Kruha i jogurta, daj nam danas

Teško je ne osvrnuti se na dnevne napise po novinama i portalima. Iako se slažem da ih većinom treba ignorirati i gledati svoja posla zbog boljitka vlastitog zdravlja, nekad je dobro malo zaviriti ako si možeš dopustiti da te to ne iznervira 😉 i promisliti dubinski o nekim stvarima oko sebe.

Iako ne znam zašto me više začudi išta, ovih me dana začudilo kako naša predsjednica države promišlja svijet. Usudio bih se reći ispod nivoa zadatka i pozicije koji ima, pri čemu mi je tužno moguće saznanje da ona pokazuje zbroj ili prosjek mišljenja onih koji su ju izabrali, a čiji se sklop vidi po kometarima ispod tekstova, koji se uglavnom svode na prepucavanja i vrijeđanja, a suvislih argumentiranih promišljanja je vrlo malo.

Ovih dana zapelo je na jogurtima i kruhu. Frustracije osobnog “nemanja” kruha i izbora jogurta u mladosti predsjednica adresira na kompletnu tadašnju situaciju, dakle iz svog osobnog kuta/frustracije ocjenjuje neki trenutak u povijesti, kao da nije u svojih 50 godina prošla pola svijeta i nagledala se svega. Naime, ona je koliko znam živjela u malom mjestu koje zasigurno nije imalo velikih trgovina, već je lokalni trgovac naručivo koliko su trebali, koliko je mogao prodati i naravno da je izbor mali, pa i danas u nekim zabačenim mjestima ima pedesetak artikala u malim radnjama. Koliko bi ih trebalo biti?

Ali to i nije toliko bitno, kako ona promišlja svijet je uglavnom njen problem (ponekad i naš, jelte, ipak nas kao predstavlja, iako ja uglavnom volim sam sebe predstavljat pa makar i loše)  ali, želim se osvrnuti na nešto drugo dubinski bitnije.

Rasprava o tome koliko jogurta ima na policama je totalno deplasirana. Izbor na policama NE govori o tome koliko je naše društvo bogato, sretno ili otišlo u napredak. Naprotiv govori upravo suprotno, koliko je nazadno i loše. Hrpa nepotrebnih artikala i kvazi izbor (većinom istih stvari samo prepakiranih ambalaža)  ostavlja nekoliko problema:

– dok su ljudi po svijetu i oko nas gladni mi bacamo nepotrebni višak jer čuda toga ostaje neprodano

– nepotrebni višak neko i plati, nemojte mislit da to niste vi, sigurno je ukalkuliran u cijene prodanog, inače bi trgovac bio blesav, a sigurno to nisu

– višak u ovom smislu pokazuje svo bahaćenje i dekadenciju umirućeg društva koje na ovaj način mora propasti jer se ne odnosi svjesno i odgovorno prema resursima.

Koliko god vam to bilo čudno i smiješno iz današnje perspektive, naručiti kruh za sutra ili jogurte u maloj trgovini nekad – bilo je ODGOVORNO ponašanje! Štednja i redukcije struje i benzina bili su ODGOVORNO ponašanje. Naravno da je to bilo naizgled “loše” jer nije bilo osvješten pravi razlog, pa je Kolindi ostalo kao trauma, ali zar zaista mislite da je dobro što se hrana baca, što smo u današnje vrijeme osvjetlili svaku ulicu u svakom selu da se više ni zvijezde ne vide? Čega se bojimo, baba Roge iz mraka? Mislite da je dobro što imamo 50 vrsta jogurta na polici od kojih se pola baci? Osim ako ne računamo da se ne baci polovica jer imaju rok trajanja mjesecima.

Što to sve pokazuje o nama kao društvu?

Pogledajte tendencije svijeta koji promišlja zdravije. Šeranje (posuđivanje) stanova, auta, prijevoza, alata… U drugim je zemljama već poplava takvih inicijativa. Zašto? Pa ljudi su shvatili da su “redukcije” dobra stvar, i jedini izbor. Okreću se zajednicama, malim proizvođačima, onima koji ih ne varaju, koji ne turaju aditive da bi nešto trajalo mjesecima, ali naravno za to im je potrebno – reći koliko mi jogurta i kruha treba za sutra. Potrebno je promišljati svoj resurs, koristiti ga odgovorno, dijeliti ga.

Kome je sve to čudno i ispod časti? Vama koji ovo čitate sigurno nije.

Nadam se da danas sutra neće biti ni našoj predsjednici i da će promisliti svoje izjave. Naročito bitno s obzirom da se vjerski pristup u HR često koristi kao mamac za birače, a vjerojatno nijedna vjera u biti, ne zastupa bacanje hrane i ovakvo trošenje resursa kakvo radi današnje društvo.

Iz prošlosti i odbačenog sistema ima se puno toga za naučiti, ako se hoće. E, sad, postavlja se pitanje zašto je stvoreno okruženje u kojem se samo crnjak izvlači iz prošlosti. Na nama je da iz osobnog kuta umijemo oči ujutro i progledamo kako treba, bez etiketiranja, čisto matematički korisno i izvučemo poante koje su očito Amerika i Europa izvukli i prodaju nam nazad kao nova saznanja. Većina takvih saznanja su se prakticirala i prije, samo malo drugačije zapakirano ili s drugačijim stavom. Moralo se jesti crni kruh nekad? Jao, jadni mi. Danas je on najtraženiji i najzdraviji.

Zanimljiva je razlika da je onda taj najjeftiniji kruh bio crn od snage prirode, a danas je od boje. I najskuplji je 😉 Biti bedast i neumiven izjutra je najskuplja opcija, čini se.

Pillot

Drugi tekstovi ovog bloga nalaze se OVDJE

 

One thought on “Kruha i jogurta, daj nam danas

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *