Koja je alternativa duhovnom razvoju?

Hipotetska, ali vrlo realna situacija. Zamislimo čovjeka, ili nekog alternativnog sebe, koji je upravo otkrio zakon privlačnosti i kako se kreira realnost. Zapravo, ne mora to nužno biti upravo, možda je i duže skupljao znanje iz raznih izvora, ali tek je sad stigao do točke u kojoj razmišlja o primjenjivanju svega.

Recimo da je stanje čovjeka u ovome trenutku takvo da pri pogledu na svoj život on primjećuje puno toga s čime je nezadovoljan. Nemam ni približno dovoljno novaca, posao koji radim me ne usrećuje, u braku godinama nisam osjetio sreću. – tako bi si nekako mogao misliti taj hipotetski čovjek. Shvaća u teoriji što mora napraviti da to promijeni. Samo se mora uskladiti s vibracijom svoje preferencije, ali kad pokuša, jednostavno ne može. Vibracijski međuprostor između onoga gdje jest i onoga gdje želi biti prevelik je da bi se tako lako prešao. U konkretnom primjeru, malo je vjerojatno da će čovjek koji je u nepovoljnom financijskom stanju iz kojeg ne vidi izlaza, te i u teškom emocionalnom, zahvaljujući nekoliko misli u skladu sa svojom željom, u roku od tjedan dana postati multimilijunaš koji usto ima ispunjavajuće odnose. Za potrebe ovoga teksta, izraz „duhovni razvoj“ podrazumijeva svjesno kreiranje života pomoću spoznaja o zakonu privlačnosti.

Inspiraciju za ovaj tekst pronašla sam u osobi koja je na neslužbenom Abraham Hicks forumu otvorila temu koja slobodnim prijevodom u naslovu kaže: „volio bih da sam napredniji u ovome“. Volio bih da znanje o ovim načelima mogu uspješno primijeniti na svoj život i kreirati ga po svojoj mjeri. Da mogu vjerovati da se može, da je sve moguće, da smo zbilja bezgranični.

Videći sebe kakvi smo sada, kako imamo nemalo dubokih uvjerenja koja sabotiraju radostan život u svim poljima, kako uopće povjerovati u to iznad intelektualne razine? Mislim da se puno nas koji smo na putu svjesnog korištenja univerzalnih zakona suočavalo s ovime.

A onda je od druge korisnice foruma dobio nasavršeniji odgovor koji nisam mogla ni zamisliti:

“A koja je alternativa?”

Nakon što sam to pročitala, dočekala me minuta šutnje. Bila sam zatečena i kratko sam ga pustila da samo odzvanja. Zaboga, stvarno, pa koja je alternativa?

Korisnica foruma nastavila je dalje s još boljim objašnjenjem. Koja je druga mogućnost, dakle? Nesvjesno kreiranje? Dopuštanje da naše misli i osjećaji upravljaju nama i dolaze nam automatski? Da i dalje ne možemo vidjeti vezu između naše prethodne vibracije i nove fizičke realnosti?

Bilo bi lijepo, naravno, biti na visokom stadiju duhovnog razvoja, da je uvijek lako odabrati misli od kojih se osjećamo bolje, da se lakše usklađujemo s onime što smo postali u svojoj ekspanziji. Ipak, možemo se naći u stanju u kojem procjenjujemo da smo zaglavljeni i bespomoćni. I dalje nam glavom prolaze tisuće destruktivnih misli dnevno i unatoč afirmacijama, vizualizaciji  i ostalim metodama, ne vidimo da polučujemo rezultate kojima težimo.

Koje izbore trenutno imamo pred sobom? Nastaviti koračati dalje na putu spoznaje i rasta i razvoja ili okrenuti leđa znanju i vratiti se u nesvjesno kreiranje?

Najednom, shvaćamo da se ne želimo vratiti u vrijeme kada nismo poznavali zakon privlačnosti. U ono vrijeme kad čak ni u teoriji, nismo znali kako kreacija funkcionira.

Kad zaista bolje razmislimo, vidimo da je manje bolno znati da privremeno proživljavamo neželjene okolnosti, nego misliti da smo žrtve.

Manje je bolno privremeno se osjećati loše, nego ne znati da smo neograničeni kreatori i da univerzalni zakoni nikad ne posustaju u svojoj savršenoj točnosti i konzistentnosti.

Paradoksalno, vrijeme u koje se toliko pouzdajemo želeći ga skratiti, i jest i nije važan faktor na duhovnom putu. Intenzitet želje za promjenom ili općenitim napretkom, stupanj predanosti i discipline u vježbanju novih obrazaca misli  može uvelike skratiti vrijeme od točke A do točke B.

Putovanje s mjesta na kojem jesmo nije pravocrtno vremensko putovanje nego ono emocionalno. Zvuči nevjerojatno, ali zapravo bi nam za neke stvari trebalo pet ili deset minuta fokusiranja energije u drugom smjeru da bi se stvari započele mijenjati. Istina je da su razvoj i rast u određenom smjeru putovanja koje se ne događaju od danas do sutra, ali mi možemo utjecati na to da ona budu toliko ugodna da se ne pitamo kad ćemo konačno živjeti radikalno drugačiju stvarnost.

Uostalom, u svemiru čija je osnova širenje, ne postoji regresija. Svaka nova prepreka ujedno i nova, bolja razina života u cijelosti (ili njegova antipacija). To znači da, koliko god nam se puta ponovio isti problem, koliko nam se god činilo da nismo napredovali, sada smo na najboljem mjestu na kojem smo ikada bili.

Ljepota usklađivanja sa životom kojim želimo može biti i u sadašnjem trenutku. Ne moramo se pitati koliko će nam dugo trebati da se uskladimo s energijom onoga što želimo, jer baš ovdje gdje smo sada, postoji potencijal za radost, entuzijazam, ili ako smo u težoj emocionalnoj situaciji, upravo sada postoji olakšanje u kojem god prikladnom obliku. Od toga nas katkad dijeli samo jedna, dvije ili tri misli koje su daju malo bolji osjećaj od ove koju sada mislimo. Čak i sada može biti zabavno. Svaki stadij razvoja ima svoje ljepote. Možemo uživati u svakoj novoj naučenoj stvari, novom duhovnom učitelju kojeg smo otkrili, zanimljivom članku, dobroj tehnici meditacije, pa čak i u dobrom problemu s kojim se suočavamo samo zato što znamo da će rezultirati dobrim odgovorima i rješenjima.

Pred nama je, osjećali to ili ne, uvijek predivan duhovan put, sa svim usponima i padovima. Padovima koji će biti viši od uspona prije njegova njegova početka. Znamo previše. Znamo da nismo žrtve, znamo da je život neizbježni kontiuitet, znamo da nismo došli patiti i živjeti mediokritetnim životima. Znamo potrebite forumule, znamo ono što većini ljudi još uvijek promiče, i znat ćemo još više.

Natrag nema.
Alternativa ne postoji.

Klara Capan

ATMA.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *