge strane, Evanđelje po Mateju na jednom drugom mjestu navodi kako su se posljednja večera i raspeće odigrali u dan Pashe. Pored toga, mora se napomenuti kako po talmudskom običaju ne bi bilo ni govora o održavanju suđenja i smaknuću ljudi na prve i najsvetije dane Pashe.

Budući daje Pasha isto tako sveta kao i sabat, u slučaju da je otpočela Jevreji ne bi nosili oružje (Marko 14:43, 47), niti bi kupovali platno i mirisne tvari za ukop (Marko 15:46, Luka 23:56). Konačno, žurba sa kojom su učenici položili Isusa u grob potpuno je u skladu sa njihovom željom da njegovo tijelo skinu sa križa prije početka Pashe (Marko 15:42-46). Ustvari, janje se u svemu ovome ističe po svojoj nenazočnosti: nije čak nikad ni pomenuto u vezi sa posljednjom večerom. J. A. Gleizes, povjesničar Biblije, sugerira kako je Isus, uzimajući kruh i vino umjesto mesa i krvi, u božanskoj žrtvi navijestio novi savez između čovjeka i Boga, “istinsko pomirenje sa svim Njegovim stvorenjima.”

Da je Isus bio mesojed, upotrijebio bi janje a ne kruh kao simbol Božanske muke, pri kojoj se Janje Božje žrtvuje zbog grijeha svijeta. Svi dokazi ukazuju kako posljednja večera nije bila pashalni objed sa svojom tradicionalnom janjetinom. Naprotiv, radilo se o “oproštajnom objedu” kojeg je Isus s ljubavlju podijelio sa svojim učenicima. To mišljenje je iznio i pokojni vel. Charles Gore, oksfordski biskup: “Smatramo da je Ivan u pravu kad ispravlja Marka u pogledu prirode posljednje večere. Nije se radilo o pashalnom objedu, već o oproštajnoj večeri koju je Isus podijelio sa svojim učenicima. Uz to, prikaz same večere ni u kojem slučaju ne upućuje na obred kakvog zahtjeva pashalni objed.”

Zaključak

Na temelju vjernih prijevoda najranijih kršćanskih tekstova, ne nalazimo niti jednog primjera, ili slučaja, u kojem se jedenje mesa oprašta ili prihvaća. Većina se kasnijeg kršćanskog racionaliziranja o konzumiranju mesa zasniva na pogrešnim prijevodima ili pak na doslovnom tumačenju općih kršćanskih simbola koje je trebalo promatrati u figurativnom smislu. Ključni je element, naravno, interpretacija, pa osoba stoga mora prosuditi kakva su bila Isusova djela i djela njegovih učenika, ne bi li vidjela jesu li ona u ikakvoj vezi sa mesnom prehranom.

Nadalje, rani kršćanski oci i sekte prakticirali su strogo vegetarijanstvo. Prema tome, ako se oslonimo na pažljivo prevedene biblijske tekstove, te iz šire perspektive promotrimo Isusovo učenje i uzmemo u obzir jasno naučavanje ranih kršćana, vidjet ćemo kako svi podupiru vegetarijanstvo. Ovaj ideal o skladnom životu u zajednici sa svim Božjim stvorenjima prekrasno je u jednoj svojoj pjesmi izrazio Werner Bergengruen. Pjesma govori o psu koji se nekako našao u crkvi prilikom mise. Uznemirena i nervozna, djevočica kojoj je pas pripadao, uspjeva svog prijatelja psića izvući napolje. Pritom razmišlja: “Kakva neprilika – pas u crkvi!”. Ali Bergengruen ističe kako je crkva puna životinja: vol i magarac uz Božićne jasle, lav do nogu sv. Jeronima, Jonina riba, konj sv. Martina, orao, golub, pa čak i zmija.

I dok djevojčica, napuštajući crkvu, sramežljivo uviđa kako je njezin ljubimac samo još jedna od mnoštva tih životinja,sa slika i kipova po cijeloj crkvi sve joj se one počinju osmjehivati.

U tom se trenutku razliježe smijeh orguljaša, a potom i njegova pjesma: “O stvorenja sva, u slavu Boga sad se oglasite!” Takvo je slavljenje prirodno, jer u crkvi, kao i na svakom drugom mjestu, sva bića dolaze od Boga.

Otuda su, na primjer, i pripadnici velikog franjevačkog reda slavili jedinstvo kreacije, ističući činjenicu o zajedničkom porijeklu. “Kad je (sv. Franjo) uvidio da sve stvari proistječu iz zajedničkog praiskonskog izvora”, napisao je sv. Bonaventura, “preplavila ga je još veća pobožnost, i počeo je oslovljavati sva stvorenja, bez obzira koliko bila sićušna, svojim bratom ili sestrom, jer znao je da je njegov i njihov izvor isti.” U tome je savršenstvo kršćanske ljubavi.

Steven Rosen
Iz knjige “Hrana za duh – Vegetarijanstvo u religijama svijeta”

Ego, moć koja nas može spasiti ili uništiti

UDRUGA POZIV NA PRIJATELJSTVO
Omega program širenja unutar Hrvatske

Govor za mjesec SRPANJ
EGO MOĆ KOJA NAS MOŽE SPASITI ILI UNIŠTITI

Mjesta održavanja i datumi:

 

OPATIJA
Ul. maršala Tita 79
18.07.2018. / Srijeda / u 18 sati

SUTIVAN otok BRAČ,
Narodna knjižnica, Kala o Konguli br.2
13.07.2018 god. / Petak / u 20.00 sati

 

SPLIT-HOTEL PARK, BAČVICE
19.07.2018 god. / Četvrtak / u 19.00 sati

ZAGREB
ul. Mesnička 12, Kulturni centar Mesnička
25.07.2018. / Srijeda / u 19:00 sati

ZAGREB
ul.Ivana Šibla br.4 / Pesla /
28.07.2018 god. / Subota / u 16.00 sati

Kako smiriti upalne procese u tijelu

Upala je imunološka reakcija tijela na oštećenje tkiva i stanica.

Glavne fiziološke komponente upale su bol, vrućina i oteklina.

Upala neutralizira otrove i bori se protiv bakterija, gljivica i virusa te je učinkovita kao dio procesa ozdravljenja.

Međutim, kad izađe iz kontrole, upala postaje problem jer narušava ravnotežu cijelog tijela.

U ljetnoj sezoni, kad se toplina pojačano akumulira u tijelu, lako dolazi do neravnoteže pitta doše.

Pitta doša se sastoji od elementa vatre i vode.

Svako upalno stanje ukazuje na povećanu pittu, budući da je to jedina doša koja ima tendenciju grijanja zbog prisutnosti vatrenog elementa.

Vatra je važna u ayurvedi. Ona je bitna za dobro zdravlje jer stvara energiju koja održava život, probavlja hranu i spaljuje toksine.

Međutim ako se previše razbukta, element vatre izaziva upale i niz poremećaja u tijelu.

 

Uzroci upale

Na upalne procese u tijelu djeluju razni čimbenici:

– loša i neuravnotežena prehrana koja narušava imunološki sustav

– prevelik unos ljute, pržene, fermentirane i kisele hrane

– unos ulja i masti niske kvalitete što dovodi do povećane proizvodnje upalnih tvari

– nedovoljan unos svježeg voća i povrća koji obiluju protuupalnim hranjivim tvarima

– slaba probava koja stvara toksične plinove i upalne spojeve koji ulaze u krv

– oslabljena funkcija jednog ili više organa ili tjelesnog sustava koji sudjeluju u detoksikaciji organizma ( koža, bubrezi, jetra, pluća, urinarni sustav, krvožilni sustav, limfni sustav ili crijeva)

– blokade ili zagušenja u organima ili žilama zbog čega dolazi do akumulacije otpadnih tvari

– izloženost toksinima, teškim metalima, kemikalijama ili farmakološkim lijekovima

– nedostatak tjelesne aktivnosti i vježbanja koji uzrokuju slabljenje kardiovaskularnog sustava, a time i opskrbu tkiva i organa s kisikom i hranjivim tvarima

 

Savjeti za postizanje harmonije

Ljeto je doba pitte pa se u tim mjesecima mogu ispoljiti određena pogoršanja i upalna stanja specifična za neravnotežu ove vatrene doše.

Upala se može pojaviti na koži, u mišićima, zglobovima ili organima, a obično ispoljava simptome crvenila, krvarenja te oštre, vruće boli.

Također se može očitovati kao povećana kiselost tijela, čirevi i razni problemi u probavnom sustavu, gušterači ili jetri te kroz pojavu autoimunih bolesti i kroničnih upala.

Budući da je upala uzrokovana neravnotežom pitta doše, glavni savjet u ayurvedi je smanjenje topline u tijelu jednostavnim prilagodbama u prehrani i dnevnoj rutini namijenjenoj pitta doši.

1. Prehrana

Crveno meso, alkohol, kofein i duhan povećavaju upale pa ih treba izbjegavati.

U prehranu uključite cjelovite žitarice (osobito ječam i basmati rižu), povrće (naročito gorko i lisnato, zeleno povrće) i bjelančevine (tofu, grah, mliječne sireve i domaće mlijeko).

Prepuručuju se začini koji hlade; koromač, kardamom i korijander.

Ulja pogoršavaju pitta došu jer zagrijavaju tijelo. Iznimke su ulja bogata omega-3 masnim kiselinama koje ublažavaju upale (laneno ulje).

Od ulja za kuhanje koristite ghee, maslinovo ili kokosovo ulje jer oni imaju učinak hlađenja tijela.

 

2. Čaj od đumbira i kurkume

Ovi ljekoviti začini su vrlo korisni za liječenje upale, potiču probavu i detoksifikaciju organizma.

Smanjuju bol u zglobovima i mišićima, gastritis ili cistitis. Kao i sve adstringentne biljke, kurkuma hladi i smiruje upalu te smanjuje oticanje i zagušenja.

Đumbir sadrži sastojke koji hlade i smiruju upaljena tkiva te spada u tradicionalni protuupalni začin.

Pijte 1-3 šalice čaja od kurkume i đumbira svaki dan između obroka.

Priprema:

Skuhajte 3 šalice vode pa dodajte komadić svježeg đumbira (dužine otprilike 1,5 cm) i 1/2 čajne žličice kurkume u prahu. Poklopite i ostavite 10-15 minuta. Kada se čaj ohladi, po želji dodajte med.

 

3. Kokosovo i ricinusovo ulje za upaljene zglobove

Ova ulja pomažu ublažiti višak pitte u zglobovima.

Ricinusovo ulje povećava cirkulaciju, pomaže da se otkloni i očisti nakupljena ama (toksini) te podupire prirodnu sposobnost tijela da umiri upalu i potakne iscjeljenje.

Kokosovo ulje je odlično za smirenje pitte u cijelom organizmu.

Ono hladi, umiruje i uravnotežuje pittu, te potiče prirodni proces iscjeljivanja tijela.

4. Ashwagandha

Ashwagandha je jedna od najcjenjenijih biljaka u ayurvedskoj medicini.

Ova biljka održava tijelo snažnim i zdravim te pomaže kod prekomjerne iscrpljenosti organizma.

Također liječi različite bolesti koje proizlaze iz iscrpljenosti tijela: artritis, bolesti štitnjače, bolove, nesanicu, upale i neplodnost.

5. Začinjeno mlijeko

Začinjeno mlijeko ima protuupalna svojstva, stoga ga je dobro koristiti 2 puta dnevno – rano ujutro i neposredno prije spavanja, u razdoblju od 40 dana.

Sastojci za 1 osobu:

  • 1/2 šalice vode
  • 1 šalica mlijeka (domaćeg kravljeg ili bademovog)
  • 1/2 čajne žličice kurkume u prahu
  • 1/2 čajne žličice zelenog kardamona (samljevenog)
  • 1/2 jušne žlice svježe nasjeckanog korijena đumbira

Priprema:

U prokuhanu vodu dodajte sve začine pa kuhajte 2 minute. Zatim dodajte 1 šalicu mlijeka te kuhajte još 3 minute na slaboj vatri.

Po želji, dodajte smeđi šećer ili javorov sirup.

6. Detoksikacija

Čišćenje organizma je važan dio panchakarme – ayurvedskog programa čišćenja i pomlađivanja tijela.

Detoksikaciju možete koristiti kratkotrajnom upotrebom bilo kojeg ljekovitog bilja koje potiče rad i čišćenje jednog od organa koji sudjeluju u čišćenju organizma (pluća, koža, bubrezi, limfni sustav, jetra ili crijeva).

Čišćenje jetre i crijeva je najbolji izbor za brzo uklanjanje toksina iz krvi.

 

7. Post

Post je vrlo koristan za mnoga stanja poput bolesti srca, autoimunih bolesti, pankreatitisa, artritisa,alergije na hranu, psorijaze, ekcema, astme i depresije.

Može trajati od 1 do 7 dana.

Post pomaže u regeneraciji imunološkog sustava i povećanju dugovječnosti.

Najlakše je postiti uz sokove, juhe, kitchari i/ili ljekovite čajeve.

U periodu posta važno je što više odmarati, obavljajući samo lakše poslove, a od vježbi prakticirati lagane šetnje ili plivanje.

 

Izvor: Alternativa

 

 

Analiza oporavka

Primio sam nekoliko zanimljivih pitanja i komentara vezano za temu Autoimunih dijagnoza i svojih iskustava o kojima pišem. Neki komenti su se svodili na to da “premalo pišem o problemu”, dijagnozi, stanju, itd. Nisam htio odmah odgovoriti na to, već sam neko vrijeme posvetio praćenju sebe i svojih misli, da ne odgovorim bez veze iz prve i ne lupetam. Konačno, sa zadovoljstvom sam zaključio da što mi je bolje, sve više pišem o nečem drugom, ujedno i što više pišem o nečem drugom – to mi je bolje.

Dakle, ne očekujte više velike tirade i osvrte unazad, bar ne na taj način. Pričanje o problemu ne pomaže. Pomaže pričanje o rješenjima i u sagledavanju svojih misli, ishrane, postupaka. U principu je sve rečeno u dosadašnjim tekstovima za one koji žele shvatiti. Ako imate neko konkretno pitanje možete me pitati pa ću se osvrnuti na to. Ovaj ću još tekst posvetiti tome da napravim rezime i kažem kako je od glavnih faza “bolovanja” fascinacija dijagnozom, kad samo o njoj pričate, opterećeni smo tada problemom (a ne rješenjem), i samim tim dajemo mu energiju pa se problem ne rješava, naprotiv, multiplicira se. Iako je često potrebno da problem na taj način dovedemo do “vrhunca” svjesno puštajući da on odživi svoje što ima reći,
ipak, za takav način i stav je obično potrebno svijesti i energije koje u tom trenutku nemamo jer nas paralizira strah od tog istog procesa (globalno gledajući, prikriven strah od smrti).
Skretanje pažnje s procesa, micanje boli ili simptoma, ne mora nužno značiti oporavak, naprotiv, može značiti guranje problema pod tepih. Temperatura se ne skida ako je 38 (tijelo se samo bori s problemom), nego tek ako je 41, 42. Kako spoznati razliku? Recimo to ovako, ja SAD MOGU pričati o dijagnozi, ali mi je o tome već dosadno govoriti, ALI MOGU, a prije kada sam “stavljao pod tepih”, izbjegavao govoriti, je u biti, bio prisutan strah od toga, da se sve ne vrati ili pojača, što se u svakom slučaju dešavalo, stavio ju ja pod tepih il ne,
samim tim što sam se bojao.

 

U trenutku kad (iskreno!) prihvatim “problem” koji god on bio, kao svog učitelja i putokaz, i prihvatim sebe upravo takvog s tim problemom u ovom trenutku, može početi promjena. Ne nužno odmah vidljiva, ne nužno ni točno oko tog problema, s tim da on više i nije problem, zar ne, nego učitelj, pa će otići kad završi školska godina, ali se misli sve više igraju drugim sadržajima, sve više su bijele a sve manje crne, i polagano se krećeš koracima ka cilju.

Kad smo već kod cilja, naravno, važno ga je odrediti, ali važno ga je odmah i živjeti, što ne znači da trčim po dvorištu sa slomljenom nogom, ali znači – živjeti ga održavanjem svijesti, osvješćivanjem toga da sam trenutno “zastao” u trčanju, jer nisam znao bolje zastati, pa sam ozlijedio nogu da bih osvjestio neke stvari koje nisam dobro radio u tom trčanju, i pripremio slomljenu nogu za neke nove korake, kakvi god oni bili.
Stavljajući u kontekst škole – bitno je da uživam u satovima, bili oni teški ili laki, sa namjerom da na kraju škole dobijem diplomu, ne zaboravljajući da nije poanta školovanja diploma, već ZNANJE koje dobivam putem! Konkretno, nije ozdravljenje da me glava ne boli, već da shvatim zašto me je bolila. Zato tablete nisu lijek nego krpanje rupa i trpanje pod tepih do slijedeće prilike kad će pucanje šavova biti žešće.
Tehnički gledano koristio sam kratko tablete koje su makle “špicu” simptoma koji su bili nepodnošljivi u tom trenu, ali su nakon 15tak dana pokazale svoju lošu stranu i sve je opet krenulo nizbrdo. Zatim sam prešao na razne dijete, izbjegavam hranu na koju sam intolerantan (napravio sam test krvi), radim Chi-gong vježbe, meditacije: tuđe i svoje (nastale uticajem DispenzeŠevka pogotovo, njegove sam rabio najviše i autentične bez svog upliva i prilagodbe, najviše su mi pasale), rabio sam savjete Vesne nutricionistice, pomogli su mi razgovori s kolegicama koje se ne eksponiraju javno jer im to nije posao, pa im neću navodit imena, bio sam i kod bioenergetičara, i doktora Jelića i svima njima i drugima sam beskrajno zahvalan, ali moram napomenuti da svi ti ljudi “sa strane” moraju samo biti stepenice do sebe, putokazi da se iscjeliš. Ti sam sebe. Finalno tu mogu u spisak staviti i doktoricu u bolnici, iako mi tablete koje mi je prepisala na duže staze nisu donijele dobrobit, naprotiv, malo su zakrpale rupu, dale mi vremena, potakle me da mislim na sebe, i sam čin da sam ih odbacio, nakon mjesec dana kada su pokazale kontraindikacije (iako su mi rekli da ih koristim “doživotno”),
dao mi je vjeru u sebe i svoje odluke. Uostalom, doktorica je kao osoba OK, ali je dio sistema koji radi – kako radi i nema baš vremena za nas 500 koji im sjedimo u hodniku. Drugo je pitanje zašto nas tako puno tamo sjedi Ne sviđa mi se jedino što nisu spremni da saslušaju ova drugačija iskustva, ako uopće to smiju (al’, mislim da je to do osobnog stava, neki ne upadaju u žrvanj nego se do-educiraju mimo sistema ili odlaze u privatno zdravstvo).

Odbacivanje uloge žrtve i želja za životom, te razlog za život je jedini lijek, jer svaka ovakva teža dijagnoza čini mi se da je čin autodestrukcije i aktiviranja sustava za samouništenje. To je preloše, ali u tome je dobro što je AUTO – dakle sami to radite, pa sami možete i prestati. Ako hoćete, naravno. Jer finalno, ne htjeti više biti “ovdje” na ovom svijetu, je isto legalna opcija, a strah od smrti iluzoran, bespotreban i kontraproduktivan.
Mislim da ne postoji iscjelitelj koji će te iscijeliti. Postoji samo onaj koji će ti “pogurati da upali”. Ova konstatacija ne umanjuje vrijednost onih koji su nabrojeni da su mi pomogli, i sličnih, oni sigurno znaju zašto sam ovo rekao. Oni koji ne znaju ionako su manje bitni;-). Ljudi koje sam nabrojio su nedvojbeno kvalitetni i mogu pomoći i vama, ipak trebamo biti svjesni da isti savjet NE mora nužno vrijediti i za vas i za mene (zato sam prilagođavao sebi i savjete jela i meditacije, u manjem obimu doduše), najbitnije je i najteže doduše, maknuti paniku.

U tekstovima kojima vam se čini da sam otišao na druge teme, dajem moju viziju toga kako promišljati da se neke stvari promijene, što ih samim time čini pričanjem o rješenju, a ne problemu. Naravno da je riječ o mojoj viziji, i da ne mora nužno biti vaša vizija, ipak, model, način je ono što je bitno, a ne tema o kojoj pričamo.
Sukus svega je dopustiti boli ili sličnom procesu da postoji (jer u principu ionako nemaš izbora, postojat će htio to ti ili ne, gutao tablete il ne), sagledati proces što hladnije, iako to zvuči nemoguće i drsko bezobrazno, ipak, to je put do koraka koji sam nazvao ekologija misli. Naravno da ne propagiram da se ne sanira “požar” ako je bol prejaka, ali to nikako ne smije značiti stati u samozadovoljstvu čim kad se bol smiri i zavući se u konfort zonu. Dakle, uzeti nešto ako se ne može izdržati, ali u svakom slučaju poraditi na rješenju, najbolje kroz različite meditacije, slušanjem predavanja, čitanjem knjiga, jednom riječju ‘radom na sebi’. Ovdje bih
samo htio napomenuti kako sam kad sam maknuo strah i paniku, iste jake simptome kasnije rješavao i bez tablete, disanjem i upravljanjem mislima (ovo je malo teže pojasniti u kratkom tekstu). Pomažu i dobre knjige o samopomoći, odlasci na razgovore i razne tretmane. Pri čemu bi savjetovao da se nikoga i ništa NE gleda kao čarobni štapić, već kao nekoga tko će ti pomoći da nađeš svoj put, pogotovo treba razlučiti žito od kukolja i izbjegavati sve što liči na “morate dolaziti što češće, po mogućnosti doživotno” i pritom plaćati i plaćati. OK, ne hvala. Kad biram kod koga idem treba mi ideja kako i kad mogu spoznati nešto i osjetit pomak – to ih odmah i pitam, naravno uz razumno saznanje da sse nekad ne može predviditi točan rezultat, ali kroz takav razgovor lakše prepoznate s kim razgovarate, vježbom to usavršavamo. Uz malu digresiju da pomak možete i NE osjetit uz najboljeg majstora ako ste se zabili u “bedare” i crnjake, jer tada sami priječite dolazak pomoći. To je “prekrasni” moment kada ćete samo gubiti i gubiti lovu i živce. Dobra vijest je da sam određujem kad će taj moment završiti. Nije da je lako dok ne shvatim kako Ekologija misli slijedi nakon ekologije hrane i ponašanja. Da ne bude zabune evo citat s wikipedije o ekologiji:

Ekologija je znanost koja proučava odnose među živim organizmima, kao i njihov utjecaj na okoliš u kojem obitavaju, te utjecaj tog okoliša na njih. Iako se razvila kao grana biologije, ekologija se, osim onih iz biologije, koristi i saznanjima iz kemije, fizike, matematike, te brojnih drugih prirodnih znanosti. Ovaj se pojam često nepravilno koristi pri opisivanju aktivnosti vezanih uz zaštitu prirode.

U ovom našem slučaju umjesto “odnos među živim organizmima”, proučavam odnos među mojim organima, odnos između misli i tijela, svijesti i podsvjesti itd. I nakon što koliko toliko taj odnos sagledam, pokušavam (kasnije i uspjevam) izvršiti utjecaj na razvoj situacije u svom tijelu, kao što na razvoj situacije okoliša utječem svojim ponašanjem u globalu. Dakle, recik-laža, je šarena laža koja problem vrti ukrug. Jednako kao što ne možemo ozdraviti dok pričamo bolesni i o bolesti.
Recikliramo problem. Rješenje je ne proizvoditi otpad. Isto vrijedi i za negativne misli, rješiti se starih šablona (starog smeća) prestati reciklirati stare šeme ponašanja i djelovanja, i ne proizvoditi novo smeće. Eto tako sam došao do ekologije i drugih tema o kojima pričam, jer što važi za unutra važi i za izvan mene, i obrnuto.

Za kraj bih dodao jednu misao koja mi se čini važna. U većini tekstova spominje se BORBA protiv bolesti. Mislim da je taj pojam potpuno deplasiran i da bolest treba prihvatiti na drugačiji način, kao učitelja, signal za promjenu i slično. Borba nije opcija, ona još više umara, a umorni ste i tako. To naravno nikako ne znači NE raditi na rješenju. Ali znači raditi na rješenju onog na što je bolest ukazala, na korijen, a ne na njene simptome i rezultat procesa. Da ne budemo psi koji grizu poštara 😉

Soundtrack za danas;
Ja, ja nosim plastično odelo, i plastika je moja hrana, možda sam plastičan i ja….(Idoli)

Ostale nastavke ovog bloga pratite na linku:
AutoPillot