Kako volimo

Kada čovjek voli, tada je najmanje zaštićen. To je rizik u kojem dolazimo u mogućnost da nas netko povrijedi i zato je ljubav rizik. Ipak, mnogi misle da su voljeli i da se taj rizik nije isplatio, ali obično su to ljubavi gdje nema pravog otvaranja, to su misleće i nepostojeće platonske ljubavi u kojima se ne događa prava razmjena jer je ljubav za većinu na toj razini postojanja samo prijetnja.

Na strasnoj razini je ljubav okrutna. Neki kažu da to nije ljubav. Ipak, na razini zaljubljivanja i strasti dolazi do jakih emotivnih izljeva emocija koje mogu toliko povrijediti da se neki ljudi više nikada ne otvore drugoj osobi. Zato mnogi mješaju ljubav sa mržnjom odnosno nisu svjesni da u tim izljevima emocijama uvjetuju odnos jer im se upliće ego koji uvijek ide za posjedovanjem i to je većinom kraj mnogih veza.

Ako bolje poznajete mitologiju ili čak Bibliju, ili pak istočne mitove, tamo je ljubav okrutna, često nadilazi sigurne putove. Zašto je tomu tako? Recimo, želite slobodu, ali sloboda bez odgovornosti ne postoji. Ljudi se užasavaju preuzimanja odgovornosti. Obično ljudi misle da je odgovornost slijediti pravila, ali nije. Odgovornost je činjenica gdje se odlučujete za sebe i tada vas većina napušta. Ljubav je spoj dvije suprotnosti, a onda okrutnost u ljubavi gdje odgovornost postaje ono okrutno i nevaljalo jer mora odsjeći ono trulo, ustvari predstavlja rast iz dječije u zrelu ljubav.

Nepovjerenje u odnose donosi napuštanje cilja. Ljudi počnu sumnjati u sebe i tada se javlja bolest. U ljubavi se više branimo kako ne bi doživjeli bol umjesto da tražimo radost. Također, kada smo prijatelji s partnerom, nismo toliko u problemu dok osobu ne zavolimo, tada dolazi do problema jer se ne možemo nositi sa osjećajem koji nas nadilazi, a ego svojom tamnom energijom zamućuje pogled i počinje graditi vlastitu kulu u kojoj mora uništiti sam osjećaj jer događanje ljubavi uništava njegovo postojanje. Obično propale ljubavi predstavljaju uspješno graditeljstvo iluzija samoga ega, majstora za maglu i iluziju. Ljubav i odgovornost daju trajni odnos, iako odgovornost nosi u sebi često na početku okrutnost ona donosi indivdualnost koju društvene ili kolektivne ljubavi izdvaja kao svjetionik u tmini. Zato je put prema spoznaji sebe indivudalan i zato takvi ljudi ostavljaju duboki trag upravo svojom neovisnošću koja u davanju daje drugačiji pristup ili različite nijanse ljubavi.

Nikola Žuvela, http://vedski-jyotish.net/

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *